LJUBIĆ: Da nije bilo prevjeravanja na islam i pravoslavnog doseljavanja, BiH bi imala hrvatsku većinu

Hrvatski narodni sabor na svom je zasjedanju jučer usvojio, uz Deklaraciju, i Demografsku strategiju, koju je izradio tim eksperata na čijem je čelu bila prof. dr. Mirjana Milišević. Podnoseći izvješće o radu, od proteklog zasjedanja do danas predsjednik Glavnog vijeća HNS BiH dr Božo Ljubić značajan dio svog izlaganja posvetio je upravo demografiji.

Podsjetio je kako je Glavno vijeće, temeljem zaključka Predsjedništva HNS-a BiH, pokrenulo projekt demografske strategije s ciljem demografske revitalizacije hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini koji je suočen s, kako je rekao demografskom erozijom, starenjem stanovništva, rastućim iseljavanjem i niskom stopom fertiliteta s kojim se suočava Bosna i Hercegovina, što se posebice tiče hrvatskog naroda, prenosi Hrvatski Medijski Servis.

Demografski pokazatelji jednog naroda u državi su, po Ljubićevu mišljenju, uvijek sinteza odnosno rezultanta različitih pokazatelja: nataliteta, mortaliteta, imigracija, odnosno doseljavanja, emigracija, odnosno iseljavanja. Ovi pokazatelji su, pak, kako je naglasio, posljedica socioekonomskih prilika, političkog položaja, tehnoloških promjena, politike zapošljavanja itd.

Ljubić je podsjetio kako su Hrvati kroz povijest bili izloženi ratovima, istrebljenjima, progonima još od vremena otomanske okupacije naglašavajući kako se politički progon Hrvata nastavlja i u 21. stoljeću kroz političko nasilje i proces dekonstituiranja i traje sve do današnjih dana.

Rani srednji vijek

Poznato je da je u ranom srednjem vijeku preko 90% stanovništva BiH bilo katoličke vjere, kazao je Ljubić, podsjetivši kako povelja Kulina Bana počinje riječima: „U ime oca i sina i duha svetoga“ a završava „neka mi Bog pomogne i sveto Evanđelje …„Ja Radoje banov pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta dvadeset i deveti dan(na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.“

– Poznato je koji narod u Bosni i Hercegovini danas slavi 29. augusta/kolovoza kao svoj blagdan – mučeništvo Svetog Ivana Krstitelja. To je hrvatski narod. Da nije bilo progona i prevjeravanja na islam pod otomanskom okupacijom i da nije bilo pravoslavnog doseljavanja, potaknuto različitim razlozima a opet najčešće od strane različitih okupatora, danas bi čitava Bosna i Hercegovina bila većinski katolička i hrvatska. Koliko bi nas bilo, 3 ili 30 milijuna to danas nitko ne može odgovoriti, kazao je Ljubić.

Tri rata, Autrougarska i dvije Jugoslavije

Nakon otomanske okupacije dolazi austrijska uprava pa potom prva Jugoslavija i postupni demografski oporavak hrvatskog naroda. Tako popis stanovništva iz 1931. bilježi blagi procentualni udio Hrvata u BiH od 22,5%, da bi popis iz 1948., nakon uspostave druge Jugoslavije pokazao udio od 23,9%

– Ovi podaci zorno pokazuju kako je demografska situacija u uskoj vezi s političkim položajem naroda, koji je nesumnjivo nakon prestanka otomanske okupacije išao nabolje. Nažalost, Hrvati su na samom kraju rata od Bleiburga i križnog puta nadalje, doživjeli zločin razmjera genocida što se uz se, što se događalo u drugoj Jugoslaviji, negativno odrazilo na sve naredne popise, naglasio je predsjednik Glavnog vijeća HNS BiH.

Podsjetio je i što se sve u tom razdoblju događalo.

– Na prvom mjestu je selektivna politika zapošljavanja. U svojoj knjizi „BiH – Ne BiH“ (Mostar 2005.) u tekstu pod naslovom „Kako kopne Hrvati u Bosni i Hercegovini“, demograf Ante Markotić među prvim uzrocima navodi diskriminaciju zapošljavanja u društvenom sektoru. Diskriminatorna politika zapošljavanja i sustavno investicijsko zanemarivanje većinskih hrvatskih područja uzrokom je da su upravo Hrvati početkom 60-tih godina masovno odlazili na „privremeni rad“ u zapadnoeuropske zemlje. Kako navodi Ante Markotić u svojoj knjizi, Bosna i Hercegovina je u razdoblju od 1971. do 1991. svakim satom iseljavanjem gubila jednog Hrvata, mjesečno jedno selo a godišnje manji grad. U tom razdoblju narodna supstanca je održavana blizu „pozitivne nule“ zahvaljujući prirodnom priraštaju. Emigracijom je u tom razdoblju izgubljen kompletan prirodni priraštaj od nekih 165 tisuća osoba i još „25 tisuća od glavnice iz 1971“, podaci su koje je iznio Ljubić.

