NASILJE NAD ŽIVOTINJAMA: Zakon se ne provodi, udruženja se bore, građani ćute (FOTO)

Banjalučani gotovo svakodnevno ostaju bez riječi na nasilje nad životinjama. Nažalost, u svakom smislu. Mali broj slučajeva se prijavi, a još manje ih dobije sudski epilog.

To potvrđuju brojke iz Policijske uprave Banjaluka, koje kažu da je u toku ove godine zabilježeno tek dva slučaja “mučenja i ubijanja životinja”, piše Srpskainfo.

– U oba slučaja se radilo o zlostavljanju psa. Takođe, u jednom slučaju dostavljen je izvještaj Okružnom javnom tužilaštvu Banjaluka, dok se u drugom slučaju Tužilaštvo izjasnilo da nema elemenata krivičnog djela – kažu iz Policijske uprave.

Svakodnevica

Iz Udruženja za zaštitu životinja “Kerber” govore da su ovi podaci daleko od realnosti. Naglašavaju da je nasilje nad životinjama svakodnevica koju žive i koju već godinama nastoje promijeniti.

Međutim, bezuspješno. Težak zadatak je uticati na svijest, ali i na savjest građana.

– Svakodnevno se susrećemo sa slučajevima zlostavljanja životinja, a žrtve su, najčešće, psi. Nažalost, većina građana se, iz nekog razloga, plaši da prijavi takve slučajeve nadležnima, pa sve nade polažu u udruženja koja se bavi zaštitom životinja – priča predsjednik ovog udruženja, Goran Milojević, dodajući da je još teži zadatak uticati na nadležne da postupaju u skladu sa Zakonom.

– Imamo dobar zakon na nivou BiH, međutim, tužilaštvo i sud najčešće zakažu. Potrebne su veće kontrole i veće kazne, jer smatram da nas samo to može opametiti. Veliki problem nastaje i kada neki slučaj ode na sud, jer se zlostavljači najčešće izvuku sa minimalnim kaznama, a i sam proces traje jako dugo. Ključ je u tome da nadležni počnu odgovornije postupati prema ovakvim slučajevima. Redovne kontrole, propraćene kaznama, kada je to potrebno, mogu uticati na svijest građana – smatra Milojević.

Držanje u nehumanim uslovima, fizičko i psihičko zlostavljanje su, kaže Milojević, okolnosti sa kojima se životