Politika 03.02.2021.

Komentar: Solarni paneli Valentina Incka

ČITANJE: 3 minute

Ima tu negdje i deset godina kada sam posljednji put bio u zgradi OHR-a u Sarajevu kod Valentina Incka. Nešto smo tada u novinama pravili – ili izbor ili nekakva manifestacija, pa me zapalo da odem kod ovog austrijskog Slovenca da mu pozivnicu uručim.

Prilično sam bio iznenađen u šta se tada OHR bio pretvorio. U ništa. Prazne prostorije u kojima je par službenika radilo. I Incko.

Sjećam se, opet, od rata pa do Incka, kakva je to institucija bila, taj OHR. Portiri, čuvari, SFOR-ovci, pa jedni čekaju na recepciji, pa te drugi vode do lifta, a treći te sačekaju na spratu.

Onaj rahmetli Pedi Ešdaun, što su mu kuću na Jablaničkom jezeru pokolonili tajkuni SDA, kad je ulazio na intervju, imao je više pratilaca nego možda danas Džo Bajden, a sve te gledaju ispod oka sa onim slušalicama u uhu, kao da ćes svakog trenutka bombu aktivirati, a ne diktafon uključiti.

E, kakva su to bila vremena i kakva je vlast taj OHR bio. Zemlja se trese, a vazduh kao da treperi kad se očekivala nekakva odluka.

Tadašnji visoki predstavnik imao je neograničena ovlaštenja, a ovu dejtonsku tvorevinu posmatrao je kao svoju koloniju.

Ko god je tad ulazio u tu zgradu, od političara, ili je napredovao ili je bio smijenjen. Trećeg nije bilo.

I onda dođe Valentin Incko, pa sve to nestane. Ne znam da li je sekretaricu uopšte imao, ali se sjećam da nam je sam piće poslužio.

Dobro, dobro, D.J. doći ću na tu vašu manifestaciju, nego, treba mi tvoj savjet – reče veselo i odšeta do radnog stola na kojem je bio isključeni laptop i samo jedan papir.

Uze taj papir i kaže – znaš, dobio sam ponudu za solarne panele, hoću kući u Austriji da ih stavim na krov, a pošto se ti baviš i tim obnovljivim izvorima energije, šta misliš da li je ovo puno novca?

Ne sjećam se cifre, ali znam da mi je nekoliko godina kasnije u hotelu “Bosna” rekao da je stavio te panele, da nije baš zadovoljan, a mogao je jeftinije proći da je kineske uzeo.

I taj i takav Incko još i danas je visoki predstavnik, uredno mjesečno prima platu i povremeno, ali veoma rijetko, sjeti ga se neko iz medija da ga pita za zdravlje ili o onim izvještajima UN-u što ih svakih šest mjeseci ili godišnje šalje.

Ništa tokom mandata nije uradio i dobro je da je tako. Da se samoukinuo, čistu desetku bi zaslužio.

Ali, evo, zadnjih mjeseci, kad je sve izvjesnije da mu se bliži kraj mandata, Incko se uhvatio i nekakvih tema vezanih za Srbe – ko su, odakle su i kuda bi trebalo da idu.

Tako i danas, kad piše kako bi trebali, kao, kolektivnu odgovornost sa sebe skinuti zbog proteklog rata.

Ne može jedan ovakav kakav je Valentin Incko, ma niti bilo ko, nijednom narodu, bilo kom, lijepiti etiketu kolektivne odgovornosti. Za bilo šta.

To samo govori o njemu i njegovim ličnim frustracijama, a ne o Srbima kao narodu.

(D.J.)

Oznake: Valentin Incko