Ljepota našeg jezika: O tikvanima!

Naš jezik je zaista moćan i nepogrešiv. Zadivljujuće je kako je naš narod uvijek umio, kao najbolji pjesnik, da nepogrešivo odredi pravu riječ za svaki pojam i pojavu.

Uzmimo, na primjer, riječ: “Tikvan!”

U drugim jezicima ova riječ nema parnjaka. Razumije se, ima i u drugim narodima tikvana, još koliko, ali su im ti drugi narodi dali drugačija imena.

Naši su za poređenje odabrali tikvu, veliku, žutu, glatku. Ni dulek, ni bundevu, nego baš – tikva i tikvan.

Sterija je o pokondirenoj tikvi napisao sjajnu komediju, ali je samo za uobraženog muškarca, “puvadžiju”, puna istinskog humora ostala je riječ tikvan.

Naš poznati arhitekta, pokojni Nikola Dobrović je za moto i gorku opomenu na prvoj stranici svojih knjiga o savremenoj arhitekturi sebi upisao pouku: “Ko s tikvanima vojuje, veliku pobjedu neće izvojevati!”. Mora da su mu tikvani život zagorčali.

Gospodin Tikvan ima mnogo odvratnih osobina, ali ono po čemu je Tikvan upravo tikvan, je uobraženost. Tikvan sve zna!

Najumniji među ljudima, jadni Sokrat, žalio se na svoje ogromno i nepregledno neznanje, a Tikvan koji ništa ne zna, a ono što misli da zna je sasvim naopako, pobjedonosno se busa u grudi! Kuku nama od Tikvanovog znanja!

Tikvan se otima za najvažnije i najviše položaje. Što veći čin i položaj – to veći Tikvan. U stvari, postoje dvije suprotne istorije ljudskog roda, jedna koju su s mukom stvarali geniji, pametni, učeni ljudi i strpljivi majstori od zanata, i druga koju su razvaljivali i upropaštavali tikvani. Nema te lijepe, pametne i korisne ideje koju Tikvan neće upropastiti.

Daj Tikvanu vojsku, izgubiće rat. A poslije rata, zna se, Tikvan će pisati memoare kako ga niko nije razumio i ko mu je sve smetao da pobijedi. Prepusti Tikvanu preduzeće, fudbalski klub ili pozorište – propala stvar! Ako si lud, daj Tikvanu vlast, pošalji ga u skupštinu, i on će odmah pronaći drugog Tikvana, drugi začas trećeg, pa kad se uhvate u kolo, sve Tikvan do Tikvana, sa sve kolovođom Tikvanom i ode cijeli narud u tri… provalije. Tako mu i treba kad je birao Tikvane.

Ali, često, njih niko i ne bira. Tikvan sam zauzme svoje mjesto u vrh stola jer Tikvan misli da to njemu pripada po zasluzi.

I na kraju, u pravu je bio profesor Dobrović: “Ko s Tikvanima vojuje, veliku pobjedu neće izvojevati!”

Trpite Tikvane dok možete, a kad vam prekipi, pa, razbijte Tikvanu tikvu!

(Opušteno.rs)