Vijesti 06.10.2016.

Ljubav i poštovanje đaka najljepše sjećanje na učiteljske dane

ČITANJE: 4 minute

Biti učitelj oduvijek je bila čast i privilegija, a rad sa djecom najljepše zanimanje, o čemu svjedoče mnogi, sada već učitelji u penziji.

Godine provedene u učionicama juče su bila neizbježna tema među prosvjetnim radnicima širom RS koji su, prisjetivši se generacija koje su izveli na pravi put, obilježili 5. oktobar, Svjetski dan učitelja.

Učiteljica Rada Obradović, rodom iz Srpca, penzionisana prije dvije godine, radni vijek je provela sa djecom, a međusobna ljubav i poštovanje između nje i njenih đaka najljepša je uspomena na minule učiteljske dane. Prvačići iz mjesta Šolaje u opštini Kneževo, davne 1974. bili su prva generacija osnovaca koja je stasala na krilu učiteljice Rade. Ljubav prema ovom poslu, trud i upornost bili su njena vodilja svih 40 godina. Karijeru je započela u Kneževu, potom je radila u Banjaluci, odakle se i penzionisala.

– Nikada u svom radnom vijeku nisam imala nekih velikih problema. Uvijek smo zajedničkim snagama uspijevali naći rješenje, a podrška roditelja nikada nije izostala – ispričala je Obradovićeva koju smo juče zatekli na “obaveznoj” kafi srijedom u 11 časova sa koleginicama, koje su poput nje radni vijek provele u prosvjeti.

– Trudila sam se da steknem povjerenje đaka. Nisam bila stroga, ali sam tražila znanje i djeca su to poštovala – rekla je ona.

Sjećanje na učenike uvijek joj izmami osmijeh, a posebno je ponosna na činjenicu da su mnogi njeni đaci postali ljekari, ekonomisti i pravnici.

Učionicu broj 24 iz koje je otišla u penziju i čiji ključ je kao uspomenu ponijela sa sobom, baš kao ni đake Obradovićeva ne zaboravlja. S obzirom na to da su sve njene koleginice imale nastavu na spratu škole, a ona se, kako kaže, sa “svojom djecom” nalazila u prizemlju, tokom velikog odmora odlazila je da doručkuje sa ostalim učiteljicama.

– Djecu sam jedne prilike povela sa sobom da im pokažem gdje učiteljica provodi odmor i objasnila im da ću kad zvono oglasi početak časa ponovo doći u učionicu. Jednog dana sam ih zatekla uplakane i uplašene, jer se, kako su mi objasnili, nisam pojavila odmah čim je zvonilo. Od toga dana ih više nisam ostavljala, svaki odmor smo provodili zajedno – ispričala je učiteljica Rada.

Osim uspomena koje nosi u srcu, mnogo literarnih sastava napisanih đačkim perom čuvaju ljubav i sve đačke brige koje su djeca s njom dijelila. Svaki rastanak sa djecom bio je težak, a najteže od svega podnijela je ratne godine kada su u borbi za slobodu živote izgubili mnogi njeni đaci.

Lijepe uspomene na učiteljske dane u srcima nose i bračni par Milorad i Stanka Gluhović iz Rogatice. Oni su najveći dio radnog vijeka proveli u seoskoj školi na Sjeversku kod Borika, gdje su odlučili i da zasnuju porodicu.

– Iako smo dobar dio radnog vijeka radili u kombinovanim odjeljenjima, naši učenici su kroz kasnije školovanje postizali zapažene rezultate. Mnogi naši đaci postali su doktori, ekonomisti, pravnici ili inženjeri. Iako smo u penziji, kad nas sretnu uvijek nas pozdrave sa “učo” i ponosni smo na ono što smo prenijeli na brojne generacije naših učenika – kazali su Gluhovići.

Učiteljica u OŠ “Vasa Čubrilović” u Gradišci Marina Balać ističe da je zadatak učitelja da nauče djecu da razmišljaju o velikim stvarima i da je znanje ključ za samostalni život, snove, nade i težnje.

Malešević

Ministar prosvjete i kulture RS Dane Malešević čestitao je prosvjetnim radnicima u Srpskoj Svjetski dan učitelja i istakao da je izuzetno važno da u školama radi kvalitetan kadar koji će djeci prenijeti znanje i naučiti ih da promišljaju samostalno.

– Veoma je važno da ih odmalena učimo da postavljaju pitanja i izvode sopstvene zaključke. Samo na ovaj način imaćemo škole po mjeri djeteta i savjesne građane spremne da grade bolje društvo – rekao je Malešević.

(Glas)