Les: Zabrana negiranja genocida – odricanje od ideje slobode govora

Zabrana istraživanja događaja koji su se dogodili u Srebrenici 1995. godine predstavlja odbacivanje osnovnog principa akademskog istraživanja, a zabrana negiranja genocida je odricanje od ideje slobode govora u slobodnom društvu, izjavio je Srni vodeći istraživač u Centru za geopolitiku Univerziteta u Kembridžu Timoti Les.

“Kako čovječanstvo može da razumije šta se dogodilo u prošlosti i da nauči nešto iz toga ako istoričarima nije dozvoljeno da istražuju prošlost? Nijedno pitanje nije riješeno zauvijek, uključujući pitanje Stebrenice. Ne morate da budete pristalica Srba da biste prihvatili da postoje neodgovorena pitanja, koja su vrijedna akademskog istraživanja u vezi s tim šta se dogodilo”, naglasio je Les.

On je rekao da se, kao liberal, protivi ideji zabrane negiranja genocida, ocijenivši da bi takva zabrana predstavljala odricanje od ideje slobode govora u slobodnom društvu.

“Većina zemalja, uključujući moju, nema takvu zabranu i postoji dobar razlog za to. Shvatam da negiranje genocida može da bude veoma uvredljivo i da grupe koje su bile izložene tome ne žele da se njihova žrtva dovodi u pitanje.

Međutim, ne postoji mašina za objektivno mjerenje kada ratni zločin postaje čin genocida ili kada taj čin postaje potpuni genocid. Po definiciji, to su presude i stoga su subjektivne i otvorene za poricanje i debatu”, rekao je Les komentarišući insistiranje Bošnjaka i Kristijana Šmita da bude zabranjeno naučno istraživanje dešavanja u Srebrenici i da čak budu uvedene sankcije svima koji negiraju “genocid”.

Les je napomenuo da stav koji je iznio predstavlja očekivanje da događaji u Srebrenici budu tretirani kao normalno područje istorijskog istraživanja, što nije slučaj zbog njihovih političkih posljedica na sadašnjost.

“Oni koji žele da zatvore diskusiju i zabrane negiranje genocida ne žele da se to pitanje istraži, jer predstavlja izazov za teritorijalni integritet BiH. Suprotno tome, Srbi, koji žele da istraže ovo pitanje, nisu motivisani željom da istraže prošlost, već da legitimizuju svoj politički cilj veće nezavisnosti u sadašnjosti”, smatra Les.

Komentarišući zaključke usvojene na sjednici Narodne skupštine Republike Srpske u četvrtak, 18. aprila, Les je istakao da ti zaključci govore o politizaciji događaja u julu 1995. godine i da bi trebalo da bude moguće da “Srebrenica bude tretirana kao i svaki drugi istorijski događaj i održana objektivna debata o tome šta se i zašto dogodilo, te kako opisati taj događaj”.

“Trebalo bi da bude moguće i to da se obilježavanje sjećanja na žrtve u Srebrenici održava na isti način na koji se održava obilježavanje sjećanja na žrtve drugih ratnih zločina iz prošlosti, među kojima su brojni primjeri, od kojih su neki teži od događaja u Srebrenici”, naglasio je Les.

Međutim, Les je napomenuo da je realnost da je pitanje šta se dogodilo u Srebrenici postalo “neka vrsta zamjene za današnje pitanje da li Srbi imaju pravo da izađu iz BiH?”.

“Ukoliko su Srbi, kako Bošnjaci i njihove zapadne pristalice tvrde, krivi za genocid, onda moral nalaže da Srbi ne mogu biti nagrađeni za svoje postupke i moraju da ostanu u BiH, po mogućnosti sa smanjenom autonomijom, kako bi se omogućila povratna pravda”, istakao je Les.

On je podsjetio da je bivši visoki predstavnik u BiH Pedi Ešdaun bio svjestan toga i da je zbog toga, u okviru pokušaja da centralizuje BiH, želio da Srbi priznaju krivicu i da se time potkopa legitimnost prava Srba na nezavisnost.

