Na sjeveru Evrope sprema se brutalna odbrana oružjem koje je svijet pokušao zabraniti
Foto: Pixabay
Od Laponije na krajnjem sjeveru Finske do istočne poljske pokrajine Lublin, Evropa se priprema podići novu, eksplozivnu željeznu zavjesu, piše The Telegraph.
Svaka NATO-ova članica duž te linije odlučila je da je za odvraćanje ruske invazije potrebna odbrambena mjera koja bi nedavno bila nezamisliva. Ako zatreba, spremne su zasuti mirne borove i brezove šume uz svoje granice milionima mina – oružjem koje je donedavno bilo toliko neprihvatljivo da ga je većina svijeta pokušala trajno zabraniti.
Finska, Estonija, Letonija, Litvanija i Poljska najavile su da izlaze iz Otavske konvencije iz 1997, koja zabranjuje protivpješačke mine. Estonija, Letonija i Litvanija su o tome službeno obavijestile Ujedinjene nacije, čime su stekle pravo da od kraja godine proizvode, skladište i raspoređuju to oružje. Ovih pet zemalja zajedno čuvaju 3.450 kilometara NATO-ove granice prema Rusiji i njenoj saveznici Bjelorusiji.
Vojni stratezi već razrađuju koje će evropske šume i močvare biti prekrivene minama punjenima eksplozivom i gelerima, ako Putin odluči masovno razmjestiti vojsku prema Savezu.
Povratak minskih polja
Povratak minskih polja na velike dijelove evropskog tla tiha je potvrda propasti međunarodne kampanje za zabranu tog oružja, koju je u javnosti proslavila pokojna princeza Dajana prilikom posjete Angoli u januaru 1997. “Došla sam srcem i želim podići svijest o ljudima u nevolji”, rekla je tada, hodajući uskim putem između aktivnih mina.
Toni Bler tada je preuzeo kampanju s tolikim žarom da je već u četvrtoj sedmici svog mandata zabranio proizvodnju i izvoz mina. Britanija se potom zalagala da se ta zabrana proširi na cijeli svijet kroz Otavsku konvenciju, koju je na kraju potpisalo 164 država.
Jedan od najgorljivijih zagovornika bio je i lord Robertson. Kao ministar odbrane 1998, osudio je mine kao oružje koje nije ni “moralno prihvatljivo ni vojno korisno”, dodavši: “Moramo iskoristiti britanski moralni autoritet kako bi naš stav postao međunarodni standard.” Ali međunarodni standardi promijenili su se otkako je Putin 2022. pokrenuo vojnu operaciju na Ukrajinu i pokazalo se da mine ipak imaju svoju svrhu.
Zabrana tog oružja možda je bila luksuz koji si je Zapad mogao priuštiti u godinama sigurnosti nakon Hladnog rata, ali više nije. Britanija se nije javno usprotivila odluci svojih pet saveznica da napuste Otavsku konvenciju. Umjesto toga, kako se Evropa ponovno naoružava da bi odvratila Putina, a ono što je donedavno bilo nezamislivo postalo je neizbježno.
Prva linija odbrane Zapada
Među državama koje se planiraju da snabdijevaju minama, položaj Litvanije možda je najosjetljiviji.
Najveća od tri baltičke države mora braniti dvije neprijateljske granice ukupne dužine 725 kilometara, s Bjelorusijom na istoku i ruskom eksklavom Kalinjingradom na zapadu.
Između se nalazi strateški važan Suvalki koridor, jedina kopnena ruta kojom NATO može poslati pojačanje prema baltičkim državama. Ako Putin odluči napasti, njegove će snage proći upravo tim miroljubivim krajolikom sela, bijelih crkava i netaknute šume.
Najizloženiji dio Litvanije vjerovatno je takozvani papagajski kljun – komad teritorija koji viri prema Bjelorusiji, gdje nijedno selo nije udaljeno više od nekoliko kilometara od neprijateljske granice s tri strane. Gotovo nijedno naselje nije bliže granici od drvenih kuća u zaseoku Šadžiūnai, na samom vrhu tog kljuna.
