MUNIRA SUBAŠIĆ U UN: Običan srpski narod je dobar, oni ne znaju pravu istinu

Predsjednica udruženja Majke Srebrenice Munira Subašić je govorila na UN-ovoj panel diskusiji, prilikom čega je obrazložila “zašto je važno podržati rezoluciju, kojom bi se obilježio međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici”.

Kroz suze je ispričala ko je ona i “koga je sve izgubila u genocidu”, a zatim se osvrnula na podatke do kojih je došlo udruženje.

“Prema našoj evidenciji, ubijeno je 10.701 osoba, ubijali su bebe koje su tek rađale, ubijali su starce, žene, 1.042 maloljetne djece, ubijali su i sve su to uradili za osam dana, samo zato što su bili muslimani”, kazala je.

Osvrnula se na to “koliko je sama brutalnost zločina šokirala majke i preživjele žrtve genocida”.

“Na početku mi majke nismo mogle vjerovati da su mogli ubiti tolike ljude i narod, sakupiti i zatrpati u velike masovne grobnice. Mislile smo da su ljudi živi, čekale i nadale se da će doći, međutim kongresmen američki nam je saopćio da su svi mrtvi, a nama je ostao cilj da pronađemo kosti svoje djece, da ih dostojanstveno sahranimo, a da zločinci izađu pred lice pravde”, kazala je.

Govorila je o tome kako je bilo živjeti “nakon ovog ogromnog zločina koji se dogodio Bošnjacima Srebrenice”, te je istaknula ponos zbog toga što su uprkos svemu majke uspjele odgojiti djecu koja ne mrze.

“Cilj nam je bio odgojiti djecu bez mržnje i osvete, naša djeca nisu napravila nijednu osvetu, naša djeca su se školovala, završila dobre škole, umjesto mržnje i osvete, naša djeca su inžinjeri, profesori, govore nekoliko jezika, e to je ponos majki Srebrenice, kako smo uspjele da odgojimo svoju djecu iako smo istjerani, protjerani na ulicu”, rekla je Subašić.

Prisjetila se toga koliko joj je bilo teško kada je pronašla dvije kosti najmlađeg sina: “S bolom legnem s bolom ustanem, pa zar se moj sin sastojao od dvije kosti?”, zapitala se, navodeći da mnoge majke nisu uspjele naći ni jednu jedinu kost.

Na samom kraju, Subašić je naglasila da “vlast u Repubici Srpskoj nije dobra i da svi građani u tom entitetu nemaju ista prava”, ali kaže kako su “obični ljudi dobri i nažalost izmanipulisani”.

“Obični narod srpski je dobar i oni ne znaju pravu istinu. Djeca ne znaju pravu istinu. Želim da naša djeca budu u miru, da ne dožive ono što su prethodne generacije. Želim da moja unučad imaju prijatelje Srbe, Hrvate, Jevreje i Rome, što više budu sarađivali biće vrjedniji i bolji”, kazala je.

Takođe je apelovala na članice UN da glasaju za rezoluciju, a onima koji to ne žele uraditi poručila je da će tako “sebe i svoju zemlju gurnuti u nešto što je netačno i da ne pripadaju čovječanstvu”, prenosi Klix.

Suljagić: Bio sam uvjeren da neću preživjeti susret sa Mladićem

Panel diskusija posvećena Srebrenici održava se danas u Ujedinjenim nacijama.

Obratio se direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić, koji je preživio 1995. godine.

– Kada smo izašli iz šuma istočne Bosne u julu 1995. niko nam nije vjerovao. Naše priče su bile tako užasavajuće, tako nezamislive da su svi izabrali ne vjeruju. Da horor bude još gori, najstrašnije u cijelom sukobu jeste da su posmrtni ostaci žrtava tako temeljito uništeni. Iznova su ekshumirani i ukopani na više od 2.900 kilometara kvadratnih. Te pojedinačne masovne grobnice često su sadržavale samo jednu kost ili fragment jedne kosti žrtve – prisjetio se Suljagić.

Naglasio je “koliko je teško bilo dokazati da se u Srebrenici desio genocid”.

– U proteklih 29 godina morali smo ponovo dokazati svaki detalj našeg iskušenja. No, to smo učinili najsofisticiranijim naučnim metodama. Srebrenica je bila i ostala mjesto za korištenje vodećih metoda DNK identifikacije u cilju dokazivanja genocida. Pomoglo nam je to što su počinitelji dokumentirali svoja djela, uvjereni da neće biti kažnjeni – rekao je Suljagić.

Dodao je kako se zna “ko je povukao obarač i gdje, ko je upravljao teškom mehanizacijom i kada, gdje je došlo gorivo potrebno za prevoz žrtava do mjesta ubistva i naknadnog prevoza posmrtnih ostataka.”

– Majke su prelazile stotine kilometara da bi pred sudovima, u stranim državama i na stranim jezicima, svjedočile o ubistvu njihove djece. Sinovi su svjedočili tome da ih je otac posljednji put potapšao po ramenu, suočivši se s onima koji su naredili ili izvršili masovna ubistva. Predugo je izgledalo kao da se svađamo da dokažemo našu ljudskost, a posebno ljudskost onih koje smo izgubili. Ponekad se činilo kao da moramo dokazati da oni uopšte postoje, da ih volimo i da su nas voljeli – rekao je Suljagić.

Istakao je “šta bi trebalo značiti odavanje počasti žrtvama genocida u Srebrenici”.

– Sjećati se i odati počast Srebrenice za nas je priznanje vremena kada nam je uskraćena ljudskost. To je da prepoznamo naporan put koji smo morali preći. Obavezujemo se da ćemo potvrditi naše ljudsko dostojanstvo i naše pravo na sjećanje i tugu. Naša borba traje do danas. I dalje se borimo za narativ kako bi osigurali da Srebrenica ne bude potisnuta na marginu historije – dodao je.

Prisjetio se i da je “prije 25 godina stajao ispred osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, potpuno uvjeren da neće preživjeti taj susret”.

– Danas, na samom mjestu našeg susreta, stoji Memorijalni centar Srebrenica čiji sam direktor dok Mladić sjedi u zatvorskoj ćeiji. Njegova vlast je ugašena, ostavljena da se utapa u sjećanju na užas njega i njegovih saradnika. Počinitelji ostaju zarobljeni u prošlosti, progutani u svojim mržnjama. I dalje se drže svojih mračnih, destruktivnih vrijednosti, odbijajući da priznaju našu čovječnost i karakterišući genocid nad nama kao čin oslobođenja – naglasio je.

Prema njegovim riječima, nikada nisu odustali od borbe, bez obzira na izglede. Spomenuo je i “rezoluciju o genocidu u Srebrenici” koju će razmatrati Generalna skupština UN.

– Niko nam 1995. nije vjerovao da imamo šansu. Ipak, danas govorim pred UN, pred svijetom, uoči prijedloga za usvajanje rezolucije o međunarodnom obilježavanju genocida u Srebrenici. Naše prisustvo ovdje, fizički i simobolički, kulminacija je napora cijele generacije u posljednje tri decenije – naveo je.

Pozvao je na dolazak u Srebrenicu i da time dozvole da se sjećanje na ubijene preobrazi u život, prenosi Avaz.