LJUBIŠA SAVANOVIĆ: Sudeći po reakcijama publike, ljetna scena “Jazavca” ima smisla

Ljetna scena Gradskog pozorišta “Jazavac” na pola je sezone, ali vjerovatno u nikad specifičnijim uslovima kada je u pitanju funkcionisanje pozorišta i umjetnosti generalno s obzirom na pandemiju i zdravstvene mjere.

Ipak, požrtvovana ekipa “Jazavca” nije poklekla pod teretom rada u teškim uslovima, već je organizovala seriju predstava, koncerata i filmskih projekcija koje su ispunile banjalučko ljeto kvalitetnom umjetnošću, piše Glas Srpske.

Ljubiša Savanović, jedan od glumaca i organizatora “Jazavca”, kaže da su nakon rada u eksperimentalnim uslovima protekle godine, ove godine, u kojoj obilježavaju 15 godina postojanja i rada, počeli da budu iskusni u organizovanju rada u neočekivanim uslovima.

– Ljetna scena zaživjela je u jeku pandemije i to je bilo teško i nezahvalno iskustvo. Zbog mjera smo na sve programe mogli da primimo samo 50 ljudi, a morali smo da radimo da bi naše pozorište opstalo. Ove godine je za nijansu lakše. Sudeći po reakcijama publike, ljetna scena ima smisla. Napravili smo zanimljiv program i tamo je mnogo divnih ljudi, kako Banjalučana, tako i onih koje je put doveo u Banjaluku. Ljudi su prijatno iznenađeni atmosferom i drugačijim sadržajem – kaže Savanović za “Glas Srpske”.

Osim toga, ekipa “Jazavca” trenutno radi na pripremanju predstave “Banjaluka”, koja je okupila važna domaća imena oko svog nastanka i koja na papiru djeluje kao jedan od najvažnijih komada u istoriji ove kuće. Scenario su pisali Nikola Kolja Pejaković, Tanja Šljivar, Armina Galijaš, Željko Stjepanović, Lana Bastašić, Radmila Smiljanić i Vida Davidović, koja je i dramaturg predstave. Režiser je Nikola Bundalo, a u predstavi igraju Nataša Ivančević, Dragana Marić, Belinda Stijak, Nataša Perić, Danilo Kerkez, Bojan Kolopić i Aleksandar Runjić. Scenograf je Dragana Purković Macan, kostimograf Ivana Ristić, a za muziku je zadužen Petar Bilbija.

– Bio bih srećan kada bi “Banjaluka” kao domaća priča u cjelini postala jedan od najvažnijih komada koje je “Jazavac” napravio od svog nastanka. Prije petnaestak godina sam u Zagrebu gledao predstavu koja je nastala na taj način: nekoliko zagrebačkih pisaca je pisalo o Zagrebu. Sa predstave sam izašao podijeljenih osjećanja. Srećan jer sam vidio dobru predstavu, ali i nesrećan jer sam znao da je to tada bilo nemoguće napraviti u mom gradu. Od tada imam ideju da tako nešto napravimo u Banjaluci i dočekao sam. Poklopilo se da sam jedan od ljudi koji rade u “Jazavcu” i ovo je najbolje moguće mjesto za ovakvu vrstu predstave. Posebno sam srećan što je sav autorski tim iz Banjaluke. Sa većinom sam mnogo radio i svako od njih je mnogo napravio za kulturnu scenu Banjaluke. Vjerujem da će i mlađi članovi autorske ekipe nastaviti njihovim stopama jer su talentovani i čestiti ljudi vođeni suštinskim pobudama u pozorištu, a bez toga nema pravog posla – kaže on.

Savanović navodi da oni kao teatar nikad nisu bježali od statusa populističkog pozorišta sklonog komediji i satiri, ali da komadima poput “Taksimetra” ili “Banjaluke”, s druge strane pokušavaju ostati angažovani kroz umjetničku refleksiju na svoje okruženje i da postave temelj budućnosti za mlade ljude koje “Jazavac” okuplja godinama.

– “Jazavac” već traje 15 godina, a zajedno sa Draganom Marić na našem repertoaru radim posljednjih sedam godina. Nekim stvarima sam manje, a nekim više zadovoljan, ali repertoar je živa stvar. To što je naš repertoar populistički ili bulevarski ne isključuje i to da je angažovan. Upravo je to ono što ljude dovodi da više puta gledaju i “Celo telo tu me boli”, “Malo blago” i “Skupštinu”. To su predstave koje sadrže kritiku nakaradnog vremena u kojem živimo, u kojem se mi donkihotovski bavimo pozorištem. Teško je planirati repertoar unaprijed, a ako hoćeš ozbiljno da radiš, ne može drugačije kad moraš da brineš da li ćeš imati para da platiš salu u kojoj igraš, da nađeš novac za produkciju predstava, da platiš komunalije, glumce, saradnike. Mi smo teatar koji vjeruje u rad i umjetnost, a ne prazne priče i mi smo se davno pomirili s tim da ćemo morati sve sami. U ovom estradizovanom i duhovno sve bjednijem svijetu oko nas borimo se tako što imamo školu glume i govora koja okuplja mnogo mladih ljudi koje naši predavači uče lijepim stvarima, imamo dva hora, studente među saradnicima, pozorišni festival, gostovanja širom RS i regiona. Radimo na duši, a ne na mišićima – kaže glumac.

Škola glume u “Jazavcu” već godinama stvara impresivan domaći glumački potencijal, koji se pokušava ostvariti na skromnom produkcijskom tržištu RS i BiH, jer su, po iskustvu Savanovića i ostalih organizatora “Jazavca”, snažno domaće glumište i nadareni autori ključ razvoja domaće produkcije.

– To je dug put. Mi smo mali, nema nas mnogo, još je manje onih koji valjaju, a tek je malo među onima koji valjaju onih koji su svjesni koliko je to velika priča. Priča za koju treba snage, strpljenja, vjere. Okrenuli smo se samo sebi, gledamo svoje dupe. Sluđeni smo ludilom koje živimo i svi bismo uspjeh preko noći. To ne biva. Evo, dočekali smo Filmski centar RS. To je nešto što treba da nas ujedini i što od starta treba da bude postavljeno na zdrave noge da bi bilo šanse da se nečemu nadamo – jasan je Savanović.

Glumački zadatak

Savanović je, osim rada u GP “Jazavac”, bio profesionalno zauzet snimanjem nastavka serije “Složna braća” i studentskog filma “Kuća ima rogove”, koji su stigli nakon vrlo impresivne role u domaćoj seriji “Kosti”.

– Zadovoljan sam radom na seriji “Složna braća”. Divno iskustvo, sjajna glumačka ekipa na setu, pravi majstori od kojih se može mnogo naučiti. Imam sreće da sve što sam dosad snimao radim sa producentima kojima je mnogo stalo do toga što rade. Nadam se da će i finalni rezultat biti takav. Takođe, želim da pohvalim mladog banjalučkog reditelja Stefana Tomića sa kojim sam snimao njegov ispitni film “Kuća ima rogove” koji je predstavio Republiku Srpsku ove godine na Filmskom festivalu u Herceg Novom i predstaviće na Sarajevo film festivalu. Što se tiče “Kostiju”, gledano sa ove distance, meni su one toliko bitne, da nakon njih ne snimim ništa više, ne bih bio nezadovoljan – kaže Savanović.

(SB)