Magazin 27.05.2026.

Mihajlo Pralica – mladi poljoprivrednik koji dan počinje na farmi, a vikendom osvaja trkačke staze

ČITANJE: 4 minute

Dok mnogi njegovi vršnjaci život na selu posmatraju kao težak, zahtjevan i neizvjestan, Mihajlo Pralica iz Verića pokazuje da selo može biti prostor velikih planova, ozbiljnog rada, ali i snova koji izlaze daleko izvan granica njiva, štala i svakodnevnih obaveza.

Rođen 2002. godine, ovaj mladić danas uspješno vodi porodičnu farmu, obrađuje desetine hektara zemlje, bavi se proizvodnjom mlijeka, a kada obaveze dozvole, sjeda za volan trkačkog automobila i mijenja mir sela za adrenalin brdskih auto-trka.

Porodična, a sada već poznata „Vesela farma“ postoji od 2000. godine, a Mihajlo je posao nastavio od bake i oca. Kako kaže, prve korake napravio je upravo na farmi, među životinjama, mašinama i ljudima koji su ga od malih nogu učili da se od rada ne bježi.

„Meni život na selu nije težak, jer sam na njega navikao. Ključ je u dobroj organizaciji. Kada znaš šta radiš i kada voliš ono čime se baviš, ništa nije nemoguće. Da bi radili sa životinjama, mislim da to zaista morate voljeti, sve drugo se vidi i u samim rezultatima“, kaže Mihajlo za Nestolijepo.com.

Farma danas broji oko 80 grla, a osnovna djelatnost je proizvodnja i prodaja mlijeka. Ipak, poljoprivreda je, ističe Mihajlo, mnogo više od onoga što ljudi često vide spolja. To nisu samo životinje i štala, već i njive, žitarice, plastenici, voćnjaci, radnici, mašine, planiranje, ulaganja i stalna briga.

„Ljudi često misle da je poljoprivreda samo jedan posao, a ona je zapravo deset poslova u jednom. Imamo životinje, njive, plastenike, voćnjake, radnike, mehanizaciju. Svaki dan donosi nešto novo i svaki dan moraš biti spreman“, priča Mihajlo.

Obrađuje oko 70 hektara zemlje, dijelom svoje, a dijelom zemlje koju ima u zakupu od grada. Posjeduje potrebnu mehanizaciju, a u poslu mu pomažu radnici. Ipak, najveću podršku, kaže bez razmišljanja, ima u baki.

„Moja najveća podrška je baka. Sve što znam, naučio sam uz nju. Ona je osoba koja me najviše usmjerila i od koje sam naučio šta znači raditi, biti odgovoran i ne odustajati“, ističe Mihajlo.

Za veterinarskog tehničara se školovao, a farmu vodi još od srednje škole. Dok su njegovi vršnjaci razmišljali o izlascima i slobodnom vremenu, Mihajlo je već imao obaveze koje ne čekaju, jer životinje, zemlja i proizvodnja ne poznaju odmor.
Njegov dan počinje prije šest časova ujutro, a završava tek kada padne noć. Ipak, u njegovom glasu nema žaljenja.

„Kada veče padne i kada se sve smiri, tada čovjek zna zašto radi. Umor postoji, ali postoji i zadovoljstvo kada vidiš rezultat svog rada“, kaže ovaj mladi poljoprivrednik za Nestolijepo.com.

S ponosom ističe da je mladi poljoprivrednik i ne krije da se ovim poslom planira baviti do kraja života. Svjestan je da se mladi ljudi danas rijetko odlučuju za takav put, jer poljoprivreda traži velika ulaganja, mnogo odricanja i ozbiljnu opremu.

„Razumijem zašto se mladi teško odlučuju za ovakav život. Skupo je, posebno kada govorimo o mašinama i svemu što je danas potrebno da bi se radilo ozbiljno. Ali ko voli ovaj posao i ko je spreman da radi, može da uspije“, kaže Mihajlo, dodajući da su podsticaji od države dobri i značajni za one koji žele da ulažu i ostanu u proizvodnji.

I baš kada bi mnogi pomislili da je Mihajlov život u potpunosti vezan za farmu, dolazi drugi dio njegove priče – onaj brži, bučniji i pun adrenalina.

Pralica je i profesionalni vozač auto-trka. U tom svijetu je tri godine, a iza sebe već ima zapažene rezultate. Prošle godine bio je treći u Kupu Republike Srpske u disciplini auto-sprint, dok su njegovi ciljevi mnogo veći, a podrazumijevaju izlazak na evropsku scenu.

„Poljoprivreda mi daje mir, a trke adrenalin. To su potpuno različiti svjetovi i jako ih je teško uklopiti, najviše zbog vremena, ali ja ne mogu da zamislim sebe bez jednog ili drugog“, kaže Mihajlo.

Vozi brdske trke, a automobil za njega predstavlja posebna vrstu ljubavi. Mnogo toga na autu radi sam, uz pomoć brata, jer ovaj sport traži velika ulaganja, posvećenost i stalno pronalaženje sponzora.

„Trke jesu adrenalin, ali za mene je to posebna vrsta ljubavi. Tu ljubav sam naslijedio od starijih porodičnih prijatelja i ona je s vremenom samo rasla“, priča Mihajlo.

Kako kaže, auto-sport je skup, ali vjeruje da je u usponu i da ima sve više ljudi koji ga prate i podržavaju. Njegov cilj je jasan u ovom slučaju, a to je želja za stalnim napredovanjem, takmičenje van granica Republike Srpske i da jednog dana stane rame uz rame sa vozačima na evropskoj sceni.

Ipak, bez obzira na brzinu, pobjede, pehare i snove o evropskim stazama, Mihajlo se uvijek vraća tamo gdje je sve počelo – na svoju farmu, među životinje, zemlju i posao koji je naslijedio od porodice.

„Na selu se može ostati, raditi, stvarati, sanjati veliko i živjeti život punim plućima. Nemam ništa protiv da me povezuju sa životom na selu i farmom, ali moji snovi odavno voze mnogo dalje“, zaključio je Pralica.