NAJSLAVNIJA BITKA VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE: “Koridor 92” film o herojskom činu običnog vojnika
“Kada su u decembru, u studiju RTRS-a, snimana svjedočenja učesnika rata, zajedno smo proživljavali sve trenutke stradanja, patnju, bol za izgubljenim saborcima i sve strahote rata. Iako sam svjestan da će mnoge priče iz tog perioda ostati neispričane, jer malo je jedan film, uvjeren sam da će njegova poruka biti jaka i jasna”, riječi su kojima Radenko Puzić, učesnik u proboju koridora i predsjednik udruženja “Prvi bataljon Vojne policije Prvog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske” opisuje snimanje filma o jednoj od najhumanijih i najvažnijih bitaka u Odbramebno-otadžbinskom ratu.
Riječ je o filmu čiju režiju potpisuje novinarka Slađana Zarić, a napuštena kasarna u Rumi, vojni poligon u Sremskoj Mitrovici i Pasuljanskoj livadi, te pusto selo Laudanovac kraj Vršca, samo su neke od lokaliteta na kojim bi se emotivnim scenama na autentičan način trebalo prikazati spajanja Istočno-bosanskog i Krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske, jedne od najslavnijih bitaka Vojske Republike Srpske.
Film se snima u koprodukciji RTRS-a, RTS-a i Zastava filma, a tehničku podršku daju Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, kao i Ministarstvo odbrane Srbije.
“Srećan sam zbog činjenice da ćemo napokon dobiti film o najvećoj bici u proteklom Odbrambeno-otadžbinskom ratu kojom je, zapravo i stvorena Republika Srpska. Ekipa ljudi koja radi na ovom projektu je krajnje odgovorno i ozbiljno shvatila zadatak, a to je da se, na osnovu svjedočenja sudionika događaja, što objektivnije ispriča dio priče o proboju koridora kroz Posavinu. Posebnu zahvalnost i priznanje treba odati svima koji su smogli snage da pred kamerama ispričaju sve kroz šta su prošli”, rekao je za banjaluka.net Radenko Puzić, koji je kao dvadesetogodišnjak učestvovao u probijanju koridora.
Prva klapa filma o proboju koridora “pala” je krajem juna u Sremskoj Mitrovici, a planirano je da film bude završen do kraja godine, kako bi premijerno bio prikazan 9. januara, simbolično na Dan Republike Srpske.
“Prva scena snimljena je u Rumi, a bavi se događajem od 18. avgusta 1992. godine, u rejonu Unke i Gornjih Koliba. Riječ je o situaciji, kada su se pripadnici Korpusne policije, našli oči u oči sa neprijateljskim bolničarem, koji je zalutao u naše redove. Bez bilo kakvog razgovora, pušten je da ode. Ovakvih primjera bilo je i na drugoj strani. Moram naglasiti da su tog dana mnogi moji saborci imali prvo vatreno krštenje, bilo je mnogo ranjenih, a ostali smo bez Lazića, Đurića, Vujanovića, Dade, Špire i Košutića… Sačuvana je Derventa i spriječeno presjecanje koridora”, priča Puzić.
Priča o istinskim herojima, običnim vojnicima
Vojna akcija “Koridor 1992” počela je nakon što su snage HVO-a, zauzimanjem Modriče, presjekle kopneni put između zapadnog dijela Srpske i tadašnje SAO Krajine sa istočnim dijelom Srpske i Srbijom, a ovom bitkom oslobođeni su Modriča, Odžak, Derventa i Brod. Operacija proboja i obezbjeđivanja Koridora završena je 6. oktobra 1992. godine izlaskom srpske vojske na rijeku Savu na prostoru Broda.
Puzić ističe da će u filmu biti potresnih scena, herojskih djela, suza, ali i smijeha.
“Riječ o antiratnom filmu, ali i herojstvu običnog vojnika, ‘malog’ čovjeka, jer smo svi mi bili svjesni da nemamo izbora i da je u pitanju opstanak našeg naroda. Zbog toga su pripadnici Vojske Republike Srpske, ali i jedan broj pripadnika Milicije Krajine, zajedno izvojevali pobjedu u ovoj sjajnoj bici”, dodaje Puzić.
Kao učesnik proboja koridora kroz Posavinu 1992. godine, tada kao dvadesetjednogodišnjak i danas kao zreo čovjek, Puzić naglašava da je pokušao da sagleda događaje iz dvije različite perspektive.
