Nakon 1.246 molbi za posao u Hrvatskoj- u Kanadi za godinu dana zaradio za kuću i dva auta
Tomislav Čičak (30) iz Orahovice samo je jedan u nizu Slavonaca koji su proteklih godina napustili Hrvatsku u potrazi za boljim životom, jer kod kuće nije mogao da nađe posao iako ima završen fakultet.
– Može se reći da imam jedan i po fakultet. Dakle, Hrvatsku nisam morao bukvalno da napustim jer sam nekako preživljavao, ali otišao sam jer nisam mogao da dobijem osnovno i Ustavom zagarantovano pravo na rad. U Hrvatskoj sam poslao 1.246 molbi za posao i nisam ga dobio. Danas u Kanadi pokrivam krovove, a po struci sam ekonomista-informatičar. Mislim da sam se snašao odlično jer sam kao stranac za manje od godinu dana uspio da kupim kuću. Imam dva auta, jedan porodični i drugi za posao- ispričao je Tomislav Čičak.
– U Kanadi koriste tvoju lošu situaciju i činjenicu da moraš da radiš za njih. Imamo zatvorene radne dozvole i veoma je teško naći novog poslodavca dok ne riješiš status u tzv. permanent resident. Žalosno je što se i s takvim tretmanom tu osjećam bolje nego u Hrvatskoj. Osjećam da me poslodavac cijeni. Otkako sam došao, plata mi je porasla za 50 odsto. Nemojte odmah misliti “vau”, jer u Kanadi dobijate bruto platu. Ali, ovo je moja impresija, ima svakakvih priča. Uglavnom, moraš da budeš uporan i da izazivaš sreću- kaže on i dodaje da su svakodnevni problemi mnogo bolje riješeni u Kanadi nego u Hrvatskoj.
– Registracija automobila traje otprilike pet minuta jer nema tehničkog pregleda i košta 80 dolara u mojoj provinciji Alberti, a porez i druge naknade nisu uračunati u cijenu… Uglavnom, komšiluk i druženje koje mi imamo u Orahovici i, usuđujem se da kažem, osjećaj zajedništva, ovdje ne postoji, tu svi samo trčimo za dolarima. Želja mi je da otvorim svoju kompaniju jer ovdje možeš super da živiš ako bilo šta otvoriš i imaš malo smisla- priča Tomislav i sa sjetom dodaje:
– Uvijek postoji želja za povratkom kući i ne prođe dan da se ne sjetim Hrvatske, ali nažalost sve ono super što imamo pokvari naš mentalitet i zavist, tako da me to još uvijek drži podalje. Pohvalio bih svoje prijatelje s kojima se, iako sam otišao daleko, stalno čujemo i nevjerovatna su velika podrška sve ovo vrijeme. Komuniciramo porukama, na skajpu… I roditelji i brat su mi bili velika podrška, to mi najviše nedostaje- priča on.
Tomislav upozorava da ne treba misliti da u Kanadi nema korupcije, nepotizma i sličnog.
– Uglavnom, tu mi je lijepo, ali ako bi došla neka prava ponuda za posao u Hrvatskoj, vratio bih se juče- zaključio je Tomislav za Glas Slavonije.
(Jutarnji.hr)
