Nakon zemljotresa: Sirijci napuštaju Tursku i vraćaju se u Siriju

Hiljade Sirijaca nemaju drugog izbora nego da napuštaju područja u Turskoj pogođena potresom i vraćaju se u Siriju. Ali, ne znaju hoće li se ikad više moći vratiti u Tursku.

Deset dana nakon razornog potresa jačine 7,8 stepeni po Richteru Ahmed i njegova porodica su prisiljeni živjeti na ulici u gradu Adiyamanu na jugoistoku Turske. Nakon što je godinama pokušavao u svojoj novoj domovini stvoriti mogućnosti života za sebe i svoju porodicu Ahmed je uvidio da mu ne preostaje drugo nego vratiti se u Siriju.

„U Turskoj nisam više imao ništa. Ali u Siriji imam barem nekoliko prijatelja i rodbine”, kaže on.

U razgovoru za DW on sjedi u kući jednog prijatelja na području sjeverne Sirije koju kontrolišu razne grupe pobunjenika. Iz sigurnosnih razloga ne želi otkriti ni tačno mjesto gdje se nalazi ni svoje puno ime ili pojedinosti iz svoga života.

Prije nekoliko godina ovaj bivši fabrički radnik pobjegao je od rata u svojoj domovini. Ali nakon katastrofalnog potresa od 6. februara, koji je pogodio pogranično područje Sirije i Turske, kuća u kojoj je Ahmed živio teško je oštećena, kao i zgrada poduzeća u kojem je radio.

Diskriminacija Sirijaca

Kad su neposredno nakon potresa dijeljeni šatori on i njegova porodica nisu ništa dobili. Ahmed pretpostavlja da se radilo o diskriminirajućoj politici koja prilikom podjele humanitarne pomoći daje prednost domaćem stanovništvu.

„Dan nakon potresa svi koji su još imali kuću zahtijevali su dvostruku stanarinu”, kaže Ahmed.

On još nije primio zadnju platu i morao je posuditi novac kako bi mogao otići u Siriju. U Turskoj više nije vidio nikakve šanse.

„Stan koji je nekoć stajao 4.000 lira (oko 199 evra) mjesečno sad košta 8.000 lira mjesečno”, žali se on. „A ima i diskriminacije. Jednom Sirijcu je sada gotovo nemoguće unajmiti stan”.

On i njegova porodica su zato odlučili vratiti se u zemlju iz koje su bili pobjegli, a koju još uvijek potresaju ratni sukobi.

„U ovom trenutku ne znam što će se dogoditi”, kaže Ahmed.

„Kad bismo ovdje mogli dobiti šator ili neki smještaj, vjerojatno bismo jednostavno ostali. Možda bih se ovdje trajno nastanio. Ali, trenutno jednostavno ne znam.”

S istom neizvjesnošću suočene su i hiljade drugih Sirijaca. Do prije nekoliko dana je, prema različitim navodima, gotovo 10.000 Sirijaca prešlo iz Turske u Siriju preko graničnog prijelaza Bab al-Hava. Promatrači pretpostavljaju da ih se već oko 20.000 vratilo u Siriju, ako se uzme u obzir i druge granične prijelaze.

U turskim gradovima koji su najteže pogođeni potresom živjelo je puno Sirijaca, kaže Fadel Abdul Ghany, organizacije Syrian Network for Human Rights (SNHR) sa sjedištem u Velikoj Britaniji, koja dokumentuje kršenja ljudskih prava u Siriji.

I u Hatayu i u Gaziantepu u Turskoj živjelo je po pola miliona Sirijaca, kaže Abdul Ghany.

„To znači da će mnogi mrtvi u tim gradovima biti Sirijci i da će se većina štete odnositi na Sirijce”, objašnjava Abdul Ghany.

„Mnogi od njih su vjerojatno izgubili sve: porodicu, imovinu, radna mjesta. Za mnoge od njih je i ranije život bio borba. Sad će biti još teže stvoriti si neku egzistenciju.”

Zato se neki nakon potresa vraćaju u Siriju. Jedni žele vidjeti što je s njihovim porodicama, drugi putuju rodbini kako bi s njima tugovali”, kaže Abudl Ghany.

Bez izbjegličkog statusa u Turskoj

Turska je ratifikovala Međunarodnu konvenciju o izbjeglicama, ali oko četiri miliona Sirijaca u toj zemlji nisu priznati kao izbjeglice. Turska im daje takozvanu „privremenu zaštitu”, na temelju koje imaju dopuštenje boravka, pristup nekim vrstama socijalne pomoći i javnim službama te dobijaju potvrdu o ličnom identitetu.

