Napuštene kuće u Banjaluci postale smetlište

Napuštene i poluurušene kuće u banjalučkoj ulici Novice Cerovića, ne tako daleko od centra grada, sve više liče na ruglo.

Postale su i povremeno utočište za beskućnike i romske porodice kojih, kažu, i sad ima, ali je naša ekipa uzalud kucala na nekoliko vrata. Komšije se žale, jer se njihova ulica, tvrde, pretvara u smetlište.

– I sada smrdi, jer to je pravo smetlište, pravo zaista. Vidite, stari otpad, stari namještaj, ja ne znam čije je to.

-Kažem da je to ruglo koje ne može biti veće.

-Nisam vidio u skorije vrijeme neke beskućnike, ali bilo je i njih tu, pa su izazvali požare, pa su dolazili vatrogasci, itd. Sve u svemu trebalo bi to skloniti, kažu neki od mještana.

Prizor oko napuštenih kuća, nedaleko od centra grada, podsjeća na smetlište, a ta slika bi mogla da se promijeni na proljeće. Kako saznajemo iz preduzeća “Galop” koje je vlasnik dijela nekretnina, ovdje bi trebalo da niknu stambeno – poslovni objekti.

Dio nekretnina prodat je toj firmi, ali u Galopu nisu željeli pred kamere. Kratko poručuju da se pripremaju da otpočnu radove. U Gradskoj upravi kažu da su najveći problem kuće čiji vlasnici žive u inostranstvu i do kojih se ne može doći. Tvrde da su im ruke vezane, a jedino rješenje bilo bi dodatno oporezivanje takvih nekretnina.

“Nažalost to je tako, ne samo tu, imamo mi takvih lokacija, napuštenih starih kuća, gdje su njihovi vlasnici u inostranstvu, gdje nisu zainteresovani za imovinu, gdje neki neće da prodaju”, objašnjava    Slobodan Stanarević, načelnik Odjeljenja za prostorno uređenje.

Mještani kažu da ruševine u svojoj ulici godinama gledaju i da im vrijeme ne ide u prilog. Zato očekuju da neko, konačno, nađe trajno rješenje.

(ATV)

MEĐUNARODNI FESTIVAL POZORIŠTA Magična nit mašte, odrastanja i prijateljstva

Trećeg dana Međunarodnog festivala pozorišta nastupili su glumci iz Varšave, Kragujevca, Mostara, Sofije i Banjaluke. U dva jutarnja termina izvedena je predstava “Krojačeva nit”, Teatra Lalka iz Varšave. Ova priča je pozorišna verzija bajke Kornela Makušinjskog, u režiji i adaptaciji Jaroslava Kilijana. Na sceni je stvorena jedna magična nit, koja se proteže od krojačke radionice