Krivokuća: Nesposobni direktori spasavaju svoju kožu na račun “Pošta”

Odluku Ustavnog suda BiH – kojom je presuđeno da laktaški komunalci nisu dužni da preko Pošta Srpske obavljaju dostavu računa domaćinstvima – direkorica ovog preduzeća Jaminka Krivokuća doživjela je kao udar na ovu kompaniju. I to u trenutku, kad je preduzeće poslovnu godinu konačno završila u “plusu”, što je, po njenim riječima, nevjerovatan rezultat, s obzirom na to da su prethodnih 11 godina poslovali sa gubitkom.

– Ovo je udar na “Pošte”, i to od strane onih koji su u preduzeća kojim rukovode godinama pretrpavali radnicima, pa da sada pokušavaju da se preko nas izvade iz problema – kaže Krivokuća, u reakciji na odluku Ustavnog suda kojom je presuđeno u korist laktaškog komunalnog preduzeća “Budućnost”.

– Istini za volju, ovo preduzeće nije usamljeno u tim tvrdnjama. Pored njih, slične namjere izrazila su još neka komunalna preduzeća, poput “Vodovoda Nevesinje”, “Zvornik Stana”, “Doboj Progres”, ali su od daljih aktivnosti odustali kad smo im odgvoorili na njihove zahtjeve. Odgovorili smo im, naime, da – istrajavajući na tim, svojim tvrdnjama urušavaju sistem pošta Republike Srpske – i ujedno ih pitali da li su oni sljedeći u redu za ukidanje, nakon “Pošta”. Nakon ove argumentacije, oni su odustali od tih zahtjeva. Međutim, neka preduzeća, poput banjalučkog “Vodovoda”, traže da se poštuje odluka Ustavnog suda i da vrše samodostavu svojih računa, pravdajući to velikom troškovima. Međutim, uvjerena sam da je to samo bježanje od stvarnosti i odlaganje njihove poslovne agonije. Umjesto ovih zahtjeva, oni bi trebali pažljivo analizirati svoje poslovanje tj dobro analizirati troškovne pozicije a i prihodovne, a ne mogu stihijski i plus bezglavo zapošljavati ljude – kaže Krivokuća.

Vi, dakle, mislite da ova priča ima i dublje, možda, čak i političke konotacije?

– Naravno, ne mogu to kategorički tvrditi, ali mogu da sumnjam, pogotovo što je ova odluka, kojom se praktično urušava poštanski system Srpske i time ruši jedno od njenih najvažnijih javnih preduzeća, donesena samo nekoliko dana nakon odluke Ustavnog suda o ukidanju Dana Republike Srpske. A, iz mog ugla gledano, i ova odluka je udar na Republiku. I to nemali.

I, šta sada, koji su vaši naredni koraci?

– Što se tiče odluke Ustavnog suda- pitanje je ko se može žaliti. Ne može, čini mi se, niko. Ministarstvo saobraćaja Republike Srpske je nosilac i predlagač osporenog zakona, i ono bi se, po logici, trebalo žaliti i zaštiti “Pošte”. Međutim, trenutno raspolažem samo informacijama da se oni ne namjeravaju žaliti na tu odluku jer apelacija lako može odbačena kao nedopustiva ali mislim da vrijedi pokušati.

Kako uopšte gledate na argumentaciju tvrdnji komunalaca, koji su žalili?

– Prije svega, mogu konstatovati da je, po mom skromnom sudu, ova odluka naprosto – smiješna. Prije svega zbog toga što iz nje proističe da ”Pošte” osporenim zakonom zadiru u imovinu tih preduzeća?!Kako im u imovinu ne zadiru druga javna preduzeća poput elektrodistributivnih preduzeća pa I vodovod pa i TV operateri…

Ipak, oni su u žalbi naveli da su osporenim zakonom “Pošte” stavljene u monopolski položaj?

