“Nakon ovog mu više niko ne vjeruje”: Trampovi saveznici razmatraju svijet bez SAD
U nedjelji u kojoj je američki predsjednik Donald Tramp potresao zapadni poredak, počela se nazirati nova, nestabilna era, piše Politico u opsežnoj analizi situacije.
Još prije samo nekoliko dana diplomate i zvaničnici Evropske unije potiho su šaputali o mogućnosti da će jednoga dana možda morati razmišljati kako se suprotstaviti Donaldu Trampu. Više ne šapuću.
Trampov pokušaj da, kako su to vidjeli evropski čelnici, “ucjenom” carinama prisili Evropljane da mu prepuste suverenu dansku teritoriju Grenland izazvao je talas ogorčenja – i promijenio svijet.
Raniji hitni samiti u Briselu bavili su se egzistencijalnim prijetnjama Evropskoj uniji: krizom evrozone, Brexitom, pandemijom koronavirusa i ruskom totalnom invazijom na Ukrajinu. Ove sedmice svih 27 čelnika EU ispraznilo je rasporede kako bi raspravili napad koji su doživjeli – iz Sjedinjenih Američkih Država.
Savezništvo koje se raspada
Malo je sumnje da je transatlantski savez sada temeljno promijenjen – od čvrstog uporišta međunarodnog prava i poretka u mnogo labaviji odnos u kojem nijedna strana više ne može biti sigurna u onu drugu.
“Povjerenje je uvijek bilo temelj naših odnosa sa Sjedinjenim Američkim Državama”, rekao je poljski premijer Donald Tusk pri dolasku na samit u Briselu u četvrtak naveče. “Poštovali smo i prihvatali američko vodstvo. Ali ono što nam danas treba u politici jeste povjerenje i poštovanje među svim partnerima ovdje, a ne dominacija i sigurno ne prisila. To u našem svijetu ne funkcioniše.”
Okidač za slom transatlantskih odnosa bila je Trampova objava da će uvesti carine od 10 odsto za osam evropskih zemalja jer su se usprotivile njegov zahtjevu da pripoji Grenland. Ali to je bio tek početak.
Objava privatnih poruka šokirala svjetske lidere
U lavini pritisaka Tramp je potom povukao podršku odluci britanskog premijera da arhipelag Chagos, na kojem se nalazi važna vazduhoplovna baza, preda Mauricijusu; zaprijetio je Francuskoj carinama na šampanjac nakon što je Emanuel Makron odbacio njegovu inicijativu Odbora za mir; ponizio norveškog premijera zbog Nobelove nagrade za mir; a na kraju je odustao i od prijetnji vojnom silom protiv Grenlanda te od carina za zemlje koje mu se protive.
Za mnoge evropske zvaničnike Tramp se pritom doimao kao vođa toliko divlji i nepredvidiv da se nije mogao držati ni vlastitih riječi.
Ali ono što je političku klasu u Briselu i šire posebno zgrozilo bilo je daleko prizemnije: Trampova odluka da objavi privatne poruke koje su mu slali drugi svjetski čelnici. Predsjednik SAD podijelio je screenshotove privatnih poruka svjetskih čelnika sa 11,6 miliona pratilaca na društvenim mrežama.
Trampove objave otkrile su, među ostalim, privatnu poruku francuskog predsjednika Emanuela Makrona u kojoj nudi domaćinstvo sastanka grupe G7 u Parizu i predlaže pozivanje Rusije na marginama.
Tramp je objavio i poruku generalnog sekretara NATO-a Marka Rutea, koji je Trampa nekad nazvao “taticom”. U objavljenoj poruci hvali Trampova “nevjerojatna” dostignuća i dodaje: “Jedva čekam da se vidimo.”
“Objavljivanje privatnih poruka nije prihvatljivo – to se jednostavno ne radi”, rekao je jedan visoki diplomata, kao i drugi, pod uslovom anonimnosti zbog osjetljivosti teme. “To je izuzetno važno. Nakon ovoga mu niko više ne može vjerovati. Da ste bilo koji čelnik, ne biste mu više rekli ništa. A to je ključno sredstvo komunikacije jer je brzo i direktno. Sada će sve ići kroz slojeve birokratije.”
Vrijednost direktnog kontakta putem poruka dobro je poznata evropskim čelnicima, koji su, kako je Politico ranije otkrio, čak uspostavili vlastitu privatnu grupu za razmjenu poruka kako bi raspravljali o reakcijama kada Tramp učini nešto zapaljivo.
Takve poruke omogućuju ministrima i zvaničnicima na svim nivoima da usklade rješenja prije nego što se moraju dati javne izjave, rekao je isti diplomata. “Ako nemate povjerenje, više ne možete zajedno raditi.”
NATO na intenzivnoj
Diplomate i zvaničnici sada strahuju da bi slom ličnog povjerenja između evropskih čelnika i Trampa mogao imati teške posljedice.
Uzmimo NATO. Vojni savez u svojoj je srži obećanje: da će se države članice međusobno braniti ako jedna od njih bude napadnuta. Kad to obećanje izgleda klimavo, sposobnost NATO-a da odvraća napade ozbiljno slabi.
Zbog toga je danska premijerka Mete Frederiksen upozorila da bi Trampova invazija na suverenu dansku teritoriju Grenland značila kraj NATO-a. Sama prijetnja takvim činom već je savez stavila na intenzivnu njegu, rekao je drugi diplomata.
