Kreće trka za novog šefa NATO-a, mnogi se boje da će izbor isprovocirati Rusiju

NATO je juče potvrdio da njegov dugogodišnji glavni sekretar u oktorbru odlazi sa dužnosti, podstaknuvši novi talas nagađanja o tome ko će ga naslijediti. Diplomate u Briselu kažu da nema konsenzusa o tome ko bi trebalo da zamijeniti bivšeg norveškog premijera Jensa Stoltenberga (63).

Neki saveznici razmatrali su mogućnost da mu se produži mandat koji traje već devet godina kako bi mogao voditi NATO u krizi izazvanoj ruskim ratom protiv Ukrajine. Ali Stoltenbergova portparolka je u nedjelju, nedugo nakon što se vratio sa sastanka u Vašingtonu, potvrdila da će krajem godine odstupiti sa dužnosti.

Stoltenbergova odluka da ode sa dužnosti izazvaće trku među visokim evropskim zvaničnicima za njegovog nasljednika, a u medije su već procurile moguće kandidature. Glavni sekretar NATO-a uvijek je bio Evropljanin, čak ako i u praksi Vašington ima odlučujući glas o njegovom – ili možda ovaj put njenom – imenovanju.

I premda se taj posao svodi na koordinaciju i traženje konsenzusa među 30 država članica Saveza, izbor će se smatrati simbolom NATO-ovog usmjerenja u godinama koje dolaze.

Vrijeme za ženu?

Zadnji put kada je Stoltenbergova budućnost bila u pitanju – u februaru 2022, kad je imenovan za budućeg guvernera norveške centralne banke, da bi se kasnije povukao iz tog procesa – nagađalo se da će ga zamijeniti žena. Sedam decenija Savez vode muškarci iz zapadne Evrope i mnogi posmatrači misle da je vrijeme da kormilo preuzme žena, i to s evropskog istoka.

Zadnja četiri šefa NATO-a bili su birani naizgled u smjeru obrnutom od smjera kazaljke na satu duž obale Sjevernog mora – Britanca je zamijenio Holanđanin, njega Danac, a njega Norvežanin. U međuvremenu, strateški fokus Saveza preusmjerio se na njegovo istočno krilo, gdje su nove države članice na Baltiku i Crnom moru suočene s agresivnom Rusijom.

Poljska i baltičke republike dokazale su da su njihova dugogodišnja upozoravanja na Moskvu bila opravdana i predvode traženja da se Ukrajinu naoruža i da joj se pomogne. To je dovelo do poziva da NATO postavi za glavnu sekretarku litvansku premijerku Ingridu Šimonite ili njenu estonsku koleginicu Kaju Kalas.

Obje su odavno zauzele odlučan diplomatski stav prema Rusiji, što im može biti preporuka među jastrebovima u redovima saveznika, ali im u nekim prijestonicama možda ne bi išlo u prilog.

Provokacija Rusije?

Neki tvrde da bi imenovanje žene s Baltika moglo biti previše provokativno prema Rusiji, gurajući saveznike, koji već naoružavaju i finansiranju ukrajinske snage, bliže izravnom sukobu s Moskvom. Ako ne jastreb s Baltika, ko onda?

Još nije objavljena nijedna službena kandidatura, ali diplomati u Briselu sugerisali su da bi Holandija mogla istaknuti svoju ministarku odbrane Kajsu Olongren. Britanija je već dala trojicu glavnih sekretara NATO-a i tradicionalno se voli smatrati mostom između Evrope i SAD.

Britanski ministar odbrane Ben Volas često se spominje kao mogući kandidat, ali to možda ne bi dobro sjelo 21 članici NATO-a koje su ujedno članice Europske unije.

Nema konsenzusa

Britanija, posebno za vrijeme bivšeg premijera Borisa Džonsona, stekla je prijatelje u Ukrajini pružajući rano i glasno podršku njenoj odbrani, ali Brexit je naštetio odnosima Londona s mnogim državama članicama EU.

Time ostaje južno krilo NATO-a na kojem se ističu osobe kao što su bivši italijanski premijer Mario Draghi (75) i rumunjski predsjednik Klaus Iohannis. A što ako NATO prvi put izabere nekoga izvan Europe i podrži zamjenicu kanadskog premijera Chrystiju Freeland?

“Nema konsenzusa”, rekao je jedan visoki zvaničnik NATO-a, s obzirom na to da se govori da administracija Džo Bajdena tek treba razmisliti o tom pitanju.

Stoltenberg je preuzeo dužnost 1. oktobra 2014. i vodio je Savez kroz nekoliko međunarodnih kriza. Posljednji vojnici NATO-a i američke snage napustili su Avganistan u avgustu 2021, netom prije nego što je Kabul ponovo pao u ruke talibana. Stoltenberg je takođe predvodio odgovor NATO-a na ruski rat u Ukrajini, najokrutniji ratni sukob na evfropskom tlu od četrdesetih godina prošlog vijeka.

Bio je cijenjen kao glavni sekretar i posebno kao most između evropskih saveznika i Vašingtona za vrijeme bivšeg američkog predsjednika Donalda Trampa, koji je često kritikovao NATO.

(Agencije)