MALE TAJNE Miljenko Jergović održao književnu radionicu sa autorima “Priča iz komšiluka”

Poznati regionalni pisac Miljenko Jergović održao je u Banskom dvoru u Banjaluci književnu radionicu na kojoj je mladim piscima iz regiona i ostalim ljubiteljima književnosti pričao o “malim tajnama velikih pisaca”.

Na ovom događaju učestvovali su najbolji autori projekta portala Mondo.ba “Priče iz komšiluka”, kao i ostali poštovaoci Jergovićevog lika i djela, a Crveni salon Banskog dvora juče je bio mjesto na kome su prisutni imali jedinstvenu priliku da od velikog književnika direktno saznaju sve što ih zanima o piscima i pisanju.

Na početku, Jergović je rekao da ne vjeruje puno u književne radionice, ali da može da navede nekoliko stvari koje se njemu čine važnim:

“Prva stvar je da pisanje nije osnovno u cijeloj ovoj priči i da se književnošću ne bavimo radi pisanja, već radi čitanja. Prva i osnovna stvar bilo kakvog književnog interesa je zapravo interes za čitanjem, a pisanje tu uvijek dolazi na drugom mjestu. Ne može pisanje biti smisao, smisao je u čitanju. Ja mislim da je smisao života u čitanju, zaista ne vidim ništa važnije, nužnije i interesantnije što bih u životu mogao raditi ili što sam u životu radio, od čitanja.”

Jergović kaže i da je važno da pisac ima vrlo dubok razlog da se izlaže jednoj ne baš jednostavnoj, pretjerano prijatnoj niti pretjerano zabavnoj djelatnosti kao što je pisanje:

“Pisanje samo po sebi nije ni prijatno, ni zabavno, ni uzbudljivo. Čitati je uvijek puno prijatnije, zabavnije i uzbudljivije. Razlog za pisanje se obično tiče nečega što čovjek manje ili više doživljava kao svoj nedostatak, kao nešto što mu fali. Ne piše se iz viška u životu, piše se iz manjka, zbog neke unutrašnje osujećenosti, neostvarenosti… Pišeš zato što si frustriran, zato što si nesretan, zato što si iskompleksiran. Ne pišeš zato što si lijep, nego zato što si ružan.

Mislim da je to strašno važna stvar i polazište za cijelu priču o pisanju. Iz viška, iz dobrog osjećaja, iz potrebe za afirmacijom nikad nećeš propisati i to nisu dobri razlozi za pisanje. Ako mislite da ćete uspjeti u životu i da ćete nekome biti važni, ako imate ambicija da budete ‘velika faca’, onda se ni po koju cijenu nemojte baviti pisanjem! Jer je pisanje najpogrešniji mogući način da uspijete u bilo čemu…

Ako se bavite pisanjem veoma vjerovatno nećete uspjeti ni u samom pisanju. Bavljenje pisanjem je idealan način da povećate sve svoje frustracije i da vam bude gore nego što jeste. Dakle, pokušajte sa nečim drugim…”

Govoreći o greškama koje autori prave kada počnu da se bave pisanjem, Jergović je naveo da je najčešća greška kada čovjek pokušava kroz pisanje pokazati bogatstvo svoje mašte i fantazije:

“To je jako nezgodan put, koji možda ne vodi nikuda. Druga greška je da pišeš tako što ćeš opisivati svoja emocionalna stanja. Tako nikako ne bi trebalo početi pisati. U načelu, trebalo bi početi pisati od onoga najelementarnijeg, elementarnog opisa događaja, na primjer napisati tekst o tome kako si se danas oko jedan sat iz Zagreba autom probio do Banjaluke i šta se događalo na granici, dakle potpuno hladno i golo opisati jednu životnu situaciju. Iz opisa te životne situacije, iz onoga što nastaje dok opisuje, na primjer, taj put, nastaje strašno puno toga i nastaje ogroman spektar mogućnosti, koje se mogu ticati čovjekove imaginacije i koje se uopšte ne mogu ticati čovjekove imaginacije…”

