Napad na Ustav BiH

PIŠE: Dr Milan Blagojević

Ustav BiH na pet mjesta u svom tekstu, najprije u preambuli tog ustava, a potom i u članovima 2, 3, 5. i 6. propisuje da je BiH suverena država. I, dosljedno tome, ni na jednom mjestu ne dozvoljava da bilo ko drugi može vršiti državnu vlast u BiH osim nadležnih institucija na nivou BiH i entiteta, u skladu sa raspodjelom ustavnih i državnih nadležnosti između BiH i entiteta izvršenom tim ustavom.

Dakle, nema nijedne jedine riječi u Ustavu BiH kojom bi bilo dozvoljeno OHR-u da on svoju volju nameće kao zakon u BiH. A i kako bi mu to moglo biti dozvoljeno kada se, na primjer, u preambuli Ustava BiH kaže da se on donosi “vođen ciljevima i principima Povelje UN”, što se zatim ponavlja u članu 3.1.a) istog ustava, i to riječima da će “Opšti principi međunarodnog prava biti sastavni dio pravnog poretka u BiH”.

Najvažniji i vrhovni princip međunarodnog prava je princip suverenosti svake države članice UN, a to znači i BiH koja je država članica UN. Taj princip i pravo svake države propisani su vrhovnim propisom međunarodnog prava – Poveljom UN koja ne dozvoljava bilo kome u bilo kom trenutku da krši taj princip. A sadržaj tog principa takođe je propisan Poveljom UN, koja u članovima 2. i 78. ZABRANJUJE svima i svakome, počevši od svih organa UN pa preko svih država i pojedinaca da se na bilo koji način upliću u unutrašnja pitanja drugih država članica UN. To znači da niko na svijetu nema pravo da državi članici UN nameće svoju volju kao zakon.

Princip suverenosti

U konkretnom slučaju, princip suverenosti BiH znači da samo nadležne institucije BiH mogu da odluče da li će neko ponašanje biti krivično djelo, što BiH, kao i svaka druga civilizovana država, čini putem zakona usvojenog od strane nadležnog domaćeg parlamenta. To pravilo i princip temelji se na već navedenim normama Povelje UN, ali i na principu pravne nauke koji glasi: Nullum crimen sine lege parlamenti – Nema krivičnog djela bez zakona parlamenta.

Istakoh sve ovo podstaknut onim što piše u optužnici Tužilaštva BiH od 22. avgusta 2023. godine protiv predsjednika Republike Srpske, gospodina Milorada Dodika, i direktora “Službenog glasnika Republike Srpske”, gospodina Miloša Lukića.

Ključno mjesto u toj optužnici je ono gdje se kaže da je Kristijan Šmit svoju volju da neizvršenje njegovih odluka predstavlja navodno krivično djelo nametnuo zato što je to “obavezujuće u skladu sa ovlašćenjima koja su mu data članom 5 Aneksa 10 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH i članom 2.1d) navedenog Sporazuma”.

Koliko je ova ključna tvrdnja Tužilaštva BiH suprotna pravu, dokazuje upravo sve ono što je rečeno o principu suverenosti BiH propisanom Poveljom UN i Ustavom BiH.

Napad

Pored toga, citirana tvrdnja Tužilaštva BiH, na koju je svedena cijela konstrukcija predmetne optužnice, protivi se i Dejtonskom mirovnom sporazumu na koji se poziva optužnica. U NJOJ SE, ŠTO NA POSEBAN NAČIN SVJEDOČI DA JE I TUŽILAŠTVO SVJESNO PRAVNE NEOSNOVANOSTI SVOJE OPTUŽNICE, NEĆE DA NAVEDU RIJEČI NEGO SE SAMO PIŠE “ČLAN 5, ODNOSNO ČLAN 2.1d) ANEKSA 10”, ČIME SE ŽELI DATI PRAVNI PRIVID OPTUŽNICI, ALI I SAKRITI KOJE RIJEČI PIŠU U TIM ČLANOVIMA. VEĆ TO SKRIVANJE GOVORI O KAKVOJ OPTUŽNICI JE RIJEČ.

Naime, član 5. Aneksa 10 Dejtonskog sporazuma visokog predstavnika ovlašćuje samo na TUMAČENjE tog aneksa, a ne na DONOŠENJE ZAKONA U BiH. Drugim riječima, iz termina “TUMAČENJE” nikako se ne može, a da to ne bude zloupotreba tužilačke i sudijske funkcije, izvesti zaključak da tumačiti znači DONOSITI ZAKONE. Jednako važi i za član 2.1d) Aneksa 10 Dejtonskog sporazuma. Tom odredbom je rečeno da visoki predstavnik može da OLAKŠA rješavanje bilo kakvih problema u vezi sa sprovođenjem civilnih aspekata. Riječ OLAKŠATI nikada i nigdje ne znači niti može značiti pravo pojedinca da svoju volju nameće kao zakon stanovništvu države članice UN. Tako može zaključivati samo izopačeni um, a ne nosilac pravosudne funkcije koji se drži vladavine prava.

A o tome da Tužilaštvo BiH u predmetnoj optužnici nigdje ne navodi da Savjet bezbjednosti UN nije imenovao Kristijana Šmita za visokog predstavnika i da je to suprotno članu 1. stav 2. Aneksa 10 Dejtonskog sporazuma, ne treba više trošiti riječi, jer je to postala opštepoznata činjenica.

Dakle, sve prethodno rečeno predstavlja samu suštinu navedene optužnice, napisane na 11 stranica. To je suština njene neustavnosti i neoborivi dokaz da ona nije napad na gospodina Milorada Dodika, već se njome napada Ustav sopstvene države i država BiH. A napadaju se i Dejtonski sporazum u cjelini, kao i Povelja UN.