Na današnji dan 1961: Jurij Gagarin – prvi čovjek u svemiru

Dvanaestog aprila 1961. godine s kosmodroma „Bajkonur“ izveden je prvi let u kosmos.

Na orbitu oko Zemlje ruski nosač rakete izveo je svemirski brod Vostok, kojim je upravljao Jurij Aleksejevič Gagarin, prvi kosmonaut.

Sovjetski astronaut Jurij Gagarin je 12. aprila 1961. godine postao prvi čovjek koji je otputovao u kosmos u svemirskoj letjelici Vostok 1. Time je otvorena era kosmonautike.

Prvi čovjek u kosmosu se nije bojao smrti, želio je da donese korist ljudima, pa se nadao da će čovječanstvo čuvati ljepotu naše planete.

Prema različitim ispitivanjima javnog mnjenja, Jurij Gagarin se nalazi na spisku najpoznatijih Rusa, zajedno sa Lenjinom, Dostojevskim, Čehovom, Solženjicinom, Putinom.

Gagarin je 12. aprila 1961. godine otputovao u kosmos. Toga dana ljudi su se grlili i plakali od sreće. Jedan ruski bloger se našalio da je veoma rano shvatio značaj Gagarinovog leta jer je tog dana njegov deda zaboravio da ga pokupi iz obdaništa.

Toliko je bio fasciniran podvigom sovjetskog naroda. Čak i poznati sovjetski spiker Jurij Levitan je jednom priznao da je skoro plakao pred mikrofonom samo dva puta o životu: kada je čitao vijest o kapitulaciji Hitlerove Njemačke, i kada je Gagarin otputovao u kosmos.

„Ako već postojim, želim da budem prvi“

Mnogo toga je napisano i rečeno o Juriju Gagarinu, on je čak postao svojevrstan mit. Ali najbitnije je ono što je Gagarin govorio o sebi:  „Ja sam običan sovjetski čovjek“.

Nekoliko dana pred poletanje on je pisao supruzi Valji: „Vjerujem u tehniku, ona neće izdati. Ali dešava se da čovjek padne na ravnoj podlozi pa slomi sebi vrat. Ali ja u to ne vjerujem. I tokom ljeta bi moglo da dođe do kvara. Ako se to bude desilo, molim te, Valjuša, ne umri od tuge. Život je život. Čuvaj naše ćerke, voli ih kao što ih ja volim. I nek odrastaju kao prave komunistkinje, a ne kao neradnici – država će ti sigurno pomoći. Što se tiče tvog privatnog života, postupaj onako kako ti savijest nalaže, ne mogu da ti diktiram. Ali ipak se nadam da nikad nećeš vidjeti ovo pismo i da će sve biti u redu. Dosad sam živio pošteno, i nadam se da sam donosio barem neku korist ljudima. U djetinjstvu sam pročitao riječi pilota Valerija Čkalova: ’Ako već postojim, želim da budem prvi‘. I ja pokušavam da budem prvi.“

Ljepota svemira i ljepota hrama

Malo ko zna da jeGagarin jedan od prvih predložio da se obnovi Hram Hrista Spasitelja koji je srušen za vrijeme komunističkog režima ′30-ih godina.

Zanimljivo je da je 1964. godine Gagarin posjetio Trojice-Sergijevu lavru u kojoj je video maketu Hrama Hrista Spasitelja. Njegov prijatelj, pukovnik u penziji Valentin Petrov, sjeća se da je tada Gagarin rekao: „Vidi kakvu su lepotu uništili“.

Kasnije je na zasjedanju Centralnog komiteta Komunističke stranke posvećenom vaspitavanju omladine Gagarin otvoreno podržao ideju obnove hrama.

Kako kaže Petrov, Gagarin je smatrao da je nemoguće vaspitavati mlade u duhu patriotizma ako oni ne poznaju sopstvene „korene“.

Za Gagarina je taj hram bio prije svega spomenik vojne slave, i on je želio da ljudi to znaju. Iako je Gagarinov prijedlog bio propraćen ovacijama, do obnove hrama je došlo tek početkom ′90-ih godina.

Jednom je Gagarin dobio poziv za doručak u Bakingemskoj palati kod Elizabete Druge. Kosmonaut je bio zbunjen zbog količine pribora za jelo, pa je čekao da kraljica prva počne da ga koristi. Ali i Elizabeta Druga čekala da on napravi „prvi korak“. Onda je Gagarin otvoreno rekao: „Vaše veličanstvo, ja sam običan pilot i ne umijem da koristim sve ove viljuške“. Ali kraljica je uz osmijeh odgovorila: „Mister Gagarin, odrasla sam u Bakingemskoj palati, ali ni ja ne znam od čega da počnem. Hajde da jedemo onako kako svakom od nas odgovara.“

Uzgred, za vrijeme ljeta, koji je trajao 108 minuta, Gagarin nije stigao da nešto pojede, iako su naučnici spremili za njega specijalni ručak u tubama: rezance i sos od čokolade.

Mjesec kao spomenik za ruskog naučnika

Sergej Koroljev, genijalni inženjer i rukovodilac sovjetskog svemirskog programa, čiji je glavni uspjeh upravo lansiranje prvog čovjeka u svemir, umro je 1966. godine. Jednom je čuveni ruski kosmonaut Aleksej Leonov u intervjuu za rusku štampu rekao da je Gagarin želio da sahrani pepeo Koroljeva na mjesecu.

“Za 1968. godinu smo planirali iskrcavanje na Mjesec. Onaj ko bi prvi uspio da sleti trebalo bi da iskopa nešto poput grobnice i da sahrani urnu sa pepelom, kao što se to radi na Zemlji.“

Rus širokog osmijeha

Pukovnik Valentin Petrov, profesor u Centru za pripremu kosmonauta i prijatelj Jurija Gagarina, za Sputnjik kaže da je Gagarin bio izuzetan čovjek.

„Ruski pionir svemirske nauke Konstantin Ciolkovski, iako je umro još 1935. godine, predvideo je da će prvi u svemir otputovati Rus širokog osmijeha. Gagarin je bio izuzetno dobar i pažljiv prema drugima. A sa druge strane — bio je odgovoran i strog komandant posade“, podsjeća Petrov.

Gagarin je, kako kaže, znao da nađe zajednički jezik i sa pionirima u dečijim kampovima, i sa liderima progresivne omladine iz 37 zemalja na važnim konferencijama. „Koroljev je za njega govorio da će, kada bude završio univerzitet, on sigurno dati doprinos razvoju nauke. Nažalost, Gagarin je završio Vazduhoplovnu inženjersku akademiju ’Žukovski‘ tek nekoliko mjeseci prije smrti (on i njegov instruktor su poginuli u avionu MiG-15 na rutinskom letu).

Imao je samo 34 godine, ali će sigurno ostati zauvijek upamćen. Ljudi su vjerovali u njega, ponosili se njegovim podvigom. On je bio junak cijelog čovječanstva, ali prije svega — svoje otadžbine“.

Poslije prvog leta Gagarin je napisao: „Obletio sam Zemlju u satelitu i vidio sam koliko je predivna naša planeta. Ljudi, hajde da čuvamo ovu ljepotu i da je množimo umijesto da je uništavamo“.

Kao što vidimo, čovječanstvo se oglušilo o njegov prijedlog. Teško je odgovoriti na pitanje kako sadašnja generacija doživljava prvog čovjeka u kosmosu. Ali postoji mišljenje da bi Jurij Gagarin, da je živ, bio veoma začuđen zašto ljudi još nisu osvojili Mars. U tom smislu, oprosti nam, Jura.

 

(NN, Sputnjik)