MIRKO ŠAROVIĆ, LIK I DJELO: Od neupadljivog činovnika u SFRJ do predsjednika SDS-a (1)

Da nije ušao u politiku, aktuelni predsjednik Srpske demokratske stranke Mirko Šarović imao bi jednu sasvim prosječnu biografiju, nimalo interesantnu onima koji tragaju za avanturizmom u tuđim životima, pa takvu potrebu zadovoljavaju konzumirajući sadržaje žute ili crne hronike. Međutim, kraj SFRJ i početak rata u Bosni i Hercegovini usmjerio je Šarovićev život u pravcu koji podrazumijevao iskorak iz činovničke kolotečine, za koju je imao nedvosmislene predispozicije.

Prije oružanih sukoba u BiH, sve je teklo rutinskim tokom. Sin oca Borka i majke Milanke, Mirko Šarović je rođen 1956. u Rogatici. U djetinjstvu i mladosti nije imao posebno dramatične događaje, a kao najveći „mangupluk“ iz perioda provedenog u školskim klupama izdvojio je komičnu epizodu sa čovjekom koji mu je predavao matematiku. Naime, kako je sam ne tako davno ispričao medijima, bio je odličan učenik, a kuburio je sa ocjenama samo iz matematike. Taj predmet je bio povod za „eksces“.

– Kada mi je profesor jednom prilikom dao slabu ocjenu, sitnim slovima sam napisao: „Crko dabogda“. On je uzeo lupu i pročitao to. Mislio sam da neće nikada da vidi ono što sam napisao, ali je vidio – prisjetio se Šarović, dodajući da je poslije ipak izgladio odnose sa ovim predavačem.

Ova anegdota ipak otkriva jednu njegovu kasniju karakteristiku, koja je bila očita tokom političkog angažmana. Naime, riječ je o osobi nesklonoj direktnim konfliktima, a umjesto varnica u neposrednim okršajima radije ispoljava nezadovoljstvo gestovima za koje očekuje da ih suparnici neće primijetiti.

Osim toga, drugo obilježje koje ulazi u fokus svakom ko se detaljnije informiše o njegovoj biografiji jeste lojalnost najbližem okruženju, bilo da je riječ o porodici ili uskom krugu prijatelja.

Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Sarajevu 1979. godine. Nakon završetka studija, Šarović je narednih deset godina radio u „Unisu“ i „Famosu“. U tom periodu – pri kraju svojh, a na početku njenih studija – upoznao je, a zatim i oženio suprugu Stojanku, „zemljakinju“ iz rogatičke opštine. Kako je kasnije pričao, osamdesetih su, na početku braka, živjeli u različitim dijelovima Sarajeva.

– Negdje do 1987. sam radio u UNIS-u i onda sam, tragajući za svojim mirom, napravio kuću na periferiji grada – rekao je Šarović.

Suprugu s kojom ima dva sina pomene tu i tamo u javnim istupima, ali to nije bila prepreka medijima da i sami dođu do interesantnih saznanja. Između ostalog, o njenim zaposlenjima novijeg datuma, što je 2017. izazivalo neizbježna povezivanja sa političkim uticajem Mirka Šarovića.

Dok je bila zaposlena u Skupštini grada Istočno Sarajevo, Stojanka Šarović nije privlačila naročitu pažnju. Čak ni kada je kasnije postala rukovodilac Sektora za finansije u Zajedničkoj službi Sekretarijata Parlamenta BiH, ostala je u sjenci. Ipak, njeno imenovanje za zamjenika glavnog revizora Centralne banke BiH, i to u periodu dok joj je suprug bio ministar, značilo je kraj profesionalnog uspona u zavjetrini. Šarović je u momemntu kad se za to saznalo bio izložen oštrim prigovorima da su njegova supruga Stojanka, kao i Borisava Gašanović, sestra uticajnog SDS-ovca i načelnika opštine Istočni Stari Grad Boje Gašanovića, zapolene u CB BiH bez konkursa. Prema tim navodima, Stojanku Šarović je na poziciju „zaposlio lično guverner Centralne banke BiH Senad Softić, a Upravni odbor je zatim samo aminovao Softićevu odluku i odobrio imenovanje Šarovićeve“.

Ignorišući tvrdnje da mu je supruga zaposlena na osnovu dogovora tadašnjih koalicionih partnera, SDS-a i SDA, Šarović tada nije odolio da, između redova, poruči kako je imenovanje zasluženo.

– Kakav je stručnjak i kakve su joj karakteristike treba se vidjeti u instituciji u kojoj sada radi. Preporučujem vam da provjerite. To nije politička funkcija. Možete pitati Centralnu banku zašto su se opredijelili baš za nju – „branio“ je Šarović suprugu i sebe, dodajući da se ona „čitav život bavi tim poslom“.

Uporedno pominjanje da Stojankin slučaj nije usamljen, te da je „ranije zaposlio i supruginog brata Bobana Stanišića na mjesto vozača u Službi za poslove sa strancima BiH“, Mirko Šarović nikada nije ni potvrdio ni demantovao.

Umjesto „sitnica“ poput radnog mjesta supruge Stojanke, Mirko Šarović je radije nalazio za shodno da ponekad pomene kako izgleda njihova komunikacija. Orkrio je jednom, šaljivo, da joj smeta njegova sklonost da mnogo prati sport na televiziji. Ali, ne samo to, već da je, navodno, od njega često tražila da žive mirnijim životom, van politike.

