Kontrolisani anarhizam – metod stratega protesta u Srbiji
PIŠE: Milan Tegeltija
Potpuno je jasno da je cilj stratega protesta u Srbiji politička dekapacitizacija institucija Republike Srbije putem kontrolisanog anarhizma. Samo na prvi pogled se čini da su blokade i protesti u Srbiji politički neartikulisani, to je zamka. Naprotiv, oni su vrlo artikulisani postavljanjem nekih tako generalnih zahtjeva koji nisu konkretizovani ni mjerljivi, nego podležu slobodnoj procjeni i postavljača zahtjeva čiju objektivnu mjerljivost ispunjenja stratezi protesta ne žele, a vlast tako nemjerljive i nekonkretizovane zahtjeve neće moći da ispuni a da to ne bude odricanje od same vlasti bez i prije izbora.
Dakle, taktika je: mi cemo blokirati normalan život makar dijela društva, gdje god možemo i što više možemo i praviti sinhronizovane i disperzovane incidente širom države, a vlast na to neće moći adekvatno da odgovori i obezbijedi normalan život društva i države, a da ne primijeni grubu i jasno vidljivu državnu represiju, koja će, po mšljenju stratega protesta, radikalizovati narod protiv vlasti i stvoriti kritičnu masu za revolucinarno smjenjivanje vlasti, jer im je jasno da putem izbora u ovom trenutku to nije vjerovatno.
Oni to vide kao “win win situaciju.” Naime, ako vlast ne odgovori adekvatno na kontrolisanu anarhiju i uspostavi normalno funkcionisanje države i sigurnost svih njenih građana, izgubiće politički kapacitet za upravljanje državom. Ako pak odgovori, onako kako bi država morala da odgovori, biće prikazana kao autokratska vladavina koja suzbiija demokratiju, prava građana itd. a to će onda biti novi okidač za novu eskalaciju i radikqlizaciju protesta, a to bi u konačnici, prema stratezima protesta, trebalo dovesti do promjene vlasti u Srbiji bez izbora.
Kontrolisani anarhizam se može suzbiti samo kontrolisanom represijom, prosto nijedna država za tako nešto nema drugog načina ni alata i jedina alternativa je ustvari odstupanje sa pozicije vlasti. Primjena mehanizma represije za vlast je uvijek rizik, ali zato je vlast – vlast i s tim rizikom mora da se nosi. Ako vlast nije spremna da primijeni mehanizme represije adekvatne stepenu i opasnosti društvene anarhije i ugrožavanja sigurnosti i normalnog života svih svojih građana, prijeti joj opasnost da bude delegitimisana kao vlast. Cilj stratega protesta upravo je dovesti vlast u nemoguću i neodrživu situaciju i prikazati i da nije sposobna da kao vlast rješava probleme u društvu, obezbjeđuje normalno funkcionisanje i sigurnost svakog građanina, jer joj nedostaje narodni legitimitet i podrška.
Učešće u protestima i blokadama od samih studenata i drugih građana ne mora nužno biti motivisano ciljevima revolucionarne smjene vlasti bez ozbora, niti moraju biti svjesni ciljeva stratega protesta. Oni jednostavno mogu biti tu jer su nezadovoljni različitim devijacijama u društvu koja postoje u svakom društvu, a koja su naročito izražena u društvima sa dugotrajnom vlašću jedne političke opcije kojoj se tokom dugačkog vremena vladanja, neminovno, iz ličnih interesa prklanjaju osobe koje u stvari iznutra ruše samu vlast, rušeći njen imidž u javnosti i tako zamagljujući dobre stvari koje je vlast uradila i radi. Takvi ljudi su vidljivi i bliži u svakodnevnom životu svakom građaninu i prva su mu percepcija vlasti na osnovu koje procjenjuju i sude vlasti u cjelini.
Međutim, motivacija učesnika protesta je za stratege protesta samo alat u ostvarivanju konačnog cilja koji u stvari nema nikakve veze sa motivacijom većine učesnika protesta, koje ono tretiraju samo kao alat u ostvarivanju vlastitih ciljeva. Zato karakter protesta ne određuju njegovi učesnici i njihova motivacija, nego krajnji ciljevi stratega protesta koji u slučaju Srbije mudro kanališu proteste na studente i njihove opšte društveno prihvatljive zahtjeve za pravednijim društvom, vladavinom prava i radom institucija. Iza tih opšte društveno prihvatljivih zahtjeva studenata i građana koji ih podržavaju, a izraženih kao opšte vrijednosti demokratije, u stvari vješto kriju pravi cilj preuzimanja kontrole mad Republikom Srbijom nedemokratskim putem (bez izbora) kojeg većina učesnika samoh protesta ne mora, niti je uglavnom svjesna, ponesena protestnim entuzijazmom i od stratega protesta zloupotrebljenim osjećanjem pripadnosti mladih ljudi nekom pokretu koji samo želi bolje i pravednije društvo, iako je u glavama stratega protesta krajnji cilj isključivo preuzimanje pokitičke i ekonomske kontrole nad Srbijom bez demokratskih izbora.
Oznake: Milan Tegeltija