Drugi vid planirane dekroatizacije je, po njegovu mišljenju, smišljeno administrativno razbijanje velikih zemljopisnih cjelina s većinskim hrvatskim stanovništvom i njihovo pripajanje većinskim srpskim ili muslimanskim općinama.

– Zoran primjer je mostarska općina. Prilikom komunalne reorganizacije, općini Mostar se pripajaju naselja Gornje Drežnice, mahom nastanjena tada Muslimanima, koja su tri puta bliže Jablanici nego Mostaru, a naselje Ljuti Dolac koje je na „cigar hoda od Mostara“, kako su govorili naši stari, pripaja se općini Široki Brijeg. Na taj način Mostar prije rata postaje većinski muslimanski. Na isti način Ravno je pripojeno Trebinju, napominjući kako je moguće navesti još desetine sličnih primjera.

Demografsku bilancu položaja hrvatskog naroda u socioekonomskom i političkom pogledu tijekom trajanja druge Jugoslavije, kazao je Ljubić, otkriva popis stanovništva iz 1991. odnosno, pad udjela Hrvata u stanovništvu BiH na 17,4%.

“Domovinski rat i nepravedni Dayton”

– Hrvatski narod u BiH se nažalost u više od dva desetljeća nakon Daytona i nepravednog ustavnog ustroja suočava sa sličnim trendom iseljavanja, međutim s negativnim prirodnim priraštajem smo izgubili skoro polovicu svoje prijeratne glavnice. Stoga primarni cilj demografske obnove je zaustavljanje iseljavanja, koje je prema Josipu Županovu osam puta veći demografski problem od niskog nataliteta, naglasio je Ljubić napominjući kako cilj danas usvojene “Demografske strategije Hrvata u BiH” nije tražiti neka posebna prava i demografska rješenja za Hrvate nauštrb bilo koga. -Naime, sve ono što jača Hrvate u BiH jača i Bosnu i Hercegovinu i obratno, mišljenja je predsjednik GV HNS BiH.

Ljubić je podsjetio kako je Domovinski rat pored 8.380 ubijenih Hrvata još veće demografske posljedice imao zbog progona i raseljenja te sistemske opstrukcije povratka raseljenih.

Prema podacima biskupa Tome Vukšića, na koje se pozvao, u proteklom je ratu prognano i raseljeno ukupno 466.000 odnosno 61,25 % Hrvata, 47,36% Srba i najmanje 44,25% Bošnjaka. Pri tome je s područja pod kontrolom Hrvata tijekom rata iselilo svega 9,12% od ukupnog broja prognanih i raseljenih u BiH.

Manipulacije haškim presudama

Ovi podaci su, pojasnio je Ljubić, navedeni zbog činjenice što se, u dijelu bosanskohercegovačke javnosti i politike manipulira presudama, Haškog tribunala, zanemarujući činjenice, optužujući hrvatsko političko i vojno vodstvo i čitav hrvatski narod za „udruženi zločinački pothvat“.

– Na taj način si priskrbljuju moralno pravo za nastavak dekonstituiranja i obespravljivanja hrvatskog naroda u BiH, što naravno potiče frustraciju i negativan stav velikog broja Hrvata prema ovoj državi i motivira ih na dalje iseljavanje, upozorio je predsjednik GV HNS BiH.

Iako je Daytonski mirovni sporazum značio kraj rata, on, prema Ljubićevim riječima, nije značio poptunu hrvatsku ravnopravnost jer temeljni prncipi iz preambule Ustava nisu dosljedno operacionalizirani kroz ostatak Ustava samom činjenicom da je država tri konstitutivna narod podijeljena na dva entiteta jedan s bošnjačkom a drugi srpskom većinom.

Proces dekonstituiranja Hrvata započet nametnutim izmjenama izbornih pravila i nastavljen je, po Ljubićevu mišljenju, nametanjem amandmana na Ustav 2002.

