Maksimović za banjaluka.net: “Talas” će čuvati od zaborava stvaranje, strast, ljubav i naporan rad
Ovo je u razgovoru za portal “banjaluka.net” rekao urednik novog časopisa “Talas” Boris Maksimović te dodao da uredništvo želi čitalačkoj publici ponuditi časopis koji će, za promjenu, u potpunosti biti očišćen od pseudonauke, tabloidnog sadržaja, crne hronike, lajfstajl savjeta za brži orgazam, lakše mršavljenje ili uspjeh u životu.
Maksimović ističe da je domaća medijska scena stravična, a kvalitetni novinari zarobljeni u nekvalitetnim medijima, što je bio samo dodatni motiv da istraje u namjeri i krene sa izdavanjem nečeg drugačijeg.
– Stvar je još gora kad se sjetim koliko mi u stvari imamo kvalitetnih novinara koji čame u redakcijama koje im dođu kao Prokrustove postelje. Imamo jako puno dobrih, obrazovanih, talentovanih novinara koji su svedeni na izvođače novinskih radova zbog toga što moraju da plate kiriju, ratu kredita, školske knjige djeci, a medija koji im mogu ponuditi prostor da se razmašu nema i zbog toga prihvataju sve što im se ponudi. “Talas” ima namjeru da tim ljudima ponudi prostor gdje će moći da bar na trenutak oslobode taj ogromni kreativni potencijal koji biva potiskivan i ubijan svakodnevnim radom u redakciji.
“Talas” nas je sve prijatno iznenadio, odakle ideja i odvažnost da se upustiš u jedan takav, nimalo jednostavan poduhvat?
– Nakon što sam pokrenuo svoju izdavačku kuću Imprimatur zadesio sam se nekim poslom u štampariji Grafid, gdje mi je prijatelj Srđan Ivanković predložio da počnemo raditi na jednom novom časopisu. Prešli smo dug put od te početne ideje do onoga što smo na kraju napravili, ali vjerujem da se sve desilo s razlogom. Radili smo pola godine u kontinuitetu, dogovarali se oko koncepcije, tekstova, vizuelnih aspekata časopisa, štampe, marketinga i mnogo čega drugog.Par puta smo se nalazili samo da diskutujemo o vrijednostima koje kao časopis želimo da zastupamo. I sada je konačno taj časopis izašao na svjetlost dana i ljudi mogu da daju svoj sud o njemu.
Prvi broj časopisa “Talas”
Izgled prvog broja je veoma kvalitetan, u odnosu na ostalu ponudu i luksuzan, što je osvježavajuće u trenutku kada se i sedmična, pa i mjesečna izdanja, sve češće počinju štampati na najjeftinijem papiru. Kako ste uspjeli isfinansirati prvi broj, i zašto ste se odlučili da ne štedite na kvalitetu, kada ste mogli proći mnogo „bezbolnije“?
– Odlučili smo se da damo svoj maksimum po pitanju svih aspekata časopisa, kako onih nevidljivih koji se tiču unutrašnje organizacije i kvalitete tekstova tako i onih vidljivih i opipljivih, koji se tiču kvaliteta papira i preloma. Živimo u vremenu gdje nije dovoljno da nešto bude dobro, već mora da bude i lijepo da bi ga ljudi uopšte primijetili. Srećom, Srđan tu ima dovoljno znanja, iskustva i kvalifikacija da to iznese na najvišem mogućem nivou i to je jedna ogromna prednost. Što se tiče finansija, štampanje prvog broja nam je finansiralo mikrokreditno društvo “Mikrofin”. Njima smo se obratili jer smo vidjeli da imaju kontinuitet u podršci kulturnim projektima, kao što je podrška časopisu “Putevi”, GP “Jazavac”, NPRS ili bibliotekama širom RS i nadali smo se da će prepoznati da nešto dobro može da izađe i iz ove naše ideje. I oni su to prepoznali i odlučili da podrže štampanje prvog broja.Onda je sve bilo lakše. Čim je izašao časopis podijeli smo par primjeraka ljudima koji su na neki način doprinijeli njegovom stvaranju i na naše iznenađenje već nam se javilo par oglašavača, čak i prije nego što smo napravili zvaničnu promociju.
Kako bi najjednostavnije opisao uređivačku politiku časopisa?
– “Talas” je nezavisni časopis koji govori o stvaraocima i stvaranju, a namijenjen je njima i onima koji će to tek da postanu. Priče koje donosi trude se da predstave ono univerzalno i suštinsko u naporima stvaralaca, očišćeno od efemernog dnevnopolitičkog trenutka. Čuva od zaborava stvaranje, strast, ljubav i naporan rad. Stvaranje koje je centralna tema časopisa nije shvaćeno u usko umjetničkom značenju. Stvarati se može i mala porodična pekara, zdravija životna sredina ili bolja budućnost za svoju okolinu. Želimo čitalačkoj publici da ponudimo časopis koji će u potpunosti biti očišćen od pseudonauke, tabloidnog sadržaja, crne hronike, lajfstajl savjeta za brži orgazam, lakše mršavljenje ili uspjeh u životu.
Gdje se može pronaći časopis? Koja će biti dinamika izlaženja?
– Časopis za sada izlazi tromjesečno, a može se naći u svim knjižarama “Kultura” u Banjaluci, Tuzli i Sarajevu. U pregovorima smo još sa nekim distributivnim lancima, ali ništa još nije zvanično dogovoreno. U principu, ko god želi da prodaje ovaj časopis može nam se javiti na [email protected]. Vrijedi spomenuti da smo spremili posebne pogodnosti za one koji žele da ga prodaju.
