Muzika u teatru se gleda

Muzika i pozorište, dvije različite umjetnosti, ali ukoliko reditelji i kompozitori uspiju da mislima, riječima i notama spoje sve te razlike u novu umjetničku cjelinu, tada se na sceni dešavaju čuda.

Često je dobro napisana muzika nevidljivi glumac koji u tišini pozorišne sale budi slutnju, nemire, smijeh dok čekamo da se glumci pojave ili dok prati njihove korake po daskama teatra. Zadovoljstvo da budu dio kreativnog tima koji učestvuje u oživljavanju predstava sve češće imaju domaći bendovi kojima reditelji ukazuju povjerenje, što muzičarima, složili su se, predstavlja veliki izazov.

Među njima su bendovi “Sopot”, koji kombinuje dub i drum ‘n’ bas ritmove, hip-hop sastav “Brutal protest”, kao i sastav pop muzike “Aifel”. Muzika, koju su oni stvarali, mogla se čuti na scenama Narodnog pozorišta RS i Gradskog pozorišta “Jazavac”, a članovi ovih bendova podijelili su svoja iskustva u radu na domaćim komadima.

Reditelj Marko Misirača kontaktirao je sa ekipom iz “Sopota” kada je radio na predstavi “Sinovi umiru prvi”, a frontmen benda Petar Topalović kazao je da su im ovakve saradnje znak da je neko primijetio njihov stvaralački potencijal.

– Prvo smo mnogo razgovarali šta je potrebno predstavi u smislu muzike. Potom je Marko ostavio slobodu da i ja predlažem određena rješenja. Naravno, na kraju je on odlučio šta će od muzike biti iskorišćeno za predstavu – priča Topalović.

Objasnio je da je uvijek izazov raditi muziku za predstave, jer kako kaže, to stvaraoca primorava da plovi u vodama u kojima nije siguran.

– To je borba da se odgovori na izazov, koja te na kraju nadograđuje kao autora – ističe on i podsjeća da je “Sopot” radio muziku i za još neke komade nacionalnog teatra, kao što su “Balon od kamena”, “Radnička hronika”, ali i za predstavu “Od kolijevke pa do braka” u “Jazavcu”.

Uspješnu saradnju sa Gradskim pozorištem ostvarili su i momci iz “Brutal protesta”, koji su radili muziku za dječju predstavu “Kako su nastale ružne riječi”, u komadima “Ispovijesti” i “Superseks”.

– Za nas je veliko zadovoljstvo da radimo muziku za predstave, jer se razlikuje od onoga što inače radimo, pa samim tim učimo nove stvari, što od reditelja, što od sebe samih. S obzirom na to da je stvaranje muzike naša velika ljubav, mnogo nam znači svaki put kada dobijemo zadatak da radimo na novoj predstavi – rekao je Danijel Karalić, koji u ovom bendu svira na saksofonu i gitari.

Najbitnije što su naučili, naglašava Karalić, je da se muzika u pozorištu “gleda”.

– Iz tih razloga morali smo primjenjivati i neke nove tehnike pri snimanju kako bismo dostigli ono što smo željeli i što je od nas traženo, a u tom procesu smo naučili mnogo toga – kazao je ovaj muzičar.

Umjetnička sloboda

Banjalučki sastav “Aifel” takođe je u svoj autorski rad upisao odličnu saradnju sa “Jazavcem”. Note odsvirane u pjesmama za hit komad “Celo telo tu me boli”, kao i za predstave za mališane “Crvenkapa” i “Vesela šuma čeka vuka” izašle su iz njihove muzičke kuhinje.

Za momke iz “Aifela” Vedrana Gavrića i Dejana Zorića, kako kažu, značajne su saradnje sa rediteljima koji dopuštaju da se u pjesmama čuje i njihov lični pečat.

(Glas)