– Depopulaciju Hrvata u BiH je vrlo lako dovesti u korelaciju s ovim procesom dekonstituiranja. Naime, prema podacima Katoličke crkve u 1996. je bilo zabilježen pozitivan priraštaj, odnosno više krštenih nego umrlih, +1467. Negativan priraštaj bilježimo već 2002., istina samo nekih -22, da bi 2018., taj pad dosegao -2165. U istom razdoblju, što zbog negativnog priraštaja, što zbog iseljavanja konstatiran je gubitak od 99.133 Hrvata. Popis stanovništva Bosne i Hercegovine 2013., pokazao da u BiH živi gotovo 555 tisuća Hrvata koji čine 15,4 % stanovništva. Dakle, pad za skoro trećinu u odnosu na 1991. Pri tome tome nas ne smiju umiriti brojke da je u tijeku slično osipanje i pripadnika druga dva naroda jer je popis 2013. pokazao gubitak stanovništva u BiH od 850 tisuća, odnosno oko 20% prijeratnog broja, kazao je Ljubić.

Vrijeme je za akciju

Što nam je činiti, upitao se Ljubić.

– Zanemarivanje demografskog osipanja vodi ka demografskom slomu, gubitku političkih prava i nestanku. Vrijeme je za akciju. Demografska strategija Hrvata u BiH polučiti će cilj samo ako upali alarm i motivira na akciju. Nužno je stoga pristupiti pronatalitetnoj politici ali prije svega „zaustaviti krvarenje“, kako je Josip Županov nazvao iseljavanje stanovništva. Stoga je nužno donijeti demografsku strategiju na razini države, upozorio je Ljubić, upitavši se zbog čega se onda Hrvatski Narodni Sabor bavi demografskom strategijom.

– Zato što se Hrvati u BiH suočavaju s problemima koje građani pripadnici druga dva naroda nemaju a to je ustavna neravnopravnost. Istina, Schmidt je donio izmjenu izbornih pravila, koje će Hrvatima, uz plebiscitarnu podršku listama HNS-a, ovoga puta omogućiti participiranje u vlasti ali ponovno bez predstavljanja u Predsjedništvu i diplomaciji. Međutim, ove izmjene nisu ispravile niti manji dio napravdi koje su Hrvatima od 2000. godine učinjene od strane njegovih prethodnika, upozorio je predsjednik Glavnog vijeća HNS BiH, te naglasio:

– Stoga, ukoliko dugoročno namjeravamo održati narodnu supstancu i politički subjektivitet, neophodne su dublje ustavne promjene koje će pored već postojećih elemenata institucionalnog federalizma uključivati i racionalniju i pravedniju administrativno teritorijalnu organizaciju. Komunalna reorganizacija odnosno formiranje općina s hrvatskom većinom gdje to demografski i teritorijalni uvjeti dozvole je sljedeća mjera.

Hrvatska više demografske rupe ne smije popunjavati Hrvatima iz BiH

Govoreći o demografskoj revitalizaciji Hrvata u BiH Ljubić je posebno akcentirao odnose i suradnju s Republikom Hrvatskom kojoj su, kako je rekao, Hrvati kroz desetljeća ako ne i stoljeće bili demografsko vrelo, koje je sada nažalost presušilo.

– Hrvatska više ne može računati, a ne smije niti pomisliti, da bi vlastite demografske rupe popunjavala Hrvatima iz BiH. Za Hrvatsku je danas jedini strateški interes i zalog dugoročne teritorijalne suverenosti, očuvanje političkog subjektiviteta i ostanka Hrvata u BiH što je jasno zapisano u Strategiji o odnosima Republike Hrvatske s Hrvatima izvan Republike Hrvatske, iz 2011., kazao je Ljubić.

Podsjetio je i kako je Hrvatska, na žalost, godinama nijemo promatrala kako se provodi političko nasilje nad Hrvatima u BiH, te da tek nakon 2015., stvari kreću nabolje, dolaskom na vlast parlamentarne većine svjesne, kako je kazao, ovog strateškog nacionalnog i državnog interesa predvođene premijerom Hrvatske Andrejom Plenkovićem.

– Iz ovog podužeg političkog osvrta na dokument demografske strategije razvidno je da je ustavno pravni položaj u izravnoj vezi s demografijom naroda. Stoga je kao preduvjet uspješne demografske obnove hrvatskog naroda u BiH neophodno izboriti se za punu ustavnu jednakopravnost. Na to se nadovezuju sektorske demografske politike. Međutim, za uspjeh sektorskih politika neophodna je politička stabilnost a u višenacionalnim državama ona počiva na standardizaciji i harmonizaciji odnosa između zajednica, zaključio je Ljubić.