– Oni baš i nisu oduševljeni što se bavim politikom. Sto puta smo vodili te razgovore i planove za neke druge stvari, da vodimo neki drugačiji život, povučeniji, da nismo nikako u javnosti, da se članovi moje porodice ne pronalaze u naslovima i člancima – govorio je Šarović o familiji.

A zatim je precizirao:

– To je posebno izraženo kod moje supruge, koja ima negativan stav prema politici, misli da je u njoj sve prljavo. Ja sam sto puta pravio neke druge planove za život, ali politika bi prevladala. Ipak, porodica se raduje svakom mom uspjehu. Poput mene, misle da se treba dokazivati djelima, ne nekom ispraznom pričom.

Međutim, bilo kakva priča Mirka Šarovića izostala je kada se, nakratko, u središtu pažnje javnosti u Istočnom Sarajevu i RS našao jedan od njegovih sinova. Prošle godine, 18. januara, kod Nikole Šarovića, inače rođenog 1998, pronađen je džoint, dakle, cigareta marihuane. Zaustavila ga je policija u Istočnom Sarajevu, pretresla „polo“ koji je vozio i zatim mu u jakni pronašla „sporni sadržaj“. Kao osumnjičeni, Nikola Šarović dao je izjavu, pokrenut je prekršajni postupak, a rasplet je ostao nepoznat. Ako ga je uopšte i bilo.

Kada je riječ o potomcima, kao i u slučaju supruge, radije je govorio o manje neprijatnim povodima. Između ostalog, o njihovom različitom shvatanju lokalpatriotizma.

– Imam dvojicu sinova. Mlađi Nikola naslijedio je od mene taj osjećaj pripadnosti rodnom kraju. On stalno ističe kako su naši korijeni iz Rogatice. A deset godina stariji sin Boris je rođen u sarajevskoj opštini Centar, na Jezeru u bolnici. On trenutno živi u Beogradu, ali mlađi je rođen u Kasindolu. I onda se njih dvojica tako prepiru, pa ovaj stariji kaže da je rođen u centru, a ovaj mlađi je ponosniji što je više vezan za moj rodni kraj – otvorio se jednom prilikom Mirko Šarović.

Dodao je da je stariji sin završio ekonomiju u Beogradu i zaposlio se u struci, a onda se oženio i dobio dijete sa suprugom čija je familija porijeklom iz Nove Varoši u Srbiji. Zaključujući osvrte na porodične detalje, Mirko Šarović je otkrio i da ima blisku rodbinu koja već dugo živi u Južnoj Africi.

S kim se družio u formativnim godinama ovaj čovjek kojem je porodica, očito, važna? U jednoj prilici, medijima je dao odgovor koji je započeo tako da je zatečeni čitalac, otvorenih usta od iznenađenja, mogao da očekuje da mu je najbolji prijatelj još u studentsko doba bio, ni manje, ni više, nego Šefik Džaferović, sadašnji bošnjački član Predsjedništva BiH i visoki funkcioner SDA. Međutim, ispostavilo se da su samo bili poznanici. I to sa veoma različitim navikama u mlađim danima, bar ako je suditi po Šarovićevoj priči, iz koje proizlazi da je Šefik tada bio „štreber“, a Mirko je već počinjao da se „snalazi“. Kontekst ovakvog tumačenja bilo je novinarsko pitanje upućeno Šaroviću – šta je odredilo njegovu ličnost i karakter.

– Vjerovatno mjesto gdje sam odrastao, to je bila jedna patrijarhalna sredina, skromniji život. Ne kažem siromašan, nego skromni život mladića koji je došao u Sarajevo da studira. To je život mnogih mladih ljudi u našoj sredini. Vrlo rano sam se počeo snalaziti sam u životu. Nisam nikada bio na teretu roditeljima. Studirao sam, ali uvijek sam nastojao da sam sebi obezbijedim studiranje – glasio je Šarovićev odgovor.

A onda je uslijedilo i preciznije tumačenje.

– Bio sam vrlo aktivan na Pravnom fakultetu u Sarajevu, u klubu “Index”, mnogi me ljudi ne znaju baš po čitaonici. Šefik Džaferović je provodio vrijeme u čitaonici, mi smo generacija. Džaferović je mnogo vremena provodio u čitaonici, bio vrlo revnosan, bolji student od mene, a ja sam “visio” u klubu, studentskom kafeu, tu sam bio glavni – uz smijeh je Šarović dovršio ovaj pogled u prošlost.

Prava prijateljstva, u kojima se ponovo pokazalo da kasniji lider SDS-a i te kako „brine o svojima“, u slučaju Mirka Šarovića mogu se locirati u devedesete godine. Prema mnoštvu svjedočenja iz tog doba, njegov najbolji drug, ne samo životni, već i poslovni, prezivao se – Šojić. Ne, nije u pitanju nikakva pošalica na temu serije „Bela lađa“. Mirko nije postao Ćirko, niti je Šojić Srećko, već Dragan. Ali, o specifičnostima njihovog odnosa, više u sljedećem nastavku ove storije.

(banjaluka.net)