Jergović kaže da je temeljna ambicija pisca da čitoca pokuša uvjeriti da je to što je napisao – gola istina i da se dogodilo nešto što se zapravo nije dogodilo. Smatra i da pisci početnici, ali i oni iskusni, moraju da vode računa o ritmu, ljepoti i funkcionalnosti rečenice:

“Silno je važno da se na svaki način izbjegava višak pridjeva i epiteta. Osnovno što primjetite u početničkom tekstu je da je puno toga ukrašavano, da svaka imanica ima po dva, tri pridjeva. Najbolje su imenice koje su gole. Najbolji je tekst u kojoj ni jedna imenica nema ništa što bi je pojačalo, nešto što bi je ukrasilo. Ukrase bi trebalo upotrebljavati samo kad se to mora, a i tada čovjek mora biti svjestan da je učinio nešto u čemu mora biti jako štedljiv i mora jako paziti, otprilike kao što svaki pismen kuhar pazi kada koristi so.”

Na pitanje koje su sličnosti i razlike između novinarstva i književnosti, Jergović kaže da je književnost mnogo zanimljivija i pruža mnogo više mogućnosti:

“Kada ste novinar bavite se opisivanjem predsjednika, a kasnije kada napredujete, bavite se njegovom analizom. Književnost se, pak, bavi opisivanjem jedinstvenih ljudi i jedinstvenih događaja… I u novinarstvu ima izmišljotina, ali su one prikrivene. U novinskom tekstu vi izmišljate da biste slagali, a u književnosti izmišljate da biste rekli istinu.”

Prisutne je zanimalo i kakav je njegov “savršeni čitalac” za kojega piše.

“Moj savršeni čitalac se kroz moj život mijenja, ali na neki način možda je moj idealni čitalac onaj neki ja, koji nisam ja. Svo vrijeme otkad pišem pokušavam pisati knjige koje bih sam volio čitati, pišem dakle za nekog sebe, koji se u međuvremenu promijenio… Mislim da postavljati svoga idealnog čitaoca izvan sebe nije baš najsretnije”, kaže Jergović.

On smatra da je pisanje jedna od najkompleksnijih ljudskih djelatnosti i da može zamisliti da neko glup može biti sjajan muzičar ili sjajan slikar, ali teško može da zamisli glupog pisca, “jer teško je biti glup i biti pisac, mada nije ni to posve nemoguće”.

Zagrebački autor govorio je prisutnima i o mnogim drugim stvarima, poput odnosa društvenih mreža i književnosti, o tome kako nastaju naslovi njegovih djela, prve rečenice, itd.

Sve u svemu, na ovoj sjajnoj radionici i predavanju, koje je trajalo preko dva i po sata, prisutni pisci, a i ostali ljubitelji književnosti mogli su da čuju zaista interesantne “insajderske” priče, mišljenja i savjete iz svijeta književnosti i književnika.

Projekat “Priče iz komšiluka” organizuje portal Mondo.ba u saradnji sa kompanijom m:tel, štamparijom Comesgrafika Banjaluka i izdavačkom kućom Imprimatur, a projekat je ove godine podržalo i Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske.

Promovisana treća zbirka kratkih priča

Sinoć u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci RS u Banjaluci održana je promocija zbirke “Priče iz komšiluka 3” u koju je uvršteno 38 kratkih priča neafirmisanih, ali i trenutno nekih od najinteresantnijih autora iz regiona.

Naročitu vrijednost večeri činilo je to što je na promociju u Banjaluku doputovalo veoma mnogo autora iz “komšiluka” – BiH, Srbije, Hrvatske i Crne Gore, čiji su radovi uvršteni u zbirku. Velika većina njih je prisutnima “uživo” predstavila svoje priče, tako da se veče pretvorilo u pravu svetkovinu pisane, ali i “žive” riječi.

