Najveće nevidljivo ostrvo na svijetu ima površinu Švajcarske, a možda je i najvažnije mjesto na Zemlji
Najvažnije mjesto na Zemlji za koje praktički nitko nije čuo zove se sprud Saya de Malha. Smješten među najvećim poljima morskih trava na svijetu i najvažnijim spremnicima ugljenika na planetu, ovo mjesto na otvorenom moru usred okeana pokriva površinu veličine Švajcarske. Više od 200 milja od kopna, potopljeni sprud smješten je u Indijskom okeanu između Mauricijusa i Sejšela.
Nazvan je najvećim nevidljivim ostrvom na svijetu jer je formiran od ogromne visoravni, koja se na nekim mjestima nalazi tek 10 metara ispod površine vode, nudeći sigurno utočište neusporedivo biološki raznolikom svijetu, koje se sastoji od morskih trava, staništa za kornjače, područjima na kojim se mrijeste morski psi, te razmnožavaju grbavi i plavi kitovi.
Istraživači kažu da je ovaj sprud jedno od mjesta na svijetu koje su naučnici najmanje proučavali, djelomično zbog njegove udaljenosti. Nepredvidive dubine tog područja također su značile da su trgovci i naučnici vijekovima izbjegavali ove vode. Dugo je to bilo smatrano područjem iz mornarskih priča, toliko neistraženo da je na starim kartama bilo označeno kao “Ovdje su čudovišta”. U novije vrijeme, međutim, preko Spruda je prešlo raznoliko društvo, uključujući lovce na peraje morskih pasa, kočarice, kopače morskog dna, izgubljene ribare, izgladnjele posade, bogate jahtaše i libertarijance s otvorenih mora.
Prije više od pet stotina godina, kada su portugalski pomorci naišli na plitki sprud na otvorenom moru, više od 700 milja istočno od sjevernog vrha Mauricijusa, nazvali su ga Saya de Malha, što znači “mrežasta suknja”, kako bi opisali valovite morske trave ispod površine.
Morske trave često se zanemaruju jer su rijetke, procjenjuje se da pokrivaju samo desetinu od jedan posto oceanskog dna. “One su zaboravljeni ekosustav”, kaže Ronald Jumeau, izaslanik Sejšela za klimatske promjene. Ipak, morske trave su daleko manje zaštićene od drugih područja na moru. Samo 26 posto zabilježenih livada morskih trava spada unutar zaštićenih morskih područja, u usporedbi s 40 posto koraljnih grebena i 43 posto mangrova na svijetu.
Tragedija je, međutim, u tome što je Sprud Saya de Malha uglavnom smješten u međunarodnim vodama, gdje se primjenjuju tek rijetki zakonski propisi, a njegova biološka raznolikost sustavno se uništava velikom flotom industrijskih ribarskih brodova koji su uglavnom izvan nadzora državnih vlasti. Sprud nije zaštićen niti jednim značajnijim obvezujućim međunarodnim ugovorom, uglavnom zbog političke slabosti nacionalnih vlasti i ribarske industrije čiji stav je “profit sada, trošak kasnije”. Pitanje sada je: tko će čuvati ovo javno blago?
Prije više od pet stotina godina, kada su portugalski pomorci naišli na plitki sprud na otvorenom moru, više od 700 milja istočno od sjevernog vrha Mauricijusa, nazvali su ga Saya de Malha, što znači “mrežasta suknja”, kako bi opisali valovite morske trave ispod površine.
Sprud Saya de Malha toliko je egzistencijalno važna za planetu jer je jedno od najvećih livada morskih trava na svijetu, a time i spremnik ugljenika. Poput drveća na kopnu, morske trave upijaju ugljen- dioksid iz atmosfere i pohranjuju ga u svojim korijenima i tlu. No, morske trave to rade izuzetno brzo – 35 puta brže od tropskih kišnih šuma. Situaciju na Sprudu Saya de Malha još hitnijom čini to da ih sistemski uništavaju multinacionalne flote ribarskih brodova koje gotovo nitko ne prati niti nadzire.
Često opisivane kao pluća oceana, morske trave hvataju oko petinu svog ugljenika i dom su ogromnoj biološkoj raznolikosti. Morske trave također čiste zagađenu vodu i štite obalu od erozije, prema izvještaju iz 2021. godine sa Univerziteta u Kaliforniji. U vrijeme kada zakiseljavanje okeana prijeti opstanku svjetskih koralnih grebena i hiljadama vrsta riba koje nastanjuju te grebene, morske trave smanjuju kiselost upijajući ugljenik kroz fotosintezu i pružaju skloništa, mjesta za razmnožavanje i hranilišta za hiljade vrsta, uključujući ugrožene životinje poput dugonga, morskih pasa i morskih konjića.
No, Saya de Malha je ugrožen. Više od 200 brodova koji plove po dalekim morima – većina njih sa Šri Lanke i Tajvana – usidrilo se u dubljim vodama uz rub Spruda. Konzervatori okeana kažu da se napori za očuvanje morskih trava na Sprudu ne kreću dovoljno brzo da bi postizali rezultate. “To je kao da hodate na sjever u vozu koji ide prema jugu”, kaže Heidi Weiskel, voditelja Globalnog okeanskog tima za IUCN.
Dana 23. maja 2022., Opšta skupština Ujedinjenih nacija usvojila je rezoluciju kojom je 1. marta proglašen Svjetskim danom morskih trava. Rezoluciju je sponzorirala Šri Lanka. Govoreći na skupštini, stalni predstavnik Šri Lanke pri UN-u, veleposlanik Mohan Pieris, rekao je da su morske trave “jedan od najvrjednijih morskih ekosustava na Zemlji”, ističući, između ostalog, njihov veliki doprinos sekvestraciji ugljenika. No, priznanje je jedno; akcija je drugo. Dok je veleposlanik držao svoj govor u New Yorku, deseci brodova iz ribarske flote njegove zemlje bili su 9000 milja daleko, zauzeti uništavanjem tih istih ekosustava za koje je pozivao svijet da ih štiti.
Nestali zaštitnici i grabežljivci
U novembru 2022. godine, istraživačka ekspedicija ekološke nevladine organizacije Monaco Explorations poslala je jedno od najvećih i najnaprednijih istraživačkih plovila na svijetu na Saya de Malha. Cilj je bio dokumentovati morsko dno koje je poznato po svojoj bujnoj vegetaciji morskih trava, koralima, kornjačama, dugonogima, ražama i morskim psima. Međutim, tokom tri sedmice koliko je istraživački tim pretraživao vode Saya de Malha, nisu uočili niti jednog morskog psa.
Prema znanstvenicima, vjerojatni krivac bila je flota od više od 200 ribarskih brodova koji su posljednjih godina bili u ovim udaljenim vodama.
Morski psi igraju ključnu ulogu u ekosistemu kao čuvari morskih trava, kontrolirajući populacije kornjača i drugih životinja koje bi uništile sve morske trave ako bi ih se pustilo na miru. Loviti morske pse nije lako i ne događa se slučajno. U lovu na tune, brod koristi žicu od debelih mikrovlakana, s mamcima postavljenim na kuke u razmacima. Mnogi lovci na tune koriste posebne čelične kabele dizajnirane da ne puknu kad uhvate morske pse, koji su veći i jači od tuna, dok se pokušavaju osloboditi. Time ih zapravo direktno love.
Nedavno, veća ribarska prisutnost na Sprudu Saya de Malha sastoji se od tajvanskih tunolovaca i šrilankanskih ribara sa stajaćim mrežama. Tunolovci su brodovi koji koriste ribarske konce, ponekad dugačke 40 milja, na kojima su mamci u pravilnim razmacima. Ribari pak vješaju široke mreže u vodu.
Prisutnost tih brodova predstavlja ozbiljnu prijetnju bioraznolikosti na Sprudu, prema okeanolozima. Jessica Gephart, profesorica ribarskih nauka na Sveučilištu Washington, objašnjava da je Sprud Saya de Malha područje za razmnožavanje grbavih i plavih kitova koji mogu biti ozlijeđeni ili ubijeni u sudarima s brodovima. Zabrinutost postoji da ribarski brodovi možda neće samo uništiti morske trave, upozorava James Fourqurean, profesor biologije na Florida International University. Ovi brodovi također čine vodu neprozirnom podizanjem morskog dna, čime škode ravnoteži vrsta i hranidbenom lancu.
Ne postoje li zakoni ili ugovori koji štite Sprud Saya de Malha? Zapravo, ne. Međunarodne institucije poznate kao regionalne organizacije za upravljanje ribarstvom trebale bi regulirati ribarske aktivnosti u područjima otvorenog mora. Odgovorne su za uspostavljanje obvezujućih mjera za očuvanje i održivo upravljanje migratornim vrstama riba. Njihove uloge i nadležnosti variraju, ali većina može nametnuti mjere upravljanja poput ograničenja ulova. Međutim, ove su organizacije često kritikovali ekolozi okeana jer se njihova pravila primjenjuju samo na zemlje potpisnice i donose ih konsenzusom, što otvara mogućnost za utjecaj industrije i političke pritiske, prema izvještaju Greenpeacea iz 2024. godine.
Sprudom Saya de Malha, kao arhetipskim primjerom ovih ograničenja, upravlja se prema Sporazumu o ribarstvu Južnog Indijskog okeana. Šri Lanka, dom najveće flote na Sprudu, nije potpisnica.
Oznake: ostrvo