Prema njegovim riječima, isto radi i predstavnik BiH u UN Zlatko Lagumdžija, kojem ne smeta da odbaci formalnu proceduru, jer je kršenje vladavine prava “mala cijena ukoliko u tom procesu uspije da diskredituje Srbe i nastavi da sprovodi svoje šire političke ciljeve”.

“Suprotno tome, ukoliko nije bilo genocida, kao što to Srbi tvrde, onda se ruši moralni slučaj protiv nezavisnosti Republike Srpske. To je, naravno, njihov stav, ali ga ne mogu održavati pasivno. Pošto Bošnjaci insistiraju na politizaciji Srebrenice radi legitimisanja stvaranja centralizovane BiH, Srbi moraju aktivno da odbacuju optužbe za genocid kako bi legitimizovali cilj nezavisnosti, a prvi korak ka tome je da se distanciraju od izvještaja objavljenog 2004. godine”, naveo je Les.

Les smatra da je inicijativa Bošnjaka da pitanje Srebrenice bude na dnevnom redu UN političke prirode i da se sprovodi radi “delegitimizacije” cilja Srba da dobiju veću nezavisnost, te da se to čini “ponovnim potvrđivanjem prvobitnog razloga zašto Srbi nemaju pravo na to, odnosno zločina u Srebrenici počinjenog prije 30 godina”.

On je naveo da se u tom procesu instrumentalizuje patnja žrtava, i to na načine koje Les smatra “neprijatnim”.

“Pokretači rezolucije očigledno se nadaju da će podrška UN ideji da se dogodio genocid poslati snažnu poruku Srbima da nemaju podršku spolja za nezavisnost Republike Srpske i da bi zato trebali da odustanu.

Pošto ne mogu to da ostvare u Savjetu bezbjednosti UN, usljed veta Rusije i Kine, Bošnjaci i njihove zapadne pristalice sada pokušavaju da to pitanje iznesu pred Generalnu skupštinu UN i radije će da pozovu na uspostavljanje zvaničnog međunarodnog dana sjećanja na žrtve u Srebrenici, nego da pošalju izričito upozorenje Srbima”, smatra Les.

Les je naveo da je politička motivacija iza prijedloga rezolucije očigledna na brojne načine, te da nije slučajno što su oni koji ga promovišu – Bošnjaci i međunarodni akteri kao što su SAD, Velika Britanija i NJemačka – glavni protivnici Srba, niti je slučajnost što se rezolucijom osuđuju oni koji negiraju genocid, što je očigledan pokušaj da se diskredituje predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik.

Osim toga, Les je istakao da je politička motivacija očigledna i u tajmingu, koji se podudara sa eskalirajućim sporom Srba i Zapada, te straha zapadnih zemalja da bi Srpska mogla da proglasi nezavisnost.

S tim u vezi, Les je podsjetio da je Zapad posljednji put pokušao da promoviše rezoluciju o Srebrenici 2015. godine, kada se Dodik zalagao za referendum o legitimnosti visokog predstavnika u BiH, a SNSD pozvao na referendum za nezavisnost Republike Srpske.

Na pitanje šta se može učiniti kako bi se promovisao Izvještaj Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji od 1992. do 1995. godine, Les je ocijenio da ukoliko Srbi žele da promijene ustaljeni međunarodni stav da događaji u Srebrenici imaju razmjere genocida, moraju da promovišu alternativni stav na međunarodnom nivou.

“To bi značilo saradnju sa advokatima i istoričarima izvan Balkana koji imaju volju da ospore postojeći stav i objasne zašto smatraju da događaji u Srebrenici nemaju razmjere genocida ili čina genocida, te da izražavaju svoje mišljenje u mejnstrim medijima i na drugim javnim platformama.

Takve ličnosti zaista postoje, naročito u Izraelu, gdje su iz očiglednih razloga razvili ekspertizu u proučavanju genocida i gdje su akademici pod manjim pritiskom vlasti u odnosu na BiH”, ukazao je Les.