Mračne poruke ukrajinskih vojnika: Ne vidimo cilj, naša zemlja nije ovdje!
Foto: REUTERS/Ivan Antypenko
Ton ukrajinskih vojnika u Kurskoj oblasti je mračan, čak i ljut.
“Situacija je svakim danom sve gora. Ne vidimo cilj. Naša zemlja nije ovdje”, naglašavaju.
Skoro četiri mjeseca nakon što su ukrajinske snage pokrenule munjevitu ofanzivu na rusku regiju Kursk, poruke vojnika koji se tamo bore oslikavaju turobnu sliku bitke koju ne razumiju i strahuju da bi je mogli izgubiti.
BBC je preko Telegrama bio u kontaktu s nekoliko vojnika koji služe u Kursku. Pristali su pod uslovom anonimnosti ispričati svoj pogled na situaciju. Nijedno od imena u ovom članku nije stvarno. Govore o užasnim vremenskim uslovima i hroničnom nedostatku sna uzrokovanom stalnim ruskim bombardovanjem, koje uključuje korištenje zastrašujućih klizećih bombi od 3000 kg.
Ukrajinci se povlače, a ruske snage postupno preuzimaju teritoriju.
“Ovaj trend će se nastaviti. Samo je pitanje vremena”, napisao je Pavlo 26. novembra. Pavlo je govorio o ogromnom umoru i nedostatku rotacija te dolasku novih jedinica, sastavljenih uglavnom od sredovječnih muškaraca, koji su dovedeni direktno s drugih frontova s malo ili nimalo vremena za odmor između.
Zelenski: Putin nas želi izgurati do 20. januara
Čuti kako se vojnici žale – na svoje zapovjednike, naredbe i nedostatak opreme – nije neobično. To je ono što vojnici često rade u teškim okolnostima. Pod velikim pritiskom neprijatelja i zime koja se približava, bilo bi iznenađujuće čuti puno optimizma.
Međutim, BBC piše da su poruke vojnika “mračne”, što sugeriše da je motivacija problem. Neki su postavljali pitanje je li jedan od početnih ciljeva operacije – odvratiti ruske vojnike s istočnog fronta Ukrajine – uspio. Istakli su kako je sada naređenje da se ovaj mali komadić ruske teritorije drži sve dok novi američki predsjednik, s novom politikom, ne stigne u Bijelu kuću krajem januara.
“Glavni zadatak s kojim se suočavamo je zadržati maksimalnu teritoriju do Trampove inauguracije i početka pregovora kako bismo ga kasnije zamijenili za nešto. Niko ne zna šta”, napomenuo je Pavlo. Krajem novembra predsjednik Zelenski je naznačio da obije strane imaju na umu promjenu u Bijeloj kući.
“Siguran sam da nas Putin želi izgurati do 20. januara. Vrlo mu je važno da pokaže da kontroliše situaciju. Ali on ne kontroliše situaciju”, rekao je tada Zelenski. U nastojanju da pomognu Ukrajini da osujeti ruske protivnapade u Kursku, SAD, Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska dopustili su Kijevu da koristi dalekometno oružje na ciljevima unutar Rusije. Čini se da to nije mnogo doprinijelo podizanju raspoloženja.
Već izgubljeno preko 40% teritorija u Kursku
“Niko ne sjedi u hladnom rovu i ne moli se za projektile. Živimo i borimo se ovdje i sada. A projektili lete negdje drugdje”, kazao je Pavlo. Projektili ATACMS i Storm Shadow imaju snažan, čak i razoran, učinak na udaljena zapovjedna mjesta i skladišta streljiva, ali takvi se uspjesi čine nevažnim vojnicima na prvim crtama.
“Ne govorimo o projektilima. U bunkerima razgovaramo o porodici i rotaciji. O jednostavnim stvarima”, poručio je Miroslav. Za Ukrajinu, sporo, mukotrpno napredovanje Rusije u istočnoj Ukrajini naglašava neizbježnost držanja Kurska. Samo u oktobru Rusija je uspjela zauzeti procijenjenih 500 kvadratnih kilometara ukrajinske teritorije, najviše što je uzela od prvih dana invazije punog opsega 2022.