“Nije bilo jednostavno oduprijeti se silini emocija koje su me savladale, ali sam se vodio mišlju da, koliko god to mogu, moram pomoći da se istina o koridoru, prije svega, mlađim naraštajima ispriča na što autentičniji način. Svašta mi je prolazilo kroz glavu, a prvo što mi je palo napamet su moji drugari koji više nisu među nama, ali i bojazan da sam nešto važno zaboravio da pomenem. Zato bih pomenuo Gorana Nikolića, Miletića, Darka, Krajišnika, Popovića i drugih kojih se i danas sjećamo sa tugom. Sjetio sam se i događaja koje mogu još uvijek podijeliti sa Brankovićem, Đokom, Savom, Popom, Đeđom, Runjom, Zorićem, Lazom, Sinom, Miladinom, Subašom, Ševom, Zokom, Sretenom, Dokom, Petrešom, Makijem, Mlađom, Rašom, Ćutom, Bojićem, Mićom, Blagojevićem, Kruškom,Goranom, Darkom, Zlajom”, prisjeća se Puzić i dodaje da je sa godinama sam shvatio da su istinski heroji bili i njihove majke, sestre i supruge.
“Fotografije svjedok ratnog puta Prvog bataljona Vojne policije”
Da se snaga Prvog bataljona Vojne policije Republike Srpske ogledala u jedinstvu i složnosti svjedoče i fotografije i eksponati, koje su nakon Banjaluke, Gradiške i Broda, imali priliku vidjeti i svi posjetioci prve izložbe u Beogradu, organizovane početkom ove godine.
“Prvi bataljon Vojne policije raspolaže sa fotografijama, odlikovanjima, opremom kao i eksponatima, a izložba hronološki prati ratni put bataljona. Moram napomenuti da sin našeg saborca, Đorđe Malić, godinama prikuplja eksponate i da bez njegovog angažovanja izložbe ne bi ni bilo. Prije nekoliko godina smo snimili i neka svjedočenja za dokumentarni film o našem bataljonu, ali nismo imali novca da ga završimo. Trenutno smo predali dokumentaciju na konkurs Ministarstva kulture i prosvete”, priča Puzić.
Sljedeće godine obilježava se 30 godina od formiranja ove elitne jedinice Vojske Republike Srpske, a plan je da se do tada uz pomoć arhivskih snimaka snimatelja Ljube Paljevića i članaka novinarke Milke Tošić privede kraju prikupljanje dokumentacije i rad na pripremanju dokumnetarnog filma.
“Od grada Banja Luka dobili smo poslovni prostor na korištenje, a planiramo da tu pored druženja, napravimo i izložbeni prostor za sve te fotografije i eksponate. Htio bih da se zahvalim Elektrokrajini, Tehničkom Zavodu iz Bratunca, Predstavništvu Srpske u Srbiji i Republičkom centru za istraživanje rata, ratnih zločina i traženja nestalih lica, kao i pojedincima koji su pomogli da se održi ova izložba u Beogradu”, dodaje Puzić.
“Njegovanje kulture sjećanja važno za očuvanje nacionalnog identiteta”
Komentarišući odnos mladih prema najslavnijim stranicama srpske istorije i njihovu spremnost da njeguju kulturu sjećanja na herojske podvige boraca Vojske Republike Srpske, Puzić ističe da ga posebno raduje prisustvo velikog broja mladih na izložbama, ali i njihova zainteresovanost za detalje filma koji se snima.
“Mlad čovjek je, po svojoj prirodi, zainteresovan za mnogo toga. Iz mog iskustva, smatram da su mladi ljudi generalno zainteresovani za teme vezano za Odbrambeno-otadžbinski rat. Na izložbama o bataljonu Vojne policije koje smo postavljali u Republici Srpskoj i Srbiji bilo je uvijek prisutno dosta mladih, što nas je posebno radovalo, jer ova izložba je, prevashodno, namijenjena njima. Takođe, dok smo snimali film o koridoru, preko društvenih mreža sam dobijao pitanja, razne komentare od mnogo mladih ljudi i to, između ostalog, pokazuje njihovu zainteresovanost za ove teme. Treba reći da su mnogi od njih rođeni poslije rata. Posljednju deceniju je primjetno da se sve češće i sve više govori o proteklom ratu, a da je sve to potpomognuto i institucionalnim djelovanjem. Naravno, treba biti svjestan da su to dugotrajni procesi, a u tome može pomoći i ovaj film, koji će dodatno probuditi zanimanje kod mladih i pokrenuti ih na neka njihova, vlastita istraživanja o ratnim temama”, zaključuje Puzić.
On naglašava i to da ne smatra da treba živjeti u prošlosti, nego da se, upravo zbog mlađih naraštaja, treba okrenuti budućnosti., ali da je njegovanje kulture sjećanja i pamćenja važno za očuvanje nacionalnog identiteta.
(Nevena Stanojević/ Banjaluka.net)
Oznake: film Koridor 92, proboj koridora, Radenko Puzić