– Jeste, kažu da “Pošte” imaju monopol nad poštanskim saobraćajem. Ali, analogno da se upitamo ko u stvari ima monopolski položaj? Pa prema tome, ko je pandan “Vodovodu” i “Čistoći”? Elektrodistribuciji? Kako “Pošte” mogu biti monopolisti pored živih pored Euroekspresa, DHL-a, FedEx-a, InTime… Meni se čini da oni nas hoće da zaista pretvore u monopoliste, ali monopoliste za seoske pragove. Na pragove koje neće da obilaze sve te silne kurirske službe jer im se to, naprosto, ne isplati.

Hoćete reći da bi vama ostali samo slabi i neisplativi poslovi, a zarada prepuštena privatnom sektoru?

– Upravo tako. Stvar je sljedeća – naše cijene formira Vlada RS, koja pritom mora biti društveno i socijalno osjetljiva. Iz tog razloga, cijene su jednake za sve građane Republike Srpske, ponajviše kako bi zaštitili stanovnici u ruralnim područjima, koji bi, u slučaju liberalizacije poštanskih usluga tj. slobodnog formiranja cijena, morali da plaćaju puno veće cijene nego oni u gradovima. Došli bi u apsurdnu situaciju da je kazna živjeti u ruralnim sredinama. Kuda nas to sve vodi? Bez jakih sela nema ni jakih gradova. Izgleda da nismo svi išli u adekvatne škole!

Kako bi to izgledalo u praksi?

– Ta samodostava, odnosno liberalizacija znači da se pošta nosi u neko banjalučko gradsko naselje za 20 pfeninga, a u neko udaljeno selo za 50 KM! Dakle, prihvatanjem te samodostave mi bi faktički kaznili stanovništvo koje živi na selu a to nije u interesu osnivaču “Pošta” – same Republike Srpske jer liberalizacija nosi diskriminaciju stanovništva po mjestu stanovanja. Uostalom, upravo zato se i osnivaju iavni poštanski operateri od strane države, a u našem slučaju entiteta.

Ipak, i komunalci, koji se žale na vaš navodni monopol, tvrde da bi imali mnogo bolji poslovni rezultat kad bi im se dozvolilo da sami dostavljaju račune?

– Stvar je u tome što u mnogim tim komunalnim preduzećima presudan negativni faktor upravo nesposobni direktori koji su, političkim motivima vođeni, bezglavo zapošljavali radnike, investirali bez elaborata o ekonomskoj opravdanosti novih usluga, ne vodeći računa o tome da će ih takva politika odvući ih u gubitke pa se sad koprcaju ko loši plivači u nabujaloj rijeci.

Kakva je vaša politika u tom smislu?

Mi to, vjerujte, nismo radili, na što, uostalom, ukazuju i naši poslovni rezultati. Da bi vam slika bila jasnija, dovoljno je samo pogledati koje prihode je “Pošta” imala do 2007. godine, odnosno do trenutka kad sam preuzela rukovođenje preduzećem, a bez kojih smo naknadno ostali. Riječ je o cijelih 32 miliona KM! U tu cifru ulaze prihodi, koje su “Pošte” u ranijem periodu imale na osnovu pet odsto “Telekoma” (godišnje 14,5 miliona KM), zakup “Telekoma” (1,5 milion KM), trošak naplate telekom računa na šalterima “Pošta” (1 milion KM), zakup od strane bivšeg CIPS-a (1 milion KM), povećanje stope doprinosa na plate, isplata raznih sudskih presuda iz ranijeg perioda…

Govorite o svim onim prihodima koje su “Pošte” ranije imale i od toga praktično živjele?

– Upravo tako. Sve to svjedoči sa kakvim izazovima smo mi zapravo suočavali. Upravo ove cifre su najbolji svjedok koliko su zapravo pogrešne tvrdnje nekih po kojim je „Pošta“ u zadnje dvije godine ostvarila simboličnu minimalnu dobit. U stvarnosti, naša dobit je mnogo veća jer smo taj, već pobrojani gubitak prihoda od cijelih 32 miliona KM, nadomjestili plasirasnjem novih usluga i rezanjem sopstvenih troškova. Zar je iznos od 32 miliona zanemarljiv?! Uz sve otežavajuće faktore koji su se dešavali, pozitivno smo poslovali i u 2014. godini, a takve tendencije nastavljene su i u 2015. godini. Tako smo prošlu poslovnu godinu završili sa dobiti od oko 30.000 KM, dok smo 2014.godinu završili u “plusu” od 70.000 KM. Rezultat je tim značajniji ako znamo da je 2014. godina prva nakon čak 11 godina u kojoj su “Pošte” završile godinu sa pozitivnim poslovnim rezultatom. Ovi podaci daju nam snažne argumente da sa zadovoljstvom možemo reći da su “Pošte” spremne da se izbore sa svim izazovima.

Već godinama se, međutim, govori o velikom broju prekobrojnih radnika u “Poštama”?

– Još od 2007. godine, počeli smo postepeno smanjivati broj zaposlenih, uključujući i novozaposlene. U tom period, smanjila sam broj zaposlenih za 380, a pri tom smo uspjeli da primimo i mlade kvalitetne kadrove. Pri tom, vodimo računa da zapošljavamo kvalitetne ljude, a ne da primamo mesare, konobare i slične profile koji nisu kompatibilni sa našom djelatnosti, odnosno ne odgovaraju našim potrebama.

Kako će se primjena novog zakona o radu odraziti na poslovanje “Pošta”?

– Lično, nezadovoljna smo novim zakonom, prije svega zbog odredbe kojom je gornja granica za odlazak u starosnu penziju određena na 65 godina. Da je raniji zakon ostao na snazi, u iduće tri godine penzionisali bi oko 150 radnika. Međutim, novi zakon nam je nametnuo takva rješenja da će u naredne tri godine u penziju otići svega 40 radnika. Za nas je to veliko opterećenje, jer nam se najveći troškovi, odnosno 70 odsto njih, odnose upravo na plate zaposlenih.Tim motivima vođeni, podržavamo inicijativu Udruženja poslodavaca da se ipak postupi po zakonu o Fondu PIO i da se u penziju ide sa 40 godina radnog staža.

Kako vidite budućnost “Pošta”?

– Bez obzira na sve, “Pošte” imaju budućnost, a da bi i dalje pozitivno poslovali potrebna nam je reorganizacija preduzeća, uključujući i privatizaciju pojedinih dijelova kompanije. Stvar je u tome što su poštama u prošlosti dodavane razne propratne službe i servisi, koje možemo “iznajmljivati” od drugih i na taj način ostvariti ogromne uštede u odnosu na bruto plate u tim organizacionim dijelovima.

Na šta konkretno mislite?

– Na primjer, za bruto plate zaposlenih u marektingu “Pošta” godišnje izdvajamo oko 600.000 KM. Međutim, sigurna sam da bi nam godišnje trebao tri puta manji iznos da taj posao ne radimo sami, nego da povjerimo nekoj marketinškoj agenciji koja bi, usput budi rečeno, to bolje uradila od nas jer bi bila plaćena po efektima na prihod. Isti princip bi se mogao primjeniti u slučaju IKT-a, auto radione, kućnih majstora, restorana kao i zajedničkim službama kako u samoj direkciji preduzeća tako i u radnim jedinicama od Novog Grada pa do Trebinja… Sve to traži izdvajanje mnogo novca za bruto plate. Poznato je da je trend i ključ uspjeha neke kompanije uska specijalizacija djelatnosti kao i samog kadra a ovakva disperzija širenja preduzeća sa popratnim djelatnostima koje nisu “kor” biznis datira još od SFRJ i svi bježe od reforme koja je neminovna.

Ipak, svjesni ste i sami da takve, radikalne promjene nisu moguće preko noći i da je to što govorite karakteristike gotovo svih javnih preduzeća?

– U jedno sam sigurna – ovako više ne ide. Državna preduzeća moraju se prorjentisati, najprije sa stanovišta vlasničke strukture pa tek onda organizaciono. Na kraju krajeva, kad govorim sa pozicije direktora jednog od javnih preduzeća, smješno je očekivati rezultate kad ti se servira organizaciona struktura, uključujući i kadrovska pitanja. Oplodnja kapitala, naprosto, ne poznaje takve kategorije. Iz ovog razloga, i ne mogu se očekivati veliki pomaci u javnim preduzećima.

(Banjaluka.net)