Nasuprot tome, Ukrajina je već izgubila oko 40% teritorija koje je zauzela u Kursku u avgustu. “Ključ nije osvojiti, već zadržati. I tako se borimo”, naveo je Vadim. Uprkos gubicima, Vadim misli da je pohod na Kursk još uvijek važan.
“Uspjeli smo operacijom u Kursku odvratiti neke ruske snage iz regija Zaporižja i Harkiva”, dodao je. Ali neki od vojnika s kojima je BBC razgovarao priznali su kako osjećaju da su na pogrešnom mjestu, da je važnije biti na istočnom frontu Ukrajine nego okupirati dio Rusije.
Paralele s nekim ranijim operacijama
“Naše mjesto je trebalo biti tamo u istočnoj Ukrajini, a ne ovdje u tuđoj zemlji. Ne trebaju nam ove Kurske šume, u kojima smo ostavili toliko suboraca”, rekao je Pavlo. Uprkos izvještajima koji sugerišu kako je čak 10.000 sjevernokorejskih vojnika poslano u Kursk da se pridruže ruskoj protivofanzivi, vojnici s kojima je BBC bio u kontaktu još se nisu susreli s njima.
“Nisam vidio niti čuo ništa o Korejcima, živim ili mrtvim”, odgovorio je Vadim na upit o izvještajima. Ukrajinska vojska objavila je snimke za koje kaže da su presretanje sjevernokorejske radio komunikacije. Vojnici su potvrdili kako im je rečeno da zarobe najmanje jednog sjevernokorejskog zarobljenika, po mogućnosti s dokumentima.
Govorili su o nagradama – dronovima ili dodatnom dopustu – koje se nude svakome ko uspješno zarobi sjevernokorejskog vojnika.
“Vrlo je teško pronaći Korejca u mračnoj Kurskoj šumi. Pogotovo ako on nije ovdje”, sarkastično je primijetio Pavlo.
Veterani prethodnih operacija osuđenih na propast vide paralele u onome što se događa u Kursku. Od oktobra 2023. do jula ove godine ukrajinske su snage pokušale zadržati maleni mostobran u Krinkiju, na lijevoj obali rijeke Dnjepar, nekih 40 km uzvodno od oslobođenog grada Hersona.
Mostobran, u početku zamišljen kao moguća odskočna daska za dalje napredovanje prema teritoriji pod kontrolom Rusije u južnoj Ukrajini, na kraju je izgubljen. Operacija je bila jako skupa. Smatra se da je čak 1000 ukrajinskih vojnika ubijeno ili nestalo.
Viši zapovjednici i dalje odlučno stoje uz operaciju Kursk
Neki su to percipirali kao trik osmišljen kako bi se odvratila pažnja od nedostatka napretka drugdje. Strahuju da bi se nešto slično moglo dogoditi u Kursku.
“Dobra ideja, ali loša provedba. Medijski učinak, ali bez vojnog rezultata”, kaže Miroslav, mornarički časnik koji je služio u Krinkiju, a sada je u Kursku.
Vojni analitičari insistiraju da usprkos svim poteškoćama, kampanja Kursk i dalje igra važnu ulogu.
“To je jedino područje u kojem održavamo inicijativu”, uvjeren je Serhij Kuzan iz Ukrajinskog centra za sigurnost i saradnju. Priznao je da se ukrajinske snage nalaze u “nevjerovatno teškim uslovima” u Kursku, ali je dodao da Rusija posvećuje ogromne resurse njihovom izbacivanju – resurse koje bi radije koristila negdje drugdje.
“Što duže budemo mogli držati ovu Kursku frontu – s odgovarajućom opremom, topništvom, HIMARS-ima i naravno oružjem dugog dometa da udarimo njihovu pozadinu – to bolje”, smatra Kuzan. U Kijevu, viši zapovjednici stoje uz operaciju Kursk, tvrdeći da ona još uvijek žanje vojne i političke nagrade.
“Ova situacija živcira Putina. On tamo trpi teške gubitke”, rekao je nedavno jedan pod uslovom anonimnosti, piše Index.hr.
