Priznaje da je bio šokiran, da nikad ovako nešto nije doživio, prenosi interview.ba.
On objašnjava kako je došlo do toga.
– Obično kada škole organizuju posjete za učenike od roditelja traže saglasnost. U ovom slučaju od roditelja se tražilo pod a, b, c i d – da li dajete saglasnost da djeca posjete džamiju, pravoslavnu i katoličku crkvu, odnosno sinagogu. I određeni broj roditelja odbio je da djeca posjete sve što ne pripada njihovoj zajednici. Rekli su djeci da ne ulaze.
To meni govori o potpunoj promjeni društvene paradigme života nas Sarajlija koji živimo zajedničkim životom. Ne suživotom, nego zajedničkim životom. Žalosno i tužno. Htio sam da plačem.
Mi smo građani Bosne i Hercegovine. I ako nas zakon ne tretira baš tako, mi sebe smatramo autohtonim stanovnicima BiH. Mi sebe ne smatramo uljezima ili potenciramo, mi smo bili muhadžeri ovdje 200 godina. Sefardi su bili Španjoli, 250, 300 godina im je trebalo da ovo postane njihova zemlja. Sad mi, 150 godina nakon toga, možemo reći s punim pravom – ovo je naša domovina, ovdje mi živimo, mi smo autohtoni stanovnici ove države. I tako nas velika većina ostalih koji žive u BiH doživljava.
Ima i takvih, fundamentalista, koji imaju fundamentalistička razmišljanja. Moram reći da su u Sarajevskoj sinagogi u proteklih godinu dana bili gosti, pa čak i na bogosluženju i reisu-l-ulema i mitropolit i nadbiskup… Ako nema problema da lideri tih zajednica budu u Sinagogi, ne vidim zašto bi bio problem kod roditelja. Ako se radi o roditeljima, zvao bih ih antiteistima, koji su isključivi, ne žele da dijete uđe u bilo koju vjersku ustanovu, onda razumijem. Ne vidim problem, pogotovo kad je u pitanju Sinagoga, koja nema ništa što bi drugim religijama moglo smetati, nema ni kipova, nema ništa što bi nekoga povrijedilo. Zaista ne vidim razloga da neko ne pusti svoju djecu, osim neke isključivosti. Nisam bio svjestan da smo zaista takvi – rekao je Kožemjakin za interview.ba.
(SB)