To gusto pošumljeno područje, u kojem obitavaju jeleni i povremeno vukovi, već je sada osjetljivo. Hodajući kroz borove i breze, iznenada se nailazi na znak s natpisom “STOP” i upozorenjem: “Ulaz dozvoljen samo uz odobrenje Državne granične straže.” S dozvolom se može prići srebrnoj ogradi pojačanoj spiralnom žilet-žicom koja se urezuje kroz šumu.
Ovo je NATO-ova granica s Bjelorusijom i zapravo prva linija odbrane zapadnog svijeta. Upravo bi ovdje vjerovatno bila postavljena nova minska polja.
“Sigurnosno okruženje drastično se pogoršalo”
Litvanska vlada ne poriče ozbiljnost odluke da ponovno proizvodi mine, 22 godine nakon što je potpisala Otavsku konvenciju, koju su nedavno podržale sve članice EU-a.
Ali ministrica odbrane Dovile Šakalienė tu odluku obrazlaže pukom nužnošću. “Naše bezbjednosno okruženje drastično se pogoršalo otkako smo pristupili Konvenciji 2003”, kaže. “Ruski rat protiv Ukrajine, sistematski kršenje međunarodnog prava i vojne provokacije na našim granicama s Rusijom i Bjelorusijom predstavljaju egzistencijalnu prijetnju.”
Šakalienė ističe da Rusija nikada nije ograničila vlastite mogućnosti potpisivanjem Konvencije. Naprotiv, dok su evropske zemlje uništavale svoje zalihe, Rusija je proizvodila više mina nego bilo koja druga zemlja – do 2024. ih je nagomilala više od 26 miliona, a mnoge danas ubijaju ili sakate Ukrajince.
“Rusija nije potpisnica Konvencije i nastavlja agresivno koristiti i skladištiti protivpješadijske mine, čime nas stavlja u strateški nepovoljan položaj”, kaže ona. “U tom kontekstu, ključno je da naše oružane snage imaju fleksibilnost i slobodu koristiti sva raspoloživa sredstva za odbranu našeg stanovništva i istočnog krila NATO-a.”
Litvanija planira izdvajati 5,5 posto BDP-a za odbranu, više nego dvostruko više od trenutnog britanskog nivoaod 2,3 posto, i već je obezbijedila 800 miliona evra za proizvodnju protivtenkovskih i protivpješadijskih mina.
Šakalienė naglašava surovu stvarnost ruske prijetnje. “Napadi se već događaju”, kaže. “Ako mapirate sve aktuelne hibridne napade – uključujući kibernetičke napade, provokacije na granici i stalne informacijske operacije – vidjećete neviđen nivo neprijateljskog ponašanja Rusije prema Litvaniji i regiji.”
Šakalienė vjeruje da bi Putin mogao napasti NATO teritoriju već za dvije do tri godine. “I NATO i naša vojna obavještajna služba već godinu dana upozoravaju da bi Rusija mogla biti spremna na upad na NATO teritoriju za tri do pet godina, otprilike do 2028–2030”, kaže. “A taj bi se rok mogao i skratiti. Ako pregovori o Ukrajini završe loše i Rusija iskoristi primirje za obnovu svojih snaga i jačanje vojne industrije, možda uz ukidanje sankcija, taj bi se vremenski okvir mogao smanjiti na dvije do tri godine.”
Posljedice korištenja mina mogle bi biti dugotrajne. U 2023. je širom svijeta od mina poginulo najmanje 2.000 ljudi – 84 posto bili su civili, a četvrtina djeca. Mine i dalje pustoše zemlje poput Angole, Kambodže, Avganistana i Bosne i Hercegovine. U novoj Evropi, u kojoj svaka zemlja ponovo promišlja vlastitu odbranu, smrtonosna željezna zavjesa koja bi se uskoro mogla spustiti nad litvanske šume i šume njenih NATO saveznika najsnažniji je znak onoga što bi moglo doći, piše Telegraph, prenosi Index.
