Magazinović: Približavanje EU zatvorska ćelija za pojedine visoko pozicionirane političare

„BiH nije daleko od kandidatskog statusa u Evropskoj uniji, tri zakona koja su u proceduri nisu uopšte sporna, jer nisu politički osjetljivi. Mada mislim da su političke elite više samo verbalno za evropske integracije. Suštinski im svima odgovara status kvo“, rekao je poslanik SDP u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Saša Magazinović.

Magazinović je u intervjuu za Banjaluka.net kazao da svi oni koji danas vjeruju u održavanje opštih izbora u planiranom vremenu ili računaju da će parlament usvojiti budžet ili da će visoki predstavnik svojom odlukom uticati na to da izbora mora biti.

Politička i institucionalna kriza u BiH na sceni je već duže vrijeme, tome su doprinijela neslaganja političkih stranaka u brojnim pitanjima. Stotine hiljada iseljenih građana dokaz je tome da smo od evropskih integracija još dosta daleko?

U političkom smislu, ponavljam dugo vremena da mi osim verbalne opredjeljenosti za evropske integracije od strane politickih elita nemamo stvarnu opredjeljenost ka Evropskoj uniji. To ja donekle razumijem, ali ne podrzavam. Razumijem to da je približavanje Evropskoj uniji za jedan broj visoko pozicioniranih političara u BiH znak jednakosti za približavanje zatvorskoj ćeliji. Ne zato što EU nekoga ovdje hapsi, već što bi onda institucije BiH morale postati kapacitirane da se obračunaju sa kriminalom i korupcijom u zemlji. Pošto političke elite prije kontrolišu sudove i tužilaštva, prije svega zgrade istih u Sarajevu, nema logike da će te elite dozvoliti gubitak te kontrole.

Koliko smo udaljeni od kandidatskog statusa za EU?

Nismo daleko. Imamo tri zakona koji su uslov, a to su javne nabavke, VSTV i sukob interesa. Sva tri zakona su usvojena u Predstavničkom domu. Nijedan nije osjetljivo politčko pitanje. Tako na primjer Zakon o VSTV-u ne zadire u suštinu rada ovog tijela, iako mislim da bi trebalo. Dalje, imamo Zakon o sukobu interesa koji je dva puta usvojen u Predstavničkom domu, ali je Dom naroda stalno pronalazio izgovore da ga ne razmatra. Nijedan od ovih zakona ne zadire u političke stvari, niti se tiču ustavnih promjena. Više su to tehnička pitanja.

Već nekoliko puta mogli smo čuti izjave hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića o unutrašnjim pitanjima u BiH. Koliko takve izjave utiču na aktuelnu političku situaciju?

To nije samo miješanje u unutrašnje stvari. Za mene je to verbalna agresija na BiH čovjeka koji je imao izbor da bude lider u regiji, da poštuje specifičnosti svake države. Bilo je ili to, ili da dobije izbore, on se opredijelio za ovo drugo. Tako da njegovo koketiranje sa ultra desničarskim narativom je iznenađenje za sve koji ga poznaju. Ja ga poznajem iz vremena kada je tvrdio da je najveći neprijatelj hrvatskog naaroda u BiH HDZ. Sada čini sve da upravo taj HDZ i politika koju su vodili i vode, dovodi do iseljavanja stotina hiljada Hrvata iz BiH.

Da li je politički dijalog u BiH uopšte moguć, posljednji primjer koji se duže vrijeme provlači je izborna reforma o kojoj se dogovor uopšte ne nazire?

Zakon koji su predložili poslanici u Predstavničkom domu je još živ i on ide na prvu narednu sjednicu. Odbijeno je misljenje Ustavnopravne komisije, mada smatram da ne mozemo govoriti o tome da će Izborni zakon biti usvojen, niti HDZ-ov niti ovaj čiji sam ja između ostalih predlagač. Mi smo održali ne znam ni koliko izbornih ciklusa po ovom zakonu do sada. Ne znam zašto bi bila logika da ako nema novog izbornog zakona nema ni izbora. To je više politički spin koji se stalno provlači.

Proces izmjena Izbornog zakona opterećuje i pitanje održavanja opštih izbora 2022. godine. Pored toga, opterećuje i provođenje bitnih reformi u zemlji. Šta je suštinski problem?

Dosta puta sam govorio o procesu izmjena Izbornog zakona kao o temi koju sami izbori opterećuju. I što se izbori bliže mogućnosti za konkretan dogovor su manji, kako vezano za izbor članova Predsjedništva i izmjenu Ustava, tako i za drugi dio koji je meni mnogo bitniji, a to su fer i pošteni izbori. Faktički nijedna vlast na bilo kojem nivou nema praktično četverogodišnju vlast da provede bilo koju reformu, već po dvogodišnji mandat. Pogledajte sad održavanje opštih izbora 2022., uključujući kašnjenje to je vec 2023. godina. Nakon samo par mjeseci dolazi se u period kad je to samo godinu dana od narednih, lokalnih izbora. Ti izbori onda parališu vlast da provede bilo kakvu reformu. Praktično onda dolaze opet pripreme za opšte izbore. A uzevši u obzir da se recimo prije lokalnih izbora nikad ne govori o lokalnim temama i infrastrukturi već o drugim stvarima, onda je jasno da nemamo razvijenu demokratiju i politički kapacitet da rasterećeni od priprema za izbore bilo lokalne ili opšte provedemo reforme. Ne postoji popularna reforma, svaka je bolna. Prvo radite takve reforme pa onda ostale, a ako to uradite onda svjesno idete u to da izgubite naredne izbore. Politička pragma je takva da to niko ne želi i neće dozvoliti.

Finansiranje izbora ostaje problem, iako je na pragu raspisivanje izbora?

Finansiranje izbora je zaseban problem i mi imamo iskustvo sa prethodnih lokalnih izbora koji su prolongirani duže nego sto zakon dozvoljava. Jasno je da ako ima novca za izbore ima i izbora. Svi oni koji danas kažu da ce izbora biti i to u planiranom vremenu onda ili računaju na to da će parlament usvojiti budžet ili da će visoki predstavnik svojom odlukom uticati na to da izbora mora biti. Mislim da u zadnje vrijeme preovladava ova druga opcija, jer između redova koje govori međunarodna zajednica, pa i izjava samog visokog predstavnika vidi se da se moraju obezbijediti sredstva i izbori održati.

Z.M