Najskuplji dio Njemačke postaje još skuplji: Srednja klasa napušta grad zbog Epla?

Bavarski glavni grad je najskuplji dio Njemačke, a sada američki koncern Epl planira da ovdje uloži još milijardu evra.

Tehnološki koncern Epl namjerava da uloži još milijardu evra u svoju poslovnicu u Minhenu kako bi radio na razvoju čipova.

To za grad znači više para od poreza, ali za njegove stanovnike može značiti produbljivanje horora na stambenom tržištu. Minhen je već najskuplji grad Njemačke, a dolazak novih imućnih ljudi, koji bi radili za Epl, vjerovatno će još pogurati stanarine u nebesa.

Srednja klasa napušta grad

Tilman Šaih se već godinama bori za normalne cijene stanarine u Minhenu. Prošle sedmice je objavljeno da je prosječna stanarina u tom gradu porasla za više od petine u posljednje dvije godine. Sada kvadrat stana, bez režija, mjesečno staje prosječno 16,07 evra, piše DW.

Šaih je uvjeren da ljudi koji dolaze da rade za Epl neće htjeti da se skrase u Minhenu. “Ovdje su samo nekoliko godina, plaćaju visoke stanarine i onda odu”, kaže on. Sa njima ne mogu da se takmiče ljudi srednje klase iz bavarske metropole.

Aktivista strahuje da bi se u Minhenu kirije mogle kretati kako je to slučaj u centralama tehnoloških giganata u Silicijumskoj dolini, recimo u San Francisku.

U Minhenu su se proteklih godina skrasili mnogi tehnološki koncerni: Amazon, Jahu, Majkrosoft, Gugl te brojni veliki i mali startapovi. Epl je u ovaj grad došao još devedesetih. Prema navodima jedne studije, prošle godine je Minhen prestigao Berlin kao njemački grad sa najviše startapova.

Stoga se Minhen tu i tamo u medijima već naziva “Isarskom dolinom”, po rijeci Isar koja teče kroz grad.

“Minhen je atraktivan, i to je predivno”, kaže Šaih. “Ali ne može biti da nastavnice i nastavnici, policajke i policajci – dakle srednja klasa – napuštaju grad i da time grad više nije mjesto za dobar život.”

Minhenu trebaju dobra radna mjesta

Bavarska Hrišćansko-socijalna unija (CSU) tradicionalno vlada najbogatijom njemačkom pokrajinom, ali već decenijama ne vlada Minhenom – to mjesto drže Socijaldemokrate, a CSU je tek mlađu partner.

Bez obzira na to, političar CSU Klemens Baumgertner trenutno je u gradskoj upravi referent za ekonomiju i rad. Kaže da Minhen ne valja upoređivati sa Silicijumskom dolinom, i ne dopada mu se debata o tome ko bi trebalo, a ko ne bi trebalo da dođe u Minhen.

Baumgertner podsjeća da je Minhen još šezdesetih privukao kompaniju Simens, koja je nudila dobre poslove. Posljednjih decenija je Simens napuštao grad, kaže on, čime je ostala rupa. Takođe se smanjuje broj radnih mjesta u automobilskoj industriji.

Zato je za ovog političara dobra vijest što Epl više ulaže, tako, kaže, Minhen ide u budućnost. Baumgertner dodaje da neće svi zaposleni u tehnološkim preduzećima živjeti u samom gradu – mnogi žive u manjim varošima i selima oko Minhena, jer mahom rade od kuće.

Kvartovi se mijenjaju

Mozes Volf, međutim, kaže da “ljudi koji rade u Eplu obično zarađuju velike pare”. Volf je poznati minhenski kabaretista, koji stanuje u četvrti Gernterplac. Tamo su nekada stanovali recimo i poznati reditelji Rajner Verner Fasbinder ili Fredi Merkjuri, frontmen Kvina.

Sve to je daleka prošlost. Nekadašnji umjetnički kvart s propalim zgradama se pretvorio u vrlo traženu lokaciju za stanovanje.

Razvojem na tržištu nekretnina proteklih godina i pandemijom su se strukturne promjene u Minhenu dodatno ubrzale. Na to dolazi inflacija.

Protekle sedmice je jedna gostionica dospjela u medije zbog cijene od šest evra za pola litra piva. Mnogi umjetnici su proteklih godina odselili iz Minhena, kaže Volf. A mnogi studenti traže fakultete u manjim gradovima.

Problem sve veće skupoće je fenomen koji Minhen dijeli sa brojnim gradovima na svijetu, kaže političar Baumgertner. Po njemu, dolazak tehnoloških koncerna pomaže da grad ne zaostane.

Od otprilike 7,5 milijardi evra gradskog budžeta, tri milijarde se ubire kroz porez na obrt, navodi Baumgertner. “Tome velikim dijelom doprinose tehnološka preduzeća locirana u Minhenu.” Od toga novca, dodaje on, profitiraju kako kultura, tako i socijalna i javna infrastruktura.

Ali, šta je sa stanovima koje bi normalan čovjek mogao da plati? U zlatna vremena Simensa u Minhenu, ovaj koncern je imao ovdje svojih 2.300 stanova.