Vijesti 19.01.2021.

Komentar: Niste same

ČITANJE: 4 minute

Godine  patnje, straha, nesigurnosti i samoosuđivanja ne mogu da stanu u jednu ispovijest. Tih par rečenica oblikovanih u bolnu priču mlade glumice koje su preplavile  naslovne strane dnevnih novina, nedeljnih časopisa i zauzele centralno mjesto na svim regionalnim portalima nisu zadovoljile pravdu, ali su pokrenule masu, ohrabrile žene i učinile da se bolna tišina prekine, a možda je upravo to ono što je ovom društvu bilo potrebno.

Tužno je i poražavajuće svjedočiti raspravama u kojima se kao suprostavljene strane ističu borci za dostojanstvo, podršku svim zlostavljenim ženama, sa jedne i bolesni umovi koji ne zazirući od posljedica ipak pronalaze način i riječi da opravdaju seksualno zlostavljanje maloljetnih djevojaka, djevojčica. Ipak, nadu ulijeva činjenica da je mnogo više onih mentalno zrelijih, koji sa parolom „Nisi sama“ pokazuju svijest o bitnosti ucrtavanja putokaza svih sličnih slučajeva u budućnosti.

Mlada heroina, beogradska glumica Milena Radulović, sve njene koleginice, ali i sve žene žrtve seksualnog, verbalnog, fizičkog ili bilo kojeg drugog oblika nasilja to i zaslužuju. Zaborav i manifestacija nezainteresovanosti za borbu u kojoj pobjednici mogu da budu samo naša djeca, bila bi najveća kazna za njih.

Umjetnost, kroz prizmu slobode duha i kreativnosti, često je plodno tlo za raspršivanje i ukorjenjavanje ovakvih ponižavanja čovječanstva. Granice su labave, često već oslabljene negativnim primjerima iz prošlosti i ruše se pod snagom ugleda i imena, kakvo je imao i Mika Aleksić, poznati režiser, scenarist i učitelj glume u prestižnoj privatnoj školi u Beogradu.

Slijepo vjerujući u njegovu bezgrešnost, a čudno ponašanje pripisujući posebnim obrazovnim Mikinim metodama, djeca su godinama povjeravana u ruke nasilnika i silovatelja. Ovo nije slovo osude roditelja, već opomena za slučaj da u jednom djeliću našeg razuma postoje pokušaji da se ovakav postupak opravda. Ukoliko odrasta u društvu nedovoljno zrelom da podrži uspostavljanje sistema vrijednosti,  u kojem će se svaki oblik zlostavljanja najstrožije kazniti, u kojem će se na ovakve slučajeve reagovati sa rečenicama bez rječice „ali“, žrtva može da bude i naša „Milena“.

Suludo je i ove riječi bi ostale bez smisla ukoliko se ne bih dotakla i prijašnjih slučajeva najtežih oblika silovanja i polnog zlostavljanja sa posljedicama koje u značajanom djelu završavaju i fatalno. Djevojčice bez podrške često nisu sposobne da istraju i sa nedovoljno snage da na svojim nejakim leđim iznesu sav teret gnusnog djela završavaju sa tragičnim epilogom. Nerijetko postaju i taoci prijetnji. Još jedna od realnosti zbog kojih bi reagovanja trebalo da budu bez „ali“, „ali ona je provocirala“, ali ona se izazovno obukla, ali…

Možda zbog nedostatka obrazovnih kompetencija nemam pravo da govorim o profilima ličnosti sklonih ovakvim djelima, ali kao žena, pripadnik društva koje potresa ovakav slučaj imam pravo da se zapitam, kako ih prepoznati? Dosadašnja iskustva govore nam da su to skromni, prosječni i gotovo nevidljivi ljudi i ako bi se po nečemu istakli, to bi bio uspjeh na koji je često ponosna cijela nacija.

Prava je prilika da se podsjetimo i na slučaj Tijane Jurić i Milutina Jeličića Jutke, dva slučaja koja su ne tako davno postala simbol i primjer dva moguće ishoda nasilja i seksualnog zlostavljanja, prvi kao tragedija i opomena da se tako nešto više nikada ne smije ponoviti, drugi sam po sebi isto tako škola, ali i put kojim ne trebamo ponovo poći. Tijanin primjer pokazao je koliko ujedinjeni možemo učiniti za budućnost naše djece.

Čini se da ni ovoga puta neće završiti samo na medijskom senzacionalizmu, podršci ili osudi akterima, što može da služi na ponos svim ženama, koje su lutajući nepreglednim stazama istine tražeći pravdu, odlučile da u ovoj borbi istraju do kraja, ali i društvu u cjelini, jer imaju tako hrabre žene.

Snagom i odlučnošću sa kojom ste ušle u ovu odlučujuću bitku, riječi sa kojima ste uspjele nešto što mnogima nije pošlo za rukom zaslužile ste podršku i naklon do poda.

Niste same!

(Nevena Stanojević)