Komentar: Ponašamo se kao da će budžetski prihodi pasti s Marsa sami od sebe

PIŠE: Milko Grmuša

Postoje dani kad morate imati konjske živce da biste bili u stanju da idete putem koji ste zacrtali. Bez jakih živaca i jake volje, rizikuje se kompromitacija onoga što želite da uradite, kao i do sad urađenog.

Danas sam imao jedan od takvih dana.

Otkako sam izabran za odbornika u Skupštini Grada Banja Luka trudim se da se, u okviru propisanih odborničkih i skupštinskih nadležnosti, ponašam odgovorno, pristojno i ozbiljno. U privrednom pravu postoje određena pravila, odnosno dužnosti, koje lica odgovorna za kompaniju imaju, kao što su dužnost pažnje dobrog privrednika, pravilne poslovne procjene i lojalnosti prema kompaniji. Trudio sam se da u obavljanju svojih dužnosti poštujem sva ova načela, iako su ona značajno strožija od onoga što zakon i statut propisuju za odbornike.

Cijeli život živim u Banjoj Luci i planiram da ovdje ostanem do kraja. Apsolutno mi nije prioritet moja politička karijera, nego da nekim svojim potezom ne osramotim sebe, porodicu ili povjerenje ljudi koji su za mene glasali. Radije bih sutra podnio ostavku na dužnost odbornika, nego da Banja Luka uđe u vrtlog blokada, nefunkcionisanja i nepoštovanja zakona sa nesagledivim posljedicama.

Na današnjem sastanku predstavnika političkih subjekata koji participiraju u Skupštini Grada istakao sam da je neusvajanjem budžeta Grada i obustavljanjem svih transakcija šteta našem gradu i svim našim ljudima već nanesena, taman da sutra usvojimo budžet. Već su otišli njuzleteri svim ozbiljnim kompanijama koje su planirale da nešto rade u Banjoj Luci u kojima je konstatovano da Banja Luka ne funkcioniše usljed političkih blokada. Jedan takav dan nanese štetu od najmanje jedne godine.

Niko ozbiljan ne upušta se lako u investiranje u jednu takvu lokalnu zajednicu, pogotovo kad je stanje u zemlji takvo kakvo jeste. Zato ćemo imati problem da razvijamo našu privredu, krediti će biti skuplji, teže ćemo sanirati brojne posljedice epidemije. Ponašamo se kao da će budžetski prihodi pasti s Marsa sami od sebe i da sad samo trebamo da se dogovorimo kako da ih potrošimo. Kao da niko ne vidi da nam ne radi značajan dio privrede, dok je ostatak opterećen ogromnim izazovima. Na sve to, na sve te probleme i stanje u drugim sektorima, poput zdravstva, sad je načinjen dodatni problem finansijskom blokadom Grada.

Zar nam je to stvarno trebalo?

Osnovni problem jeste insistiranje skupštinske većine da se iz budžeta Grada dodijele jednokratna novčana davanja koja nisu u nadležnosti Grada i za koja Grad, realno, nema novca. Ako bi to bilo učinjeno, bile bi dovedene u rizik funkcije za koje je Grad po zakonu odgovoran.

Nemam ništa protiv da se ukinu sve odborničke naknade, kao i plate gradonačelnika i predsjednika Skupštine Grada i da ta sredstva preusmjerimo porodiljama i zdravstvenim radnicima. Mislim da je fer da isto urade i poslanici iz Republike Srpske u Narodnoj skupštini Republike Srpske i Parlamentarnoj skupštini BiH, predsjedavajući Savjeta ministara BiH, predsjednik Vlade Republike Srpske i ministri na svim nivoima. Od tih sredstava bismo mogli da napravimo fond iz kojeg bismo redovno pomagali i zdravstvene radnike i porodilje, kao i druge realno socijalno ugrožene kategorije.

To bi bio jedan zaokružen solidaran pristup i tad bi se na svim nivoima pokazali da smo ozbiljni u namjeri da pomognemo našim ljudima u teškim vremenima, ali od sebe, a ne uzimanjem novca kojim se izvršavaju elementarne funkcije lokalne zajednice.