Mnogo ljubavi i malo odricanja na putu do uspjeha

Lice talentovane i lijepe violinistkinje Lidije Bojinović poznato je svima koji prate klasičnu muzičku scenu, koncerte Banjalučke filharmonije, Simfonijskog orkestra Muzičke akademije, Rok simfonije, gdje su se više puta mogle čuti njene solo dionice.

Sa mnogobrojnih takmičenja u okruženju, ali i u Evropi vraćala se sa najvišim nagradama, a jednu vrlo značajnu dobila je ovih dana, kada je u Narodnom pozorištu RS proglašena najboljim studentom generacije (2012/2016) Akademije umjetnosti u Banjaluci u klasi profesora Ivana Otaševića, smjer violina.

Da se u svaki pravi uspjeh neizbježno miješaju odricanje od nekih zadovoljstava i ljubav prema onome što nam je u tom trenutku viši cilj, potvrdila je i Bojinovićeva.

– Smatram da u onome što radimo treba da budemo najbolji što možemo i da damo sve od sebe. Za mene je studij bio jedan veliki i jako važan dio života, ali nisam željela da zapostavim ni druge aspekte, poput društvenog života, fizičkih aktivnosti, odlazaka na kulturne manifestacije i učestvovanja u njima – rekla je violinistkinja koja je 2012. godine postala član Banjalučke filharmonije i bila dio velikih projekata, među kojima se posebno izdvaja premijerno izvođenje oratorijuma “Jasenovac” Aleksandra S. Vujića.

Bojinovićeva skromno smatra da je do sada mogla postići i više, da se, kako kaže, drugačije organizovala i opredijelila.

– Radila sam stvari onako kako sam sama smatrala da treba i zadovoljna sam ovim ishodom i svime učinjenim. Sva dešavanja iz ovog perioda će definitivno biti drage uspomene – kazala je ona.

Znanje i iskustvo njenog profesora violine Ivana Otaševića mnogo su joj pomogli.

– Profesor mi je mnogo pomagao, kako u smislu sviranja, vježbanja na violini, javnih nastupa i takmičenja tako i u smislu opšteg vaspitanja i lične podrške, koji su izuzetno važni u bilo kojoj profesiji, a posebno u umjetničkoj, gdje su emocije jako izražene i gdje ulaganja nisu samo materijalne i “vremenske” prirode, nego mnogo ličnije i dublje. Takođe, rad ostalih profesora sa Akademije umjetnosti imao je značajan uticaj i dao izuzetne rezultate, kako za njih lično tako i za Akademiju, koju predstavljaju u najboljem izdanju, a i za nas studente, koje svojim radom motivišu – kazala je mlada violinistkinja.

Posljednji semestar studija provela je na studentskoj razmjeni u Trstu, što je za nju bilo posebno iskustvo.

– Odlazak u Italiju me motivisao da radim još više, bolje i pametnije, te postavio cilj da se nekad u budućnosti (nadam se bliskoj) vratim u Italiju. Trenutno sam na master studijama na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu, u klasi profesora Florijana Balaža, a nakon mastera ću spremnija i sposobnija pratiti svoje snove, gdje god me na kraju odveli – rekla je Bojinovićeva, koja ne odustaje od usavršavanja i njegovanja svog talenta.

Mlada umjetnica, koja je imala priliku da nastupa i sa opernim orkestrom “Arion” iz Banjaluke u izvođenju opere “Safikada”, autora Muharema Insanića, ali i sa Simfonijskim orkestrom Muzičke akademije Banjaluka u operi “Orfej u podzemlju” Žaka Ofenbaha u Narodnom pozorištu RS, vjeruje da u Banjaluci postoji šansa za klasičnu muzičku scenu.

– Potrebna je veća podrška i razumijevanje institucija, kao i upoznavanje publike sa našim projektima i suštinom onoga čime se mi bavimo. Na tome rade profesori Akademije umjetnosti, organizujući razne manifestacije za Svjetski dan muzike, Dane Univerziteta, Dane Vlade Miloševića projekte namijenjene djeci (“Karneval životinja”), projekte koji ukazuju na našu potrebu za operom (“Orfej u podzemlju”) i sve to uz mnogo uspjeha i na oduševljenje publike – istakla je Bojinovićeva.

Ne smije se, naglasila je, zaboraviti ni Banjalučka filharmonija, koja uz mnogo ljubavi i truda svih članova i rukovodstva radi na stvaranju i širenju scene za klasičnu umjetnost, te projekat Rok simfonije, koja radi na promociji na malo drugačiji način, spajajući klasično i moderno, a publici daje nešto nesvakidašnje i posebno za naš grad.

Poruka budućim studentima

– Studentima koji svoje studije tek započinju preporučila bih da pronađu pravu motivaciju za ono čime se bave. Teško je raditi bilo šta, ako se ne postavi cilj. A kad ga imamo i mislimo na njega konstantno, sve poteškoće se lakše prebrode, jer znamo kojim putem idemo i šta nas na kraju čeka – kazala je Lidija Bojinović.

(Glas Srpske)