Nadežda Tomić: U ringu i sa rukavicama i u štiklama

Ne plašim se mnogo povreda koje su sastavni dio ovog sporta, a kad treniram draže mi je da to bude sa nekim ko je jači od mene jer nije cilj pobijediti slabijeg, kaže nam na početku priče Nadežda – Naca Tomić, kik-bokserka iz Banjaluke, kojoj je sport još od malih nogu u krvi i njime se bavi od kako zna za sebe.

Tokom školovanja njen sport je bio rukomet, a i u ostalim sportovima bila je u vrhu. Kad je postigla sve što želi kroz treninge u školi, onda se odlučila za kik-boks. Upravo ju je on doveo do toga da bude prvak Evrope.

– Nisam ljubitelj timskih sportova. Kad sam saznala za kik-boks, odmah sam shvatila da je to za mene. Privukla me ta vještina, mudro korištenje snage, kondicije i stvaranje strategija. Za mene je kik-boks više strateški sport, bez obzira što svi misle da je to suviše grub sport za djevojke – priča Tomićeva.

REAKCIJE SA REZERVOM

Reakcije okoline na ovu njenu odluku nisu bile pozitivne.

– Moji roditelji i danas na sve ovo gledaju s rezervom, najviše mama koja u početku nije bila oduševljena, a okolina je na sve to govorila da treba da se bavim ženskim sportom – ističe Tomićeva.

Nadežda je dokazala svojim rezultatima, odricanjem i trudom da to ne mora nužno da bude muški sport. Samo neki od tih rezultata su prvenstvo Republike Srpske “Wako Federation”, gdje je osvojila prvo mjesto u disciplini lou kik i K1. Tu je i prvo mjesto u disciplini ful kontakt na prvenstvima Bosne i Hercegovine, te drugo mjesto na Balkanskom kupu u disciplini lou kik. Prvo mjesto Nadežda je osvojila na Evropskom kupu koji je održan u Beogradu. Takođe, ova kik-bokserka se okitila  medaljama i na prvenstvima u Njemačkoj, Mađarskoj i Hrvatskoj.

U međuvremenu postala je i sertifikovani trener i pored nje ovo priznanje ima još samo jedna djevojka u  BiH.

– Sada radim i kao trener, trudim se da svoja iskustva i znanja prenesem na najbolji način – govori Tomićeva.

SNAGA SAMO ZA RING

Kik-bokserka kaže za sebe da je ipak malo ratoborna po prirodi, pa često u društvu mora da se izbori za svoje stavove, ali naglašava da znanja i vještine iz kik-boksa nije nikad primjenjivala u tim situacijama.

Nedavno je u kik-boks klub “Sveti Georgije” došla nova djevojka, i kako Nadežda kaže, ona se ustručavala trenirati s njom jer se boji.

– Ja insistiram na tome da treniram i sparingujem sa muškarcima i moje kolege me u sparingu ne štede zato što sam žensko – dodaje Tomićeva.

Priznaje da joj je draže da vježba s nekim ko je jači i iskusniji od nje.

– Jedino takva osoba me može pripremiti za meč i jedino takva osoba mi može ukazati na opasnosti koje me čekaju u ringu. Jer u ringu me niko neće štedjeti – naglašava Tomićeva.

Savjetuje i drugim djevojkama da sparinguju s jačima od sebe jer, kako kaže Nadežda, cilj nije pobijediti slabijeg.

– Kad sam bila na prvenstvu u Njemačkoj pripremala sam se na isti način – kolege sa kojima sam sparingovala se nisu povlačile, čak su se borili kao da su u ringu. Zahvaljujući tome bolje sam se pripremila za meč. Smatram da je upravo to moja velika prednost – dodaje ona.

Tomićeva je osvojila mnoge nagrade i titule, a ona na koju je posebno ponosna je titula prvaka Evrope.

