Kotor Varoš: Fabrike pune kao u Titovo vrijeme
Radimo puno, ali plata je redovna i znamo da će svakog 15. u mjesecu biti uplaćena na račune. Sve obaveze možemo po tome ravnati i rasporediti, što je najvažnije u ovom teškom vremenu, kaže Snježana Škrbić, radnica kotorvaroške fabrike obuće “Sportek”.
Priča da u toj fabrici radi već 11 godina te da je zadovoljna, jer joj je najbitnija sigurnost za radno mjesto.
“Imam dva sina, muž ima invalidsku penziju i sa ovom platom smo i kuću napravili i sredili većim dijelom”, kaže Snježana.
Snježana je jedan od oko 5.000 radnika koji u Kotor Varošu rade u proizvodnim preduzećima i firmama. Ujutru mnogi od njih stižu i iz drugih gradova, Banjaluke, Čelinca, Kneževa/Skender Vakufa, a popodne, kad se fabričke kapije zatvore, krenu nazad organizovanim prevozom svojim kućama.
Kotor Varoš ima najmanju stopu nezaposlenosti
Kotor Varoš je opština koja u BiH ima najmanju stopu nezaposlenosti, a stalno otvaranje novih radnih mjesta govori u prilog tome, kao i izjave ljudi da se živi kao nekad u Titovo vrijeme ili “skoro pa kao prije rata”.
Polovinom mjeseca, kada se isplaćuju plate u kotorvaroškim firmama, vlasnici u buticima, marketima i frizerskim salonima trljaju ruke, jer sve je puno mušterija.
Zora Milić, vlasnica frizerskog salona “Still”, kaže da je svake subote nakon plate u “Dermalu” i “Sporteku”, u salonu puno kao šibica.
“Radim od osam ujutro pa do 19 časova, ja i još jedna radnica. Ne možemo glavu dignuti od posla. Prije desetak godina nije bilo ni upola ovoliko posla, a samo podatak da u Kotor Varošu imamo 18 frizerskih salona najbolje govori koliko ima posla”, kaže Milićeva.
Zdenko Sakan, načelnik Kotor Varoša, kazao je da je prije 15 godina počelo otvaranje novih radnih mjesta, kada je i otvorena prva tvornica obuće.
“Opština je investitorima izašla u susret, ponudila im je povoljno zemljišta i tako je sve krenulo. Do kraja godine planirano je zaposlenje oko 700 novih radnika u proizvodnim firmama”, kazao je Sakan.
“Situacija ipak nije tako sjajna kada su u pitanju visine plata”
On je podvukao da situacija ipak nije tako sjajna kada su u pitanju visine plata.
“Istina je da su prosjeci plata nešto niži, oko 500 KM, posebno u obućarskoj branši. Ali važno je da posla ima u tolikoj mjeri da bukvalno svako ko hoće raditi može da se zaposli”, kaže Sakan.
Želimir Čolić, radnik u firmi “Sim tehnik”, kazao je da već pune četri godine radi u ovoj firmi i da je zadovoljan. Nakon završetka srednje škole, odmah se zaposlio, jer je u tu firmu i išao na praksu.
Stipo Marić, suvlasnik firme “Sim tehnik”, kazao je da trenutno zapošljavaju oko 200 ljudi, ali da će uskoro taj broj dostići 300.
“Kod nas je prosjek plata oko 1.000 KM, to je skoro duplo više od prosjeka u ostalim proizvodnim firmama u Kotor Varošu, ali jedan dio radnika ima i puno veću platu od ovog prosjeka”, kazao je Marić.
On je naveo da svoje proizvode izvoze u Kinu, Meksiko, Njemačku, Ameriku, Francusku, Brazil…
“Ukazaću na jedan problem, a to je da je školstvo katastrofalno. Mi ljude koje zaposlimo moramo učiti sve ispočetka, znači, u školi nemaju dana prakse. To nam stvara velike troškove”, kazao je Marić, dodajući da su nedavno zaposlili čitavo odjeljenje učenika, mašinskih tehničara, koji su završili srednju školu.
Dragana Šipragić, marketing menadžer “Fagus grupe”, gdje takođe vrvi od radnika, kazala je da u okviru grupacije posluje osam članica i to “Fagus Haus”, proizvodnja prozora i vrata, “Vrbanja šume”, “Bor petrol”, “Abis”, “Hajdučke vode” “Silvatika”, “Arboreko” i “Nomar”.
“Ovih osam firmi ima zajedno oko 350 zaposlenih, pri čemu je oko 80 odsto tih radnika iz opštine Kotor Varoš”, navela je Šipragićeva.
Radenko Bubić, vlasnik Tvornice obuće “Dermal”, kazao je da svake godine imaju povećanje obima posla i prihoda za oko 25 odsto.
“Posla ima sve više, našu obuću nose u policije Makedonije i Crne Gore, kao i vojska Crne Gore, zatim “Elektroprivreda” Srbije i Crne Gore i slično”, kazao je on.
(Nezavisne)
