Region 27.09.2022.

Na vr’ brda Vučić vrda

ČITANJE: 4 minute

PIŠE: Ranko Pivljanin

Odavno je nama bilo jasno da je Aleksandar Vučić vrdalama, ali da će „vrdanje“ i zvanično promovisati kao način vođenja spoljne politike i to usred Njujorka, iznenadilo je i čak Marka Đurića koji je, u poslednjem trenutku, zadržao šake uveliko u punom zamahu za još jedno istorijsko aplaudiranje.

Siromah je bio nesiguran da li je potrebno taj genijalni patent novog političko-diplomatskog pristupa neprikosnovenog šefa aplauzom raširiti diljem Ist Rivera, bojeći se da dušmanima ne otkrije sofisticiranost spoljnopolitičke finte koja će, prema Vučićevim rečima, spasiti Srbiju.

Odlučio je da se primiri kako bi se sačuvao faktor iznenađenja i izveštači javljaju da ulicama Njujorka hoda neki čudak sa leptir mašnom oko vrata i poluuzdignutih ruku sa šakama na gotovs kao da će istog trenutka zaaplaudirati, ali se, silom prilika, uzdržava.

A šta je to tako ingeniozno palo na pamet Aleksandru Vučiću, dok je u besanim njujorškim noćima, obilazio zatvorene knjižare.

Evo ovo, doslovan citat:

„Pustite nas ljudi da se snalazimo, da vrdamo, da radimo sve što možemo da sačuvamo Srbiju“

Iako se Marko Đurić uzdržao od aplauznog dobošarenja, izjava je otišla u etar i prvi su reagovali američki stručnjaci, trudeći se da rastumače značenje i domete te najnovije strategije. Za početak su prvo angažovani specijalni prevodioci, koji sve ove godine još uvek nisu stigli da definišu i prevedu ni ono što se zove srpski inat, a sada im je stigao još jedan nemogući zadatak.

„What the hell does that mean – „vrdanje“ – znojili su se stručni saradnici NSA i CIA, dok im se iz Beograda nije javio Kristofer Hil, osoba daleko upućenija u finese srpske politike, političarenja, muljanja i petljanja i poslao kratku depešu.

„Otprilike, to vam je – beat around the bush!“ glasila je kriptovana poruka iz srpske prestonice.

A u tom grmu leži zec, konstatovali su gospodari planetarnog vrdalamanja, definišući Vučića kao „unreliable person“, dakle nepouzdan partner, jednom rečju – vrdalama. I istog trenutka isterali zeca iz grma, koji će tek sada morati da vrda i vrluda, samo na brisanom prostoru.

Za druge svetske igrače, tipa Rusije i Kine, kao i većinu nas ovdašnje boranije, nisu trebali ni tumači ni prevodioci. I Rusi i Kinezi i mi smo odavno znali s kim imamo posla i da je „vrdanje“, narodski rečeno „kurvanje“, odavno osnova politike, ne samo ovog, nego i nekih prethodnih naših voždova, koji su je definisali kao laviranje između takozvana „četiri stuba spoljne politike“, nekad i sedenja na dve stolice, malo laganja jednih, malo ulagivanja drugima i tako. Što bi rekao onaj Lazović, lutaš bebo, pa gde stigneš!

Obično na ivicu nekog ambisa.

Uprošćeno, čista transcedentalnost onog Sai Babe koji je, navodno, imao mogućnost da u isto vreme bude na različitim mestima, s tim što opsenarstvo indijskog spiritualnog gurua ne pali u međunarodnoj politici, naročito ne danas kada su, maltene, ozbiljne države, akamoli one patuljaste poput naše, prinuđene da se opredele kojem će se carstvu privoleti: zapadnom ili istočnom, a koji su u ozbiljnoj zavadi i na ivici masovne tuče sa nesagledivim posledicama.

U toj poziciji nema vrdanja, niti će ti iko to dozvoliti. I jedni i drugi čekaju, i to sve nestrpljivije, da se Srbija jasno odredi. Istina je da će nas svrstavanje koštati, ali nesvrstavanje će nas ostaviti na vetrometini gde ćemo biti meta i jednima i drugima. Dakle, niko nas neće pustiti „da se snalazimo“ i da „vrdamo“, kako reče drug predsednik.

On je još samo jednom demonstrirao političku nezrelost i infantilnost, demaskirajući se do kraja. Šibicarenja više nema ni u Prizrenskoj ulici, akamoli u međunarodnoj politici, koliko god bila odvratna, nepouzdana i nepravedna. Od vrdanja vajde nema, potrebna je mudrost, osećaj za kurs koji ti neće potopiti brod, a to podrazumeva teške odluke. Ničemu tome Vučić nije dorastao i zato bi da vrda, sve pričajući kako hoće da sačuva mir.

Naš Vrdalajlama.

(nova.rs)

Oznake: Ranko Pivljanin