Masakr nad 6.000 Srba sakriven zbog bratstva i jedinstva
Milorad Ćebić (83), jedan od rijetkih preživjelih svjedoka ustaškog zločina u Starom Brodu u aprilu 1942. godine, sjeća se kako su ustaše zaklale 72-oje njegovih rođaka i kako su mnogi njegovi sunarodnici skakali sa stijena u Drinu da bi izbjegli masakr.
– Crna legija Jure Francetića je, prema njemačkim podacima, poklala 6.000 Srba, isključivo civila, a o tom zločinu se poslije rata nije smjelo govoriti- ispričao je Ćebić za “Večernje novosti”.
Ćebić kaže da je tada, kao desetogodišnjak, gledao kako sa stijene u Drinu skaču grupe djevojaka i roditelji, držući za ruke djecu, da bi izbjegli ustaško iživljavanje.
– Ko nije skončao u Drini, masakriran je- dodaje Ćebić.
Srbi u istočnoj Bosni su do početka 1942. godine odolijevali ustaškim napadima, a odbranu su organizovali i predvodili predratni oficiri.
Čebić kaže da su vlasti NDH u proljeće 1942. godine pokrenule ofanzivu za istrebljenje Srba, od Sarajeva do Drine, da su se desetine hiljada izbjeglica iz Foče, Zvornika, Rogatice, Višegrada, Han Pijeska, Kladnja, Sokoca, Olova i Pala slivale u kolonu koja je pokušavala da dođe do Srbije.
– Putevi su bili zakrčeni stokom i zapregama koje su nosile sav imetak i nejač. Italijani, koji su čuvali višegradski most, tražili su da se ljudi odvoje od kola, da se navodno ne bi zagušio prolaz. Oni koji su ih poslušali odvedeni su u njemački logor na Starom sajmištu koji se nalazio u NDH, a ne, kako pojedinci danas pričaju, u Nedićevoj Srbiji- ističe Ćebić.
Srpski zbijeg je očajnički počeo da traži drugi izlaz. Pročulo se da iz Starog Broda, uskog prostora između Drine i planina, čamci prevoze ljude na drugu obalu reke.
Prema njegovim riječima, do Broda je vodila uska staza po planinskoj litici, klizavoj od kiše kojom ni ovce nisu htjele da idu.
– Dio zbijega uputio se ka selu Miloševići, odakle niko nije živu glavu iznio. Stric, koji je nekako prešao na drugu stranu Drine, uspio je da nas spase u zadnji čas. Davao je njemačkim vojnicima po dukat iz nevestinjske niske svoje žene za svaku glavu koju prebace čamcem- priča sagovornik “Večernjih”.
Srpskim izbjeglicama na desnoj obali koje su izbjegle ustašku kamu zaprijetila je glad, pa su roditelji, suočeni sa krajnjom bijedom, davali djecu Komesarijatu za izbjeglice, koji ih je odveo u Matarušku Banju, prvi sabirni centar za srpske mališane iz NDH.
(Novosti.rs)
