Došli smo do zida, moramo mijenjati politiku
Piše Milko Grmuša:
Nisu prošla ni dvadeset četiri časa nakon odluke Valentina Incka kojom se na totalitaran način, po modelu donošenja odluka u Trećem rajhu u prvoj polovini prošlog vijeka, suspenduje jedno od osnovnih prava-pravo na slobodu govora, a politika Republike Srpske je još jednom potvrdila da neprijatelji Srpske mogu da nam učine još i gore stvari.
Razlog je jasan: naša politika se ne bavi dugoročnim razmišljanjem o tome koji problemi nam prijete u budućnosti, kako da ih tretiramo i koje odgovore da pronađemo, nego je njena jedina i isključiva ideja kako da pretendenti za iste fotelje iskoriste svaku moguću temu za međusobne obračune.
Umjesto da smo hladne glave i vruća srca razmislili šta nam je činiti u svjetlu novih političkih odnosa, mi smo se okrenuli našem starom receptu kako da okrivimo jedni druge za novonastalu situaciju, iako je potpuno jasno da najveći broj aktuelnih političara u Srpskoj nema ama baš nikakve veze sa ratnim dešavanjima, a još manje sa Valentinom Inckom.
Da ne bih samo analizirao ovu našu političku tugu i žabokrečinu, ovo su moji osnovni stavovi po ovom pitanju, pored ranije iznesenog mišljenja o nepravnom i totalitarnom karakteru Inckove odluke:
1. Republika Srpska primarno treba da odbaci svako ograničavanje slobode govora, ma od koga dolazilo i ma prema kome se odnosilo. Pravno uporište ovakvog stava nalazi se u Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima koji je Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila svojom Rezolucijom 2200A (XXI) 16. decembra 1966. godine i Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, a koji dokumenti ne samo da predstavljaju izraze najviših civilizacijskih standarda kad je riječ o ljudskim slobodama i pravima i dobrim demokratskim praksama, već su i sastavni dio ustavno-pravnog poretka BiH i Republike Srpske.
2. Republika Srpska, da bi sa punim pravom insistirala na slobodi govora, dobrim demokratskim praksama i supremaciji prava nad političkom silom, mora u svojim sopstvenim institucijama i sistemu da njeguje ove vrijednosti.
To konkretno znači da:
– svakom u Republici Srpskoj mora biti omogućeno da slobodno iznosi svoja mišljenja i političke stavove, bez obzira da li se većini ti stavovi sviđali ili ne; niko ne smije biti diskriminisan na bilo koji način, niti šikaniran na poslu zbog svojih političkih i drugih stavova;
– javni medijski servisi, primarno RTRS i SRNA, moraju biti odmah ozbiljno reformisani i u njihovim upravnim organima moraju biti zastupljeni i predstavnici opozicije i nevladinog sektora.
3. Potrebno je odmah formirati prelaznu vladu čiji će jedini cilj biti organizovanje sljedećih opštih izbora naredne godine u jednom slobodnom i demokratskom duhu, sa punom nadzorom nad radom policije i medija u čijem je vlasništvu Republika Srpska. Odmah po formiranju prelazne vlade, u čijem sastavu bi bili eksperti iz svih parlamentarnih stranaka, potrebno je da se sve političke stranke jasno izraze šta planiraju da urade nakon izbora i kako vide Republiku Srpsku u narednih deset godina. Na taj način ne bi bilo skrivanja, konačno je potrebno da naše političke stranke saopšte šta im je politički program.
Moramo da shvatimo da su nam danas više nego ikad potrebni pametni, stručni, hrabri i čestiti ljudi. Dakle, oni ljudi koje naša politika godinama ne samo da udaljuje od političkih procesa, nego i iz same Republike Srpske.
Došli smo do zida, tako više ne ide. Ili ćemo mijenjati politiku, ili će naši neprijatelji trajno promijeniti našu istoriju i našu budućnost.
Oznake: Milko Grmuša
STANIVUKOVIĆ: Skup bio prilika da se izađe iz političkih okova kojima svi robuju