Promociju su vodili članovi žirija Aleksandra Savić (predsjednica Udruženja lektora RS) i Sandra Stanić (ispred kompanije m:tel), kao i novinar Monda Siniša Stanić.

Prisutni su mogli da čuju sjajne priče, o ne baš tako sjajnim temama, koje dominiraju ovogodišnjim komšijskim pričama – poput motiva ODLASKA, što “preko grane”, što na “onaj svijet”… Ali, bilo je i svijetlijih priča koje su dobro zasmijale prisutne.

Publika je sa velikom pažnjom i uživanjem slušala nadahnute autore, koji su čitajući radove teško suzdržavali svoje emocije, tako da se može reći da je komšiluk sinoć u NUB RS zablještao u svom punom literarnom sjaju i ljepoti…

Promocija se produžila i nakon zvaničnog dijela jer su domaćini, zajedno sa gostima, prošetali do jednog od bezbrojnih banjalučkih lokala gdje je nastavljeno druženje do duboko u noć.

Na ovogodišnji konkurs “Priče iz komšiluka”, pristiglo je preko 160 priča autora iz BiH, Hrvatske, Srbije i Crne Gore, a prvu nagradu – štampanje i izdavanje autorske knjige osvojila je Nada Kaurin iz Zagreba za priču “Jel fino? Jel da je*”, dok je drugu nagradu, tablet kompanije m:tel, osvojila Vanja Šušnjar Čanković za “Priču o konju”.

Inače, ove godine za najbolje autore, kao i za svoje najvjernije čitaoce portal Mondo.ba osmislio je posebnu nagradu – književnu radionicu sa poznatim piscem Miljenkom Jergovićem, koja će se održati danas (utorak 8. oktobra) u Crvenom salonu Banskog dvora u Banjaluci.

Projekat “Priče iz komšiluka” organizuje portal Mondo.ba u saradnji sa kompanijom m:tel, štamparijom Comesgrafika Banjaluka i izdavačkom kućom Imprimatur, a projekat je ove godine podržalo i Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske…

Za dizajn korica ovogodišnje zbirke, baš kao i prošle godine, zaslužni su Vedran Ševčuk i Damir Omić.

(mondo.ba)

MILAN RADOVIĆ: Aćimović odličan kandidat, Italijani u BiH se zahvalili DNS-u

Milan Radović, potpredsjednik DNS-a komentarisao je raspodjelu resora unutar Vijeća ministara BiH, gdje je njegovoj stranci pripalo jedno ministarsko mjesto – i to Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice. DNS je na tu poziciju postavio Draška Aćimovića. Da li je DNS zadovoljan raspodjelom? “Pa definitivno DNS je dobio jednog ministra, za razliku od ostalih koalicionih

SVEČANA DODJELA ČLANSKIH KARATA: Demos u Gradišci primio 550 novih članova

U restoranu “Taksi bar” večeras je Gradski odbor Demosa u Gradišci organizovao svečanu dodjelu članskih karata za više od 550 novih članova. Svečanom prijemu prisustvovali su funkcioneri Demosa, predsjednik ove stranke Nedeljko Čubrilović i gradonačelnik Gradiške Zoran Adžić. Predsjednik Gradskog odbora Demosa Vladimir Janković istakao je da je Demos u Gradišci formirao 42 mjesna odbora

NEZADOVOLJSTVO SE ŠIRI: I Željko Dubravac, predsjednik RO DNS-a Banjaluka, protiv Aćimovića

Predsjednik Regionalnog odbora Demokratskog narodnog saveza Banjaluka Željko Dubravac smatra da je prijedlog Predsjedništva ove stranke da Draško Aćimović bude ministar za ljudska prava i izbjeglice u Savjetu ministara BiH krajnje neozbiljan i pridružuje se zahtjevima Darka Banjca, Nenada Nešića i Slavka Gligorića da se razmotri ime drugog kandidata, saznaje opcija.net u vrhu banjalučkog odbora