KOMENTAR: U Federaciji ignorišu odluke Ustavnog suda BiH
Da se odluke Ustavnog suda BiH primjenjuju selektivno, te da one koje u datom momentu ne idu u korist nekog od organa iz entiteta ostaju samo mrtvo slovo na papiru, svjedoči i podatak da nekoliko desetina odluka i dalje čeka na izvršenje.
Iako su za poštovanje i sprovedbu odluka Ustavnog suda zadužene tri grupe institucija, mnogo je duži spisak onih koji im u svom radu ne pridaju mnogo značaja, pa su se tako na listi institucija koje ignorišu Ustavni sud našli niži sudovi, skupštine opština, kantona, kantonalne i entitetske vlade, kao i Savjet ministara BiH.
Nesprovedene ostaju i politički neosjetljive odluke, koje se uglavnom odnose na Federaciju BiH.
Zadaci redovnih sudova su da sprovedu postupke iz svoje nadležnosti, a izvršnih vlasti da isplate novac iz budžeta kao naknadu za utvrđeno kršenje ljudskih prava ili po osnovu pravosnažnih i izvršnih presuda redovnih sudova, dok su zakonodavni organi vlasti dužni da donesu odgovarajuće zakone.
Ovakvo ignorisanje odluka mnogo puta donijelo je štetu Republici Srpskoj, a jedan od primjera svakako je ona odluka kojom je od Vlade FBiH zatraženo formiranje komisije za istraživanje stradanja Srba u Sarajevu, u isto vrijeme kada je Vladi RS naloženo da ispita stradanja u Srebrenici.
Svoju obavezu Republika Srpska je izvršila, dok se isto ne može reći iz Federaciju BiH. Pokušaja je bilo, ali ne i rezultata. Savjet ministara je 2006. godine formirao Komisiju, ali bezuspješno, jer članovi nisu mogli da se dogovore da li se računaju samo ljudske žrtve ili i materijalna šteta. Bezuspješan je bio i zahtjev Republike Srpske upućen Parlamentu BiH u kojem je od ovog organa zatraženo formiranje komisije za Sarajevo, jer su se takvom činu usprotivili poslanici iz reda bošnjačkog naroda.
Iako su za njeno donošenje, pored stanih, glasale i bošnjačke sudije iz FBiH, jedna od najpoznatijih odluka Ustavnog suda koje se u ovom entitetu ignorišu svakako je ona o konstitutivnosti Srba, Hrvata i Bošnjaka na prostoru cijele BiH. Kao dokaz takvoj tvrdnji najbolje može da posluži podatak da su Srbi u četiri, od ukupno 10 kantona svrstani u redove “ostalih”.
Među odlukama koje još uvijek čekaju na izvršenje jeste i ona o dijelu Izbornog zakona BiH i Statuta grada Mostara. Zbog neprovođenja ove odluke Mostarci već godinama ne idu na izbore, a bošnjački i hrvatski političari, na kojima je najveća odgovornost, nisu odgovarali zbog toga.
Čini se kao da je u BiH svakodnevna praksa da vlasti poštuju samo one odluke Ustavnog suda koje im u datom momentu odgovaraju. U prilog tome ide i situacija kada RS nije negodovala na odbacivanje apelacije Željka Komšića za ocjenu ustavnosti Zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju RS, te Federaciji i u kantonima. Sudije su utvrdile da tim zakonima nije ugruženo poštovanje jezika, kulture i religije učenika.
