Politika 13.09.2020.

Ksenija Pavlović Mekatir: Srbija je postala prioritet za Ameriku

ČITANJE: 4 minute

Izvještač iz Bijele kuće i ugledna američka novinarka srpskog porijekla, Ksenija Pavlović Mekatir, napisala je autorski tekst za Kurir u kom govori o dogovoru potpisanom u Vašingtonu, za koji kaže da ima istorijski značaj.

Prošla nedelja u Vašingtonu bila je istorijska. Potpisivanje sporazuma o ekonomskoj normalizaciji u Beloj kući prvi put je dovelo do toga da fokus oko Srbije bude pozitivna vest. Srbiji su potrebne dobre vesti, Srbiji su potrebni uspesi na spoljnopolitičkom planu, Srbiji su potrebni saveznici. Međutim, prošla nedelja je takođe pokazala da na opozicionoj političkoj sceni u Srbiji ne misle svi tako – lokalna politička dinamika u „zemlji seljaka na brdovitom Balkanu“ podrazumeva napadanje političkih protivnika po svaku cenu i u svakoj prilici.


To treba da se promeni, jer oslikava dublji problem u društvu u kome je istorijski izum „da komšiji crkne krava“ kulturološko nasleđe koje je neophodno iskoreniti.

Pogrešni napadi

Opozicija u Srbiji treba da izabere svoje bitke. Napadi na nacionalnu delegaciju dok ona postiže rezultate na svetskoj sceni su pogrešni i svakome ko zna nešto o unutrašnjim prilikama ceremonija u Beloj kući deluju neozbiljno.

Društva koja podržavaju uspeh, društva koja ohrabruju uspeh i koriste ga da budu bolja postaju kompetetivnija i progresivnija. Glavna odlika Amerike je u tome da kao društvo ima zdrav odnos prema uspehu, da se on nagrađuje i koristi kao izvor inspiracije. Samo takva politika Srbiju može da unapredi. Samo takva politička energija može da pokrene protok kapitala, robe, znanja. Sve drugo je politika autodestrukcije.

Poseta srpskog predsednika Beloj kući ne dešava se svakoga dana. Srbija nije na bilo koji način ponižena u Vašingtonu. Tramp je uveo pres-kor na ceremoniju potpisivanja, da je na bilo koji način želeo da umanji značaj Srbije, sve bi proteklo iza zatvorenih vrata. Dogovor potpisan u Vašingtonu ima istorijski značaj jer je prvi put u poslednje dve decenije doveo do toga da se Srbi i kosovski Albanci o bilo čemu dogovore. Značaj sastanka u Beloj kući predstavlja preokret od istorijskog značaja ne samo u odnosu na unapređenje odnosa Srbije i Amerike, ne samo u odnosu na značaj sporazuma, već i na novu realnost umanjenog značaja političkih lobija u Vašingtonu, koji su po pitanju Kosova znatno izgubili uticaj koji su nekad imali.

Trampova ozbiljnost

Trampa pratim od prvog dana kada je postao predsednik i ovoga puta ozbiljnost s kojom je slušao reči srpskog predsednika Vučića bila je prijatno iznenađujuća. Sve što se dešavalo unutar Ovalne sobe na ceremoniji ušlo je u istorijski izveštaj koji korespondenti Bele kuće pišu na licu mesta. U njemu stoji da je predsednik Vučić tražio da govori i da je pozvao predsednika Trampa da bude prvi američki predsednik koji će posetiti Srbiju posle Džimija Kartera. Da je bilo šta bilo ponižavajuće, kako to oni koji ne razumeju i ne poznaju unutrašnje prilike ceremonija u Beloj kući pogrešno predstavljaju u srpskoj javnosti, našlo bi se u izveštaju. Ne zaboravite da su ceremoniju potpisivanja pratili novinari Bele kuće koji jako dobro poznaju dinamiku takvih događaja.

Tramp zna da bude veoma oštar, neprijatan i neozbiljan kada se tako oseća, ali ovoga puta on nije zbijao šale, čak nije ni stavio sebe u prvi plan kao što to neretko zna da radi. Tramp je bio neobično ozbiljan i po tome se najbolje ogleda značaj ceremonije i u kojoj je meri Srbija postala prioritet za Ameriku.

Jedna od najznačajnijih odredbi ugovora je to što su se pitanja statusa Kosova zaledila na godinu dana. U tih godinu dana Srbija ima neograničen prostor da unapredi ekonomiju i da privuče američke investicije, a kada investitori uđu, i politička klima će biti mnogo bolja, jer je opšte poznato da zemlje koje rade biznis zajedno ne ratuju jedne protiv drugih.

Čaša je polupuna

Dolazak Grenela i Ivanke Tramp u Srbiju dodatno će pojačati pozornost međunarodnih političkih aktera i opozicija ne treba da sabotira priliku za uspeh i saradnju zarad političkih poena na lokalnom nivou, pogotovo što te bitke trenutno nemaju nikakvog smisla.

Amerika je otvorila vrata Srbiji i spremna je da s njom ima dobar odnos. Avenija prijateljstva je sada otvorena i fundamentalno pitanje koje svako sebi treba da postavi jeste kako može da ovoj spoljnopolitičkoj prilici doprinese, a ne da odmogne. Predsednik Vučić je Srbiju predstavljao odgovorno i na najbolji mogući način. Čaša je polupuna.

(Kurir.rs)