Moldavske laži po crnogorskom receptu
Prije tačno dvije godine i dva dana glavna vijest u dobrom dijelu Evrope bila je Crna Gora. Ne zbog parlamentarnih izbora koji su se tada održavali, nego zbog navodnog državnog udara koji su pripremali predstavnici Srba u ovoj državici, uz pomoć Srbije i Rusije.
PIŠE: Aleksandar Stojanović
Baš par dana pred izbore, počela su hapšenja, a u javnosti su se pojavili “neoborivi dokazi” da su prosrpske i proruske strukture željele preuzeti vlast. Stranka Mila Đukanovića, kojem ankete nisu išle na ruku dobio je izbore. Posljedice tog “državnog udara” bile su višestruke.
Ne samo da je Đukanović uspiješno mobilisao antisrpske snage, nego su Srbi označeni kao remetilački faktor u Crnoj Gori. Tihi progon se pojačao, a sve je kuliminiralo željom i da se oduzmu pravoslavne svetinje. Zaživjela je politika “Srbe na traktore”, što je u kampanji 2020. prizivao tadašnji premijer Duško Marković. Srbi su bili stigmatizovani i važili su za opasnost po Crnu Goru čak i kod onih koji nisu imali srbofobne stavove. Toliko da ni nakon pobjede 30. avgusta niko nije smio, ni pokušao dati Srbima u izvršnoj vlasti ono što im pripada.
Navodni organizatori državnog udara osuđeni su na ukupno 70 godina zatvora, a među njima su pored ruskih državljana bilii predstavnici Srba Andrija Mandić i Milan Knežević. Sve vrijeme postupka ukazivano je na brojne nelogičnosti, podmetanja i laži. 2021. godine Apelacioni sud ukinuo je presudu, a ove godine uhapšen je glavni tužilac u tom predmetu Milivoje Katnić. Za njega se vezuju mnoge kriminalne afere i otvorena saradnja sa strankom Mila Đukanovića.
Presuda jeste ukinuta, ali ljaga sa presuđenih ne može biti skinuta. Posljedice takve podmetačine u političkom životu Crne Gore osjećaju se do dana današnjeg.
Još jedna mala država sa kompleksom bitnosti ovih dana snažno kreće ka evropskom putu, a uslov svih uslova je da nemaju ništa sa Rusijom. Riječ je o Moldaviji. I zamislite, skoro u isti dan osam godina kasnije, za vrijeme izbora i referenduma o Evropskoj uniji, iz ove državice stižu informacije o “kampovima za obuku Rusa koji bi trebali izvršiti državni udar”.
Nekako je previše sličnosti u dva slučaja da bismo pomislili da scenario nije iz iste kuhinje. Crna Gora, iako vijekovima u sjajnim odnosima sa Rusima, danas je postala najodanija zemlja Evropskoj uniji, zemlja u kojoj se saradnja s Rusijom smatra toliko strašnom da bi lakše kralju Nikoli oprostili saradnju s Turcima u ono vrijeme. I nema sumnje da će Moldavija morati učiniti isto.
I samo ostrašćene budale ne vide koliko je priča o “ruskim specijalcima za destabilizaciju” smiješna. Prosto, ko može povjerovati da u BiH postoji ikakva mogućnost da je pet, a kamoli više Rusa imalo kamp za obuku? U zemlji gdje je NATO, EUFOR, koja je apsolutno u sferi uticaja SAD i Zapada. Zar iko normalan može povjerovati da ih NATO, ili institucije BiH pod pritiskom NATO, ne bi odmah pohapsili?
Ovih dana se govori o potrebi ostanka misije Altea u BiH. Čak je u NATO upozorio da neće dozvoliti da Rusi spriječe njihov ostanak, vrlo jasno stavljajući do znanja da će ući s trupama u BiH ako bude potrebe. Ali, ako je 50 ili 100 Rusa imalo kamp za obuku, pored toliko vojnika NATO i EUFOR-a, zaista je upitno koliko su oni uopšte sposobni da ovdje očuvaju mir. Iako na islamske kampove ćute, na ruske ne bi sigurno. Istog časa bi to iskoristili da pohapse pola srpskih političara.
I ova moldavska priča, kao i crnogorska, sigurno će se pokazati kao laž. Ali posljedice će ostati trajne. Ovo više nije samo priča malih državica sa kompleksom bitnosti, nego sad već evidentno ustaljena matrica za obračun Zapada sa Rusijom. A u tome, najgore prolaze oni koji ovakve laži plasiraju.
Oznake: Moldavija
