Mileva Marić Ajnštajn: Žrtvovala karijeru zarad uspjeha svog muža
Rođena je 19. decembra 1875. godine u Titelu, tadašnjoj Austrougarskoj kao najstarije od troje djece u porodici oficira austrougarske vojske. Sudbina ove naše neobično pametne i obrazovane matematičarke, prve žene Alberta Ajnštajna, rijetko koga ostavlja ravnodušnim.
Njen život i djelo intrigiraju mnoge naučnike i istoričare i dok su je jedni smatrali marginalnom ličnošću, drugi su do te mjere veličali njen značaj da su njoj pripisali zaslugu za sva velika Ajnštajnova otkrića.
Međutim, sve te pretpostavke su bile građene na nejasnom i nepotpunom dokumentarnom materijalu. Tek 2006. godine, kada su otkrivena pisma koja je Albert slao Milevi, rasvjetljava se njihov odnos i njena prava uloga u njegovom životu.
Mileva je svoje školovanje započela na prestižnom Ciriškom univerzitetu, gdje je i upoznala Ajnštajna na prvoj godini svojih studija. Vrlo brzo je prepoznala i razumjela njegove genijalne ideje i, želeći da mu pomogne, žrtvovala je svoju akademsku karijeru i svoje znanje je stavila u službu Ajnštajnovog rada.
Pružala mu je takvu podršku, da je i sam Ajnštajn pisao kako bez nje ne osjeća potrebu za radom i kako je srećan što je u njoj našao srodnu prirodu koja je isto tako talentovana i snažna kao i njegova.
Nakon velikih Ajnštajnovih uspjeha 1905. godine njihov odnos počinje da se pogoršava. U to vrijeme Mileva piše svojoj prijateljici Heleni, kojoj je, najvjerovatnije, dala na usvajanje svoje i Albertovo prvo dijete koje su dobili prije braka, da se osjeća usamljeno i zapostavljeno i o svojim strahovima da se Albertova priroda ne iskvari pod uticajem velike slave.
U to vrijeme Albert ulazi u avanturu sa svojom sestrom od tetke, Elzom, što dodatno pogoršava njegov i Milevin odnos i na kraju dovodi do razvoda.
Međutim, Mileva se nije predavala tako lako. Uspjela je da izdejstvuje da cjelokupan novčani iznos od Albertove Nobelove nagrade pripadne njoj kako bi osigurala svoje i njegove sinove.
Nakon toga, Albert ponovo počinje da joj se udvara i odsijeda kod nje. Ona mu je bila neophodna inspiracija, jer nikada nije uspio da nađe nijednu drugu ženu koja je bila tako pametna i sa kojom bi mogao da razgovara o svojim interesovanjima. I taman kada se činilo da će se njihov odnos popraviti, Albert je odjednom počeo da zahtijeva od Mileve da ne traži ništa više od njega, jer će svu svoju imovinu ostaviti novoj familiji.
Međutim, Mileva je opet uspjela da, sudskim putem, promijeni njegove planove, i tako zadrži novac za liječenje njihovog najmlađeg sina koji je obolio od šizofrenije.
Umrla je u Cirihu 1948. godine. Do kraja svog života zavisila je od Alberta, koji joj je, nakon odlaska u Ameriku, širokogrudo pomagao.
(Opanak.rs)
BREGOVIĆ: Osamdesetih sam bio zaljubljen u Lepu, LUKIĆ: Stvarno? Imponuje mi, ali sad je kasno
