Majka, Rusija!

Ako vas put nekad odvede u daleku Irkutsku Republiku, u prelijepom Sibiru, možda tad istinski osjetite šta znači izreka “Majka, Rusija” i svu veličinu i toplinu te ogromne zemlje.

U Irkutsku, gradu koji su osnovali ruski Kozaci šireći vlast Petra Velikog pokrštavajući Bajrut narod na obalama Bajkalskog jezera, koji je danas pored Moskve i Sankt Peterburga jedan od tri grada koji su simbol ruske državnosti, teško da ćete naći nekog da je čuo baš za Republiku Srpsku, Bosnu ili Hercegovinu, odnosno bilo koju sličnu državicu.

Njima je Evropa daleka egzotična destinacija u koju velika većina i ne putuju. Više vole u Ameriku preko Aljaske, nekako im bliže.

Ali svi baš svi znaju da su Srbi i Rusi “pravoslavna braća u Hristu” a ta simbolična veza znači da ste dobrodošli u Rusiju. Jednostavno to osjetite.

Upravo na toj simbolici Rusija i gradi svoju politiku prema ovom dijelu Evrope njegujući odnose prema Srbima kao prema “pravoslavnoj braći” a na tome se uglavnom sve i završi.

Jedan takav simboličan politički gest sinoć se odigrao na sjednici Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija na kojoj se raspravljalo o ruskoj inicijativi za zatvaranje OHR-a. Sasvim očekivano ona nije dobila podršku ostalih članica osim Kine koja u sličnim situacijma uglavnom prati stavove Rusije.

Odgovor na pitanje zašto je Rusija pokretala inicijativu ako je unaprijed znala da ne može biti usvojena je jednostavan i opet nekako simboličan – ništa ih to ne košta a nama baš puno znači.

Ako se samo malo posvetimo političkoj realnosti vidjećete da niti Rusija ni Kina i ne žele da imaju drugačiji niti veći uticaj u Savjetu za implementaciju mira u BiH, iz kojeg se Kina samoinicijativno i povukla još prije dvadeset i više godina.

Potpisivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma BiH je na “upravljanje” predana Evropskoj uniji uz snažnu podršku Amerike. Što se opet može dobro i iščitati iz budžeta OHR-a kojeg usvaja Savjet za implementaciju mira. Od 5,3 miliona eura koliko godišnje košta OHR Evropska unija plaća 2,7 miliona eura, Amerika 1,1 milion a ostatak ostale zemlje članice. Rusija plaća simboličnih 60.000 eura, što u surovom i pragmatičnom svijetu znači – koliko
para toliko i političkog uticaja.

Zato ako je našim političarima iz Republike Srpske baš toliko stalo da se OHR zatvori možda da opet uzmu i iščitaju izvorne uslove koji su napisani u famoznim “5+2” principima. A oni uključuju baš ono što im se i ne radi: održiva rješenja za raspodjelu imovine između države i entiteta, pitanje vojne imovine, vladavine prava, implementacija odluke za Distrikt Brčko, pozitivna procjena stanja u BiH od strane opet Savjeta za implementaciju mira…

Znači, možemo i trebamo voljeti majku Rusiju svim srcem, ali činjenica je da živimo i radimo u Evropi. Zašto je to svima tako lako prihvatiti osim političarima?

P. S. Video u nastavku je nastao prije tri godine u Irkutsku, na putovanju vozom od Moskve do Pekinga.

(D.J.)