Ljepojević: Da mogu, opet bih život posvetio Borcu

Kao najbolje igrače Borca pamtim Abida Kovačevića i Husniju Fazlića. Kovačević je bio nevjerovatan dribler, fudbalski “romantičar” kakav se rijetko viđa, dok je Fazlić bio odličan skakač i gol igrač sa vrhunskim udarcem glavom, počeo je priču za “Nezavisne” Svetozar Ljepojević, čovjek koji četiri decenije brine o terenu na Gradskom stadionu u Banjaluci.

Ljepojević, rođen u selu Vilusi, kod Gradiške, radi na stadionu od 1977. godine, a živi na njemu od 1993. Prije rata je na održavanju terena radilo šest radnika koji su pored Gradskog stadiona radili i na održavanju drugih stadiona u BiH i SFRJ, a poslije rata ostao je samo on. Kaže da za malo kojom odlukom u životu žali.

Sa sjetom priča o rezultatima Borca, za koji smatra da je poslije osvajanja Kupa maršala 1988. mogao više napraviti u Evropi. Od te generacije kluba koja mu je bila najdraža najviše pamti Senada Lupića, Milorada Bilbiju i Stojana Malbašića, današnjeg direktora kluba iz Platonove ulice.

Sa Bilbijom i njegovim sinom Nemanjom, koji je takođe sa velikim uspjehom igrao za klub, porodični je prijatelj, a i sa ostalim bivšim i sadašnjim igračima je u kontaktu i dobrim odnosima.

Iako većina ljubitelja fudbala iz grada na Vrbasu najviše pamti slavno finale Kupa protiv Crvene zvezde u Beogradu, popularnom Sveti je u sjećanju ostao urezan četvrtfinalni revanš meč protiv Vojvodine.

“Prva utakmica u Novom Sadu završena je 3:0 za Vojvodinu, a pred revanš meč u Banjaluci nekoliko dana je padao snijeg. Noć prije utakmice cijelu noć sam čistio snijeg, i istini za volju, apsolutno nisam vjerovao da Borac može da preokrene rezultat u takvim uslovima. Bio je to jak tim Vojvodine za koji je igrao Miloš Šestić, a na dan utakmice padavine su opet počele i pred samu utakmicu je dostigao visinu od 20 centimetara. Ipak, Borac je odigrao odličnu utakmicu, ‘razbio’ Vojvodinu sa 6:1 i plasirao se u polufinale”, sa oduševljenjem se prisjeća Ljepojević.

On se rado sjeća i anegdote vezane za revanš meč finala Kupa RS 1995. godine protiv Rudara iz Prijedora kada je dobio i priznanje za svoj rad.

“Ja sam se tada vratio sa ratišta, a teren je bio u jako lošem stanju, jer su ga gliste kompletnog preorale. Zbog loših vremenskih uslova i magle finale je bilo odgođeno na tri dana. Tada su mi pomogli moja porodica i tadašnji predsjednik kluba Anđelko Grahovac, kada smo cijelu noć uoči utakmice odvozili blato sa terena i spremili ga za igru. Milorad Bilbija je postigao pogodak za pobjedu 3:2 i osvajanje trofeja u 90. minutu, a kada je Predrag Radić, tadašnji gradonačelnik Banjaluke, čuo šta sam uradio, nagradio me Zlatnom plaketom. Takođe sam i zajedno sa fudbalerima Borca te godine dobio nagradu ‘Zlatna značka'”, rekao je živa legenda “crvenoplave” porodice.

Borac je prethodne sezone ispao iz Premijer lige BiH i sada igra u Prvoj ligi RS, a klub je i u višemilionskim dugovima. Ljepojević ipak vjeruje da će se Borac oporaviti i da ga u budućnosti čekaju bolji dani.

“Vjerujem u sadašnju upravu i ljude koji su se vratili u klub, a trebaju i grad i država da pomognu u procesu oporavka i vraćanja dugova kluba. Mislim da ćemo već u ovoj sezoni uspjeti da se vratimo u Premijer ligu BiH jer Borac po kvalitetu i tradiciji koju ima treba redovno da igra u elitnom rangu bh. fudbala”, smatra Ljepojević.

(nezavisne.com)