Majkić: Esencijalna lista lijekova – mali korak do nikad

Delegat Kluba srpskog naroda u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH Dušanka Majkić izjavila je Srni da Agencija za lijekove i medicinska sredstva nikada ne prestaje da iznenađuje, navodeći kao primjer to što postoji Zakon o lijekovima i medicinskim sredstvima BiH, ali ga ne primjenjuje u cijelosti.

“Agencija za lijekove i medicinska sredstva godinama ne ispunjava obaveze u vezi sa njenim nadležnostima. Agencija ima direktora Aleksandra Zolaka, koji je u statusu vršioca dužnosti prvo proveo gotovo cijeli jedan mandat /više od tri godine/, a četvorodišnji mandat mu je istekao ove godine”, napominje Majkićeva.

Pozivajući se na nalaze Kancelarije za reviziju institucija BiH za 2020.godinu, Majkićeva je ukazala da Agencija još nije Savjetu ministara uputila odluku o popisu esencijalne liste lijekova, kako to reguliše član 82 i 83 Zakona o lijekovima i medicinskim sredstvima BiH.

Majkićeva ističe da je cilj utvrđivanja esencijalne liste omogućavanje osnovne zaštite zdravlja stanovništva u oblasti lijekova.

Proizvođači i pravna lica koja obavljaju promet lijekova na veliko dužna su, s ciljem što bolje dostupnosti lijekova građanima, da stalno imaju na raspolaganju utvrđene količine esencijalnih lijekova.

“U skladu s tim, Savjet ministara, najmanje svake dvije godine, a na prijedlog Stručnog savjeta Agencije, uz prethodno pribavljenu saglasnost nadležnih entitetskih ministarstava i organa Brčko distrikta, dužni su utvrditi listu esencijalnih lijekova u BiH. Lijekovi sa liste esencijalnih lijekova u BiH predstavljaju minimum lijekova koji se propisuju i izdaju na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, kao i minimum lijekova u bolničkoj zdravstvenoj zaštiti”, pojasnila je Majkićeva.

Ona ukazuje da iako je Republika Srpska 8. februara dala saglasnost resornog ministarstva, posao u Federaciji BiH /FBiH/ još nije okončan. “Kao posljedica neusvajanja navedenog akta, nejednaka je dostupnost građanima BiH minimuma lijekova”, ukazala je ona.

Prema njenim riječima, s obzirom na to da ne postoji jedinstvena esencijalna lista lijekova na nivou BiH, entiteti i kantoni se različito snalaze.

U Republici Srpskoj, naglasila je ona, na snazi je entitetska esencijalna lista iz 2007. godine. “Fond zdravstvenog osiguranja Republike Srpske finansira liste lijekova kojima se omogućava kontinuirano snabdjevanje lijekovima zdravstvenog sektora u Srpskoj. Proširen je obim lijekova koji propisuje esencijalna lista, shodno raspoloživim finansijskim sredstvima Fonda”, kaže Majkićeva.

Na federalnom i kantonalnom nivou, navela je Majkićeva, ovaj problem rješava se na različite načine, svako pravi svoju esencijalnu listu, u skladu sa svojim principima i finansijskim mogućnostima.

“Donošenje esencijalne liste na nivou BiH nema finansijski uticaj na budžet BiH, ali ima na budžete entiteta”, napomenula je Majkićeva.

I dok u Republici Srpskoj svi građani imaju jednaka prava i esencijalna lista je osnov, kaže Majkićeva, dotle, u FBiH, prava i dostupnost lijekova po kantonima nisu jednaka.

Prema njenim riječima, mnogi danas smatraju da razlog neusvajanja esencijalne liste lijekova u BiH treba tražiti u interesnim sferama, uticajnim farmaceutskim lobijima i političkim razlozima na nivou FBiH.

On je istakla da je interes farmaceutskih lobija da se tržište lijekova ne uredi na principijelan i jedinstven način.

“Treba imati u vidu da različiti načini utvrđivanja liste esencijalnih lijekova omogućavaju farmaceutskim kompanijama da koruptivnim radnjama izdejstvuju uvrštavanje lijeka iz svog asortimana na navedenu listu, na manjim organizacionim jedinicima”, upozorila je ona.

Primjetna je tendencija, naglasila je ona, da se prijedlozi za utvrđivanje esencijalne liste lijekova, koji kasnije ne prođu proceduru predviđenu članom 83 (1) Zakona, neopravdano proširuju i prevazilaze “minimum lijekova” koji zakon propisuje. To je, navodi Majkićeva, povezano sa interesima farmaceutskih kompanija i političkom voljom koja im ide u susret.

“Sve rečeno dovodi do kršenja osnovnog postulata esencijalne liste lijekova – da se na jednakoj osnovi obezbijedi dostupnost lijekova na teritoriji cijele BiH. Na kraju, treba istaći da su na FBiH potpuna politička odgovornost i eventualne zdravstvene posljedice neusvajanja esencijalne liste lijekova”, rekla je Majkićeva.

Prema njenim riječima, njihov pristup karakteriše grubo zanemarivanje interesa javnog zdravlja, kršenje zakona i služenje interesima farmaceutskih kompanija.

“Takođe, svako neusvajanje liste omogućava farmaceutskim kompanijama uticaj na propisivačku praksu ljekara, te dovođenje pacijenata u situaciju kad lijek mora da kupi. A zna se da su stare esencijalne liste prevaziđene i mnogi lijekovi na njima se više ne proizvode”, naglasila je Majkićeva.

Prema njenim riječima, esencijalna lista Svjetske zdravstvene organizacije treba da bude osnov i za ecencijalnu listu lijekova u BiH na kojoj bi se svakako morao naći i medicinski kiseonik i drugi medicinski gasovi, koji sada nisu.

NJemački državljanin Kristijan Šmit, podsjetila je ona, nedavno je objavio da Agencija za lijekove BiH mora nastaviti da radi u skladu sa zakonom. Međutim, ističe ona, revizorski izvještaj kaže da ne radi i da je jedna od osam najlošijih institucija BiH.

“Šmit se povremeno sastaje sa direktorom ove agencije. Mogao bi ga upitati zašto već dvije godine zaredom od revizije dobija lošu ocjenu za svoj rad”, sugerisala je Majkićeva.

(Srna)