Prije potresa su Sirijci s boravišnim dopuštenjem smjeli putovati u dijelove sjeverne Sirije koju kontrolišu pobunjenici, kako bi posjetili prijatelje i rodbinu. Stotine sirijskih porodica su tako redovno putovale kući za vjerske praznike i slične prigode.

Ali, to se u posljednje vrijeme promijenilo, jer je prisutnost protjeranih Sirijaca u Turskoj postala kontroverzna politička tema. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdogan je zbog predstojećih izbora počeo optuživati strance za loše stanje privrede u njegovoj zemlji.

Turski političari su već duže vrijeme raspravljali o ideji prisilnog izgona Sirijaca u jednu takozvanu „sigurnu zonu” na sirijskom teritoriju. Turska vlada je nakon toga u aprilu 2022. ukinula mogućnost putovanja Sirijaca u domovinu kako bi s porodicama slavili ramazanski Bajram. Ankara je to redovno dopuštala od 2014. godine.

Tada je turski ministar unutarnjih poslova Süleyman Soylu za turske medije izjavio da bi Sirijci „mogli otići u sigurnu zonu i tamo ostati”. U oktobru 2022. organizacija za ljudska prava Human Rights Watch je izvijestila da su turske vlasti proizvoljno uhapsile i protjerale stotine Sirijaca.

Devet dana nakon potresa, 15. februara, turska vlada je saopštila da Sirijci koji imaju dopuštenje boravka u Turskoj i koji žive u nekoj od deset pokrajina pogođenih potresom, mogu posjetiti Siriju, ali da tamo moraju ostati najmanje tri mjeseca, a vratiti se najkasnije nakon šest mjeseci. Ako se ne budu držali tih rokova bit će opozvano njihovo dopuštenje boravka, rečeno je.

Izazovi i u Siriji

Posmatrači tvrde da se većina povratnika vraća na područja na sjeveru Sirije, koja nisu pod kontrolom diktatora Bašara al Asada. Sirijskoj vladi se predbacuju ratni zločini i zločini protiv čovječnosti.

Područja na sjeverozapadu Sirije kontrolišu razne milicije, među kojima su i milicije koje podržava Turska ili Sjedinjene Države, ali ima i ekstremističkih islamističkih milicija kao što je Hayat Tahrir al-Šam, koja je nastala od Al Kaide i Nusra fronte.

Asad i njegov saveznik Rusija već godinama bombarduju sjeverozapad Sirije. Infrastruktura je jako oštećena, a većina od oko četiri miliona ljudi, koji žive na tom području, već odavno zavisi o međunarodnoj humanitarnoj pomoći. Potres je stanje dodatno pogoršao.

„Od ljudi u toj regiji i od novinara smo čuli da su brojni povratnici smješteni kod rodbine ili u privremenim logorima”, kaže Ranim Ahmed, povjerenica za komunikaciju organizacije The Syria Campaign u razgovoru za DW.

„S obzirom na to da se većina povratnika ne vraća na područja koju kontroliše Asadov režim, oni se ne boje progona ili hapšenja od strane vladinih snaga sigurnosti”, kaže Muhsen al Mustafa, naučnik na institutu Omran Center for Strategic Studies u Istanbulu.

Najveća opasnost prijeti od vlastodršca Bašara al Asada koji bi povratnike spriječio da se vrate na područja iz kojih potiču. „A ako ne napuste područja koju kontroliše opozicija za njih je najveća opasnost da ih pogodi Asadovo oružje”, kaže al Mustafa.

Povratak u Tursku?

Predsjednik organizacije SNHR Abdul Ghany dobro razumije zašto se njegovi sunarodnjaci zbog očaja i brige vraćaju u Siriju, ali on se brine i u slučaju njihovog povratka u Tursku – uprkos obećanju Erdoganove vlade.

„Većina ih ima dopuštenje boravka. Malobrojni imaju tursko državljanstvo. Ali, brine me da turske vlasti to vide kao šansu i da im neće dopustiti da se jednostavno vrate.”

Portparol organizacije Syria Campaign Ahmed dijeli njegovu zabrinutost. „S obzirom na sve češće neprijateljstvo prema sirijskim izbjeglicama, koje smo doživjeli posljednjih mjeseci, postoji realan strah da ih Turska neće pustiti da se vrate”, kaže ona. „Ali, to ćemo znati tek za nekoliko mjeseci, kad ti ljudi budu htjeli ponovo doći u Tursku. U biti je sve nesigurno”, upozorava ona.

Zato organizacija Syria Campaign zahtijeva da međunarodna zajednica, posebno Ujedinjeni narodi osiguraju da „svako ima pristup pomoći koja spašava život, da civilno stanovništvo na sjeveru Sirije bude zaštićeno i da sirijske izbjeglice u Turskoj budu zaštićene od sve većeg rasizma i prisilnog izgona”.

(DW)