– Trnovit je put do vrha. Ovo je bila moja prva poluprofesionalna borba. Prije toga sam nastupala amaterski i u takvim mečevima imamo kacige i drugu zaštitnu opremu, a u poluprofesionalnim takva oprema se ne koristi. Jedina razlika je što imamo štitnike za potkoljenice – objašnjava Tomićeva.

Osim toga, u amaterskim mečevima runde traju tri minuta, a u profesionalnim do pet minuta.

ZNAČAJNA ULOGA TRENERA

Nadežda se osvrnula i na prilike u svom klubu. Naglašava da joj je njen klub sve, te da ne razmišlja o prelasku u drugi.

– Kad sam počinjala da se bavim ovim sportom, nisam bila mnogo zainteresovana za takmičarski dio, ali moj trener Duško Zorić je prva osoba koja je uvidjela potencijal. Da nije bilo njega i njegove upornosti, nikad ne bih dostigla ovaj nivo. Odnos koji svi članovi kluba imaju s našim trenerom je poseban. Često se šalimo da nam je trener i mama i tata, brat i sestra i najbolji drug -naglašava Tomićeva.

Ona dodaje da trener Duško Zorić mnogo pomaže i njoj i ostalim članovima kluba, te naglašava da ih ne uči samo pravilima ringa, već i kako da budu bolji ljudi van borilišta.

Tomićeva kaže da se ne plaši mnogo povreda koje su sastavni dio ovog sporta te da povrede koje je do sada imala nisu ozbiljne. Međutim, njen trener Duško Zorić se nije složio s tim.

– Nadežda se borila više puta i sa jačim i težim protivnicima. To je, naravno, donosilo i povrede. Ona stalno govori da to nije ništa i to me mnogo ljuti. Na treninzima je imala opasne povrede poput lomljenja nosa, podliva u oku, pa čak i povrede rebara, međutim ona stalno ćuti, kao da se boji da zbog povrede neće dobiti drugu šansu – govori Zorić.

POTENCIJAL ZA BOKS

Trener za Nadeždu kaže da je šampionski potencijal prepoznao već prvog dana i smatra da su njene motoričke sposobnosti na visokom nivou. Kada je Tomićeva osvojila nekoliko medalja na državnom nivou, trener Zorić je shvatio da je ona spremna za mnogo značajnije borbe.

– Za prvenstvo u Njemačkoj Nadežda se pripremala u kampu ‘Box fabrik’, kod trenera Rolanda Šutnera. Inače, ovaj trener je na najboljem glasu jer je sarađivao i sa braćom Kličko. Tamo je trebalo da bude deset dana, međutim stvari nisu išle u korist našeg kluba i Nadežde. Nijemci su imali pomalo čudan odnos prema nama. Zabranjivali su nam da viđamo Nadeždu, zaključavali su je u sobu i branili nam da radimo s njom, a nedugo zatim su joj ponudili državljanstvo. Nadežda je to odbila- priča Zorić.

On je naveo da će se Tomićeva u narednom periodu okušati i u boksu.

– Plan nam je da se Nadežda spremi za državno prvenstvo u boksu. Ne insistiramo da to odmah budu profesionalni mečevi jer nismo sigurni kako će se snaći u ovim uslovima borbe – dodaje Zorić.

Ako Nadežda uspije da se izbori u ovim mečevima, sigurno će sljedeći ciljevi biti evropska i svjetska takmičenja, a nadaju se u klubu i Olimpijskim igrama.

U ring u štiklama

Od anegdota Nadežda izdvaja situaciju kad je putovala sa klubom na takmičenje na kojem nije nastupila, ali se ispostavilo da za nju imaju drugu ulogu.

– Nije mi bilo jasno zašto i ja idem, a onda su me iznenadili informacijom da ću voditi program večeri. To mi je bio prvi put da sam u ringu u štiklama, i nije mi baš bilo prijatno. Ipak se bolje snalazim sa rukavicama u ringu – kaže Nadežda.

(Nezavisne novine)