Magazin 12.07.2016.

Legenda o Safikadi, kao zavjet ljubavi

ČITANJE: 2 minute

Safikadin grob u Banjaluci svakako je jedno od značajnih mjesta ovog grada. Kao i Verona i Banja Luka ima svoj ljubavni par koji je obilježio jednu epohu i vrijeme kada je ljubav bila iskrena, beskompromisna i kada se za nju i život davao.

Veliki broj ljudi koji dolaze u Banja Luku imaju želju da obiđu Safikadin grob, pripale svijeću i namjene je ljubavi. Neki od njih pri paljenju svijeće i zamišljaju želju, koja po vjerovanju trebalo da se ostvari jer je zaželjena na tom svetom mjestu.

Iako se legenda o Safikadi daleko čula, još uvijek postoje i oni koji o njoj ništa ne znaju. Pa ko je bila prelijepa Safikada?

Mlada Banjalučanka Safikada, zaljubila se u jednog vojnika koji je sluzio u tvrdjavi Kastel. Ljubav je bila uzajamna. Iako je sve zvučalo kao u bajci, jednoga dana dosla je obavjest da vojnik koga je Safikada toliko voljela odlazi na daleki front. Safikada je tesko podnijela odlazak svog voljenog. Ubrzo nakon njegovog odlaska dobila je vijest da je njen voljeni izgubio život na Dalekom istoku, te je u najljepšem svadbenom ruhu pohitala pred top na tvrđavi Kastel, koji je svaki dan označavao podne, i tako otisla u smrt da bi vječno bila sa svojim voljenim.

A ima li istine u ovoj legendi?

Po nekim izvorima Safikada je bila turska djevojka zaljubljena u vojnika vezirske vojske sto ovu legendu stavlja u vrijeme izmedju 16. i 18. vijeka, dok drugi kazu da je ona bila iz časne banjalucke porodice Kahrimanovića, a njen je ljubavnik bio austrijski vojnik koji je, po mišljenju njene porodice, bio okupator i zbog toga je bio zabranjen mladoj Safikadi. Postoji i jedna priča koja kazuje da se Safikada nije htela zaustaviti na upozorenje: “Halt!”, koje je izdao jedan austrijski vojnik te je zbog toga i bila ubijena.

U mnogim od priča sporan je i top, jer koliko je poznato, nikada se pucanjem nije označavalo podne u gradu na Vrbasu. Da li je Safikada sahranjena na mjestu koje danas posečuju mnogobrojni Banjalučani, niko se sa sigurnosću ne usuđuje tvrditi, jer za to dokaza nema. Pri rekonstrukciji Safikadinog groba 1987. godine, utvrđeno je da na dubini od jednog metra, ispod donje ivice spomen groba, postoji ljudski kostur položen u smijeru zapad-istok.

“Prema strukturi kamena, upotrebi klamfi i obradi, kao i monumentalnosti nadgrobne ploče, grob se moze smjestiti na kraj 16. vijeka” pisalo je u izvještaju arheologa Borisa Graljuka.

Sve u svemu, Verona ima Romea i Juliju, a Banja Luka ima Safikadu. Obje su priče o tragičnim ljubavima, samo što u ovoj banjalučkoj, u nadi za srećnu ljubav, palimo svijeće…

(ogledalo.ba)