Da nemamo namjeru izlaziti još dosta godina ne bismo ni počinjali… Urednik časopisa “Talas” Boris Maksimović
Da li si optimističan kada je riječ o budućnosti „Talasa“, mnoštvo štampanih medija kod nas se ugasilo već nakon nekoliko brojeva?
– Kad čovjek vidi koliko je svakog dana sve više i više novina i časopisa koji napuštaju štampano izdanje i prelaze na internet teško je biti optimističan. Ali da nemamo namjeru izlaziti još dosta godina ne bismo ovo sve ni počinjali. Odlučili smo od samog početka da plivamo protiv struje pa ćemo vidjeti gdje će nas to odvući, možda nizvodno, ali možda i uspijemo držati glavu iznad vode, ko zna. Prve reakcije nam ulivaju nadu da će ipak biti nešto od časopisa, jer nismo imali ni prvu promociju, a već smo prodali lijep dio tiraža. Poslali smo određen broj primjeraka u Sarajevo i već smo dobili povratnu informaciju da ih nema više. Mi nećemo imati internet izdanje časopisa, postoji sajt talas.imprimatur.in na kojem se može naručiti i pretplatiti, ali u suštini imaćemo samo štampano izdanje. Ne možemo i ne želimo da ulazimo u trku na internetu kad smo mi časopis koji izlazi svaka tri mjeseca, tekstovi nisu za brzo i jednokratno konzumiranje i previše smo posvećeni cjelokupnom užitku čitanja i listanja časopisa da bismo tek tako kopirali tekst, ubacili ga u neki CMS editor i prepustili da ga neki kopi-pejst portali čereče i kopiraju kao da je njihov.
Ko su saradnici i kakve teme mogu da se pročitaju u prvom broju?
– U prvom broju donosimo veliki intervju sa Brutal Protestom, sjajnim rep sastavom iz Banjaluke. Pričali smo o mnogim temama, o tome kako su počeli, šta ih natjeralo da se na takav način ujedine, koliko vremena provode u studiju i na probama, šta misle o iskrenosti, beskompromisnosti, nacionalizmu, budućnosti, plati od 300 KM i mnogo čemu drugom. Brutal Protest vam uz ovaj broj poklanja CD svog albuma “100%”. Tu je tekst Borisa Milanovića, profesora engleskog jezika na privremenom radu u Dubaiju, o kulturološkim razlikama između Balkanskog i Arabijskog poluostrva, s posebnim osvrtom na UAE i njihovu borbu da zadrže tradiconalne vrijednosti u trenutku dok one gube na snazi.
Prevodilac i master diplomaterije Siniša Bundalo napisao je sjajan tekst o katalonskom jeziku i njegovim političkim implikacijama. Zašto se na Iberijskom kad se radi o katalonskom potežu tako teške riječi kao što je kolonijalizam, koliko se zaista izdvaja za finansiranje programa na katalonskom jeziku, šta o svemu tome misle u Madridu i kakve to veze ima sa nama. Ja sam pisao o romanu koji je obilježio godinu iza nas, a vjerovatno i one koje su pred nama, o sjajnom djelu Mišela Uelbeka “Pokoravanje”. Uz tekst vam donosimo i dio iz knjige, naravno, uz dozvolu sjajne izdavačke kuće “Booka”, koja nam je i donijela ovo fascinantno djelo. Asistentica na Filološkom fakultetu u Banjaluci Sonja Lero piše o najprevođenijem srpskom piscu o kojem kod nas niko ne piše. Zašto je Zoran Živković prevođen na japanski, arapski, turski, portugalski, a kod nas ostaje praktično nepoznat saznaćete u ovoj sjajnoj analizi njegovog djela. Saša Šmulja, profesor na Filološkom fakultetu u Banjaluci, prikazao je divni roman Tanje Stupar Trifunović “Satovi u majčinoj sobi”. Iako je ovaj roman objavljen 2014.odlučili smo da i te kako zaslužuje da se piše o njemu, a potvrdu da nismo pogriješili i da je roman aktuelniji nego ikad dala nam je Evropska nagrada za književnost, koja je uručena Tanji taman kad je časoopis krenuo u štampariju.
Doprinos prvom broju dala su i neka prepoznatljiva banjalučka novinarska imena?
– Jeste. Književnik i novinar Goran Dakić pita se kuda nas to vode novi trendovi u pornografiji i trebamo li se zabrinuti zbog toga. Koliko god ova tema bila plodno tlo za opscenosti svih vrsta, u ovom tekstu nema nijedne “ružne riječi”, a o ovom tekstu tek će da se govori. Branislav Predojević, nekada urednik kulturne rubrike u “Novom reporteru”, “Pressu RS”, piše o serijalu “Game of Thrones”, kako je počeo, kako se razvijao, zašto treba da čitamo knjige, a ne samo da gledamo seriju i na šta treba obratiti pažnju u aktuelnoj sezoni. Za “Talas” je pisala i profesorica na Odsjeku za psihologiju Filozofskog fakulteta u Banjaluci Milica Drobac o tome kako i zašto osnovno obrazovanje ubija kreativnost u djeci i šta možemo uraditi da to promijenimo. Tu je i intervju sa dobrim duhom domaće blogosfere, radio-voditeljom Nebojšom Krivokućom, o njegovom blogu Prešlicavanje, o budućnosti radija i o muzici kao najboljoj defragmentaciji glave.Stevan Stančić je istraživao švercerske rute između Ukrajine, Bjelorusije i Poljske i u prvom broju “Talasa” donosi nam priču o Bjelorusiji, zemlji o kojoj zaista malo znamo. Sve u svemu, tu je 120 stranica u koloru na masnom papiru, tako da čitaocima obećavamo da će imati šta da čitaju. Po obimu ovo je više knjiga nego klasični časopis.
(banjaluka.net/Razgovarao: O. Tešić)
