Ljudi nisu svjesni potencijala Muzeja RS

Do sada smo se u Muzeju Republike Srpske previše bazirali na manifestacioni rad, da imamo izložbe, promocije i da budemo vidljivi. Meni je sad trenutno stručni, kustoski i rad u depoima primaran, u šta prije svega spada terensko istraživanje i sakupljanje predmeta, kazao je u intervjuu za “Nezavisne” Vladimir Đukanović, vršilac dužnosti direktora Muzeja Republike Srpske.

Po odlasku u penziju dosadašnje direktorice Nade Puvačić, Đukanović je kao istaknuti viši kustos etnolog, po odluci stručne komisije, dan pred Novu godinu preuzeo pomenutu dužnost, što je bio više nego dobar povod za ovaj razgovor.

Koji su Vaši prvi koraci po stupanju na funkciju v.d. direktora Muzeja RS?

– Prvi koraci koje želim da uradim odnose se direktno na stručni rad Muzeja RS. Želimo da uradimo neke stvari koje nisu rađene, možemo slobodno reći, godinama i decenijama. Najvažniji projekat u ovoj godini koji želim da pokrenem i koji treba da ostane za sljedeće generacije jeste pokretanje zbornika Muzeja RS, koji bi bio nasljednik Zbornika krajiških muzeja, čiji je posljednji broj izašao 1982. godine. Muzej RS ima veoma značajan kadar, velike stručnjake iz oblasti istorije, arheologije, etnologije, etnomuzikologije i istorije umjetnosti, a do sada ti stručnjaci i naučnici nisu imali mjesto gdje mogu da objavljuju svoja istraživanja. Tako da želimo da pokrenemo taj zbornik, čiji bi nosioci bili kustosi Muzeja RS, a i kustosi iz drugih muzeja u Republici Srpskoj.

Zbog čega nije bilo zbornika od 1982?

– Jednostavno nije postojalo interesovanje. Mi trenutno imamo 14 kustosa, imamo mogućnost, imamo znanja, imamo istraživanja, imamo zbirke i mislim da se sve to treba publikovati putem zbornika. Do sada smo naše radove objavljivali u Srbiji, Hrvatskoj i drugdje, a ti radovi su značajni za istoriju, tradiciju i kulturu naroda u Republici Srpskoj.  Ljudima, stoga, jednostavno nije dovoljno jasno koji potencijal Muzej RS ima što se tiče i ljudskih resursa i muzejskih zbirki.

Pored zbornika, na šta ćete još usmjeriti taj potencijal?

– Pored zbornika, treba da pokrenemo i centar za digitalizaciju i dokumentaciju. Centar za digitalizaciju nam je veoma bitan, jer naprosto živimo u 21. vijeku i sve zemlje u okruženju su riješile taj muzejski program za digitalizaciju i uvezivanje muzejskih zbirki unutar muzeja i odjeljenja, a takođe i problem uvezivanja svih muzeja u zemlji. To nam treba da imamo uvid u tačno stanje, tačne zbirke, tačne mogućnosti. Pored ovih projekata, takođe nam je bitan završetak rekonstrukcije stalne postavke prirodnjačkog odjeljenja. To je najzanimljiviji i najatraktivniji dio u Muzeju RS, a nije završeno do kraja, tako da ćemo da uložimo sredstva koja budemo imali da se taj dio završi, onda idemo dalje na terenska i sistematska istraživanja.

Dosadašnja istraživanja Muzeja RS su bila samo pojedinačna?

– Jeste, pojedinačno su kustosi išli na teren, a nije rađeno sistematsko israživanje. Svi kustosi treba da obiđu određeni teren, recimo Hercegovinu, Romaniju, Semberiju, kako bi svako iz svoje oblasti sproveo istraživanje i mi kasnije u zborniku objavili sve segmente određenog podneblja. Preko ovih terenskih istraživanja neohodno će biti, i veoma začajno za nas, proširenje muzejskih zbirki. Muzej u posljednjih više decenija nije imao značajnija sredstva da vrši nabavku i otkup predmeta, pa nam je bitno da proširimo istraživanja i sakupljanje predmeta iz cijele Republike Srpske. Takođe nam je značajna saradnja sa muzejima iz regiona. Već u januaru ćemo potpisati protokol o saradnji sa Muzejom Vojvodine, a takođe planiramo i sa drugim muzejima koji osjete potrebu da sarađuju sa nama. Preko Srbije, Hrvatske, Slovenije, cilj nam je da dođemo i do evropskih fondova i evropskih projekata.

Kakva je trenutna saradnja muzeja unutar Republike Srpske?

– To je takođe značajna stavka. Trenutna saradnja je veoma slaba, odnosno mi unutar Republike Srpske gotovo da nismo imali međumuzejsku saradnju. Imamo udruženje muzejskih radnika, ali to je nevladina organizacija, a muzeji kao institucije imali su slabiju saradnju međusobno nego što su imali sa institucijama van Republike Srpske. Mislim da sve muzejske institucije u Republici Srpskoj treba mnogo bolje da se uvežu, da pravimo zajedničke projekte, kako istraživanja, tako i izložbe i mnoge druge stvari koje se odnose na našu djelatnost.

Nakon zmijanjskog veza, koji je na inicijativu Muzeja RS, u čemu ste i sami imali značajan doprinos, kandidovan i kasnije upisan na listu nematerijalne baštine čovječanstva pri UNESCO-u, šta je sljedeće što će RS predložiti za UNESCO-ovu listu?

– Iz Republike Srpske pripremljene su već dvije nove nominacije. Jednu nominaciju pripremio je kolega Nebojša Dragojlović, direktor Muzeja u Doboju, a to je branje trave ive na Ozrenu. Druga nominacija koja se priprema iz RS je Nevesinjska olimpijada i to je rad koleginice etnologa Božane Đuzelović iz Muzeja Hercegovine. No, s obzirom na to da smo mi specifična zemlja sa dva entiteta i tri naroda, zbog nekih ranijih dogovora Savjeta ministara, mi radimo po rotacionom sistemu nominacija gdje jedne godine konkuriše nominacija iz Republike Srpske, a druge iz Federacije BiH.

(Nezavisne)