Vijesti 18.04.2017.

Krvavi Vaskrs u Bijelom Potoku opomena za sva vremena

ČITANJE: 2 minute

Sa pijetetom se sjećamo 54 žrtve krvavog Vaskrsa, kada su ustaške horde pobile narod Bijelog Potoka. Želimo da cijeli svijet zna šta se ovdje desilo, kako su nevini ljudi surovo likvidirani samo zato što su Srbi i to treba da bude opomena za sva vremena.

Ovo su juče na obilježavanju 75 godišnjice od krvavog pira Pavelićevih fašista govorili potomci žrtava. Ustaše su upale u selo na drugi dan Vaskrsa, 5. aprila 1942. godine i pobile većinom nejač: žene, djecu i starce.

Služenjem parastosa i polaganjem vijenaca na spomen-obilježju u Bijelom Potoku odata je pošta za 54 stradala.

– Poklane su cijele porodice. U ime bratstva i jedinstva o tome se nije smjelo pričati, tako da pojedinci i ne znaju šta se desilo. Žrtve su sada poslije otadžbinskog rata na neki način “vaskrsle” i mi sada smijemo da se prisjećamo njihovog stradanja – ispričao je jedan od potomaka žrtava Braco Adamović, kome su stradali stričevi sa svojim porodicama.

Dodaje da su u zločinu učestvovale i pojedine komšije iz naselja Debeljaci.

Predsjednik Republičke organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila Nedeljko Mitrović rekao je da za ove zločine skoro da niko nije odgovarao.

– Jedino za pokolj u Drakuliću je donesena jedna sudska presuda. Žalosno je da se tragedija našeg naroda spominje samo za vrijeme parastosa, što je slaba poruka našim mladim pokoljenjima za budućnost – rekao je Mitrović.

U ime Gradske uprave vijenac na spomenik žrtvama položio je v.d. načelnika Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu Dragomir Keserović.

– Na Vaskršnji ponedjeljak sjećamo se srpskih žrtava stradalih u Bijelom Potoku. Banjaluka i njena okolina su u zimu i prvih proljećnih mjeseci 1942. bile poprište neviđenih ustaških zločina. Mi smo skoro obilježili i godišnjice stradanja u Drakuliću, Rakovcu, Potkozarju, odnosno Ivanjskoj i Piskavici, a i Bijeli Potok je u toj niski stradanja. Iako je prošlo 75 godina, ispunili smo zavjet da oprostimo, ali da ne zaboravimo. Pokoljenjima treba ukazati na ova stradanja. Srbi su u tom suživotu pokazali najveću naivnost i zato su i stradali. Nažalost, ne od Nijemaca, Italijana i drugih fašista, već od prvih komšija – kazao je Keserović.

Noževi i maljevi

Predsjednik Udruženja žrtava, potomaka i poštovalaca žrtava “Bijeli Potok” Branko Milinković, koji je prije 75 godina izgubio brata Uroša, naglasio je da je zločin bio sistematski osmišljen, jer ustaše nisu ostavile mještanima ni malu mogućnost za bijeg.

– Žrtve su ubijane noževima i maljevima. Jedna grupa ustaša došla je u Bijeli Potok iz Debeljaka, a druga preko Ponira, tako da narod gotovo nije imao kuda da bježi – ispričao je Milinković.

(glassrpske.com)