Upitana direktno može li i dalje vjerovati Sjedinjenim Američkim Državama, Frederiksen nije odgovorila potvrdno. “Sa Sjedinjenim Američkim Državama blisko sarađujemo dugi niz godina”, rekla je. “Ali moramo sarađivati uz međusobno poštovanje, bez prijetnji.”
Garancije za Ukrajinu pod znakom pitanja
Evropski čelnici sada imaju dva zadatka: vratiti fokus na kratkoročne prioritete – mir u Ukrajini i smirivanje napetosti oko Grenlanda – te potom osmisliti strategiju za snalaženje u bitno drukčijem svijetu. U oba slučaja ključno je pitanje povjerenja.
Kad je riječ o Ukrajini, čelnici poput Makrona, njemačkog kancelara Fridriha Merca i britanskog premijera Kira Starmera potrošili su bezbroj sati pokušavajući uvjeriti Trampa i njegov tim da je američka vojna komponenta u bezbjednosnim garancijama jedini način da ruskog predsjednika Vladimira Putina odvrate od ponovnog napada.
Ali s obzirom na Trampovu nepouzdanost kao saveznika, zvaničnici se sada privatno pitaju koliko te ganacije uopšte vrijede. Zašto bi Rusija ozbiljno shvatila američku riječ? Zašto je ne bi za godinu ili dvije testirala?
Svijet nakon Davosa
Tu je i šire preslagivanje međunarodnog poretka. Nešto je ironično u mjestu s kojeg su krenuli Trampovi napadi na postojeći svjetski poredak – i u identitetu onih koji su se pokazali kao glasnici njegova kraja.
Na snježnim padinama švajcarskog Davosa svake se godine okuplja svjetska poslovna i politička elita kako bi umrežavala kontakte, promovisala proizvode, hvalila se uspjesima i obilno slavila. Superbogati i poneki predsjednik obično dolaze helikopterom.
Mark Karni, kao guverner centralne banke, bio je tipični predstavnik tog kruga. Danas, kao kanadski premijer, imao je šokantnu poruku za svoju publiku. “Danas”, rekao je Karni ove sedmice, “govoriću o pucanju svjetskog poretka, kraju jedne lijepe priče i početku brutalne stvarnosti u kojoj geopolitika među velikim silama nije podložna nikakvim ograničenjima.”
“Poredak utemeljen na pravilima blijedi”, rekao je, a zamjenjuje ga svijet “nadmetanja velikih sila” u kojem “jaki čine što mogu, a slabi trpe što moraju”. “Stari poredak se ne vraća. Ne trebamo ga oplakivati. Nostalgija nije strategija”, ustvrdio je.
Karni je pritom citirao i finskog predsjednika Alexandera Stubba, koji je posljednjih mjeseci stekao neuobičajeno velik uticaj zahvaljujući odnosima koje je izgradio s Trampom na golf-terenima.
“Svijet se temeljno promijenio”
Karni je ponudio izbor tzv. srednjim silama – državama poput Kanade i, implicitno, većih evropskih ekonomija. Mogle bi se povući u izolaciju i jačati odbranu u surovom i bezakonitom svijetu. Ili bi mogle izgraditi nešto “bolje, snažnije i pravednije” kroz saradnju i diverzifikaciju savezništava. Kanada, još jedna meta Trampovih teritorijalnih ambicija, upravo je potpisala veliki partnerski sporazum s Kinom.
Dok su se pripremali za samit u Briselu, evropske diplomate razmišljale su o istim pitanjima. Jedan je zvaničnik novu stvarnost opisao kao “svijet nakon Davosa”. “Sada kad je povjerenje nestalo, neće se vratiti”, rekao je jedan diplomata. “Imam osjećaj da se svijet temeljno promijenio.”
Evropska vojska?
Na predsjednici Evropske komisije Ursuli fon der Lajen i njenom timu biće da osmisle kako gurnuti kontinent prema većoj samodovoljnosti, onome što Makron naziva “strateškom autonomijom”. To se odnosi i na lance snabdijevanja i na energetsku sigurnost, gdje je EU postala zavisna o američkom gasu.
Najhitniji je zadatak osmisliti budućnost evropske odbrane bez oslanjanja na NATO. Već se razmatraju ideje poput Evropskog savjeta za bezbjednost, u kojem bi učestvovalo i Ujedinjeno Kraljevstvo s nuklearnim oružjem. Spominje se razvoj industrije dronova i jačanje protivvazdušne odbrane.
Evropska komisija već je predložila stalnu vojsku EU od 100.000 ljudi – pa zašto ne i elitnu jedinicu specijalnih snaga? Komisija ima iskustvo u usklađivanju industrijskih standarda, što bi moglo pomoći u integraciji rascjepkanih sistema naoružanja država članica.
Nije bez rizika
Postoji i rizik. Neki strahuju da će, nakon što je Tramp uzmakao i rješenje za Grenland izgleda bliže, čelnici EU izgubiti fokus koji su pokazali protekle nedjelje. Rizik je, kako se često pripisuje Čerčilu, da Evropa “propusti da iskoristi dobru krizu”.
Unutrašnji politički razlozi dodatno otežavaju nacionalnim vladama finansiranje zajedničkih odbrambenih projekata. Kako krajnja desnica jača u Francuskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i Njemačkoj, ideja “više Evrope” sve se teže prodaje.
Iako ti čelnici znaju da više ne mogu vjerovati Trampovoj Americi kada je riječ o bezbjednosti Evrope, mnogi od njih nemaju ni povjerenje vlastitih birača da učine ono što bi sada moglo biti nužno, zaključuje Politico.
Oznake: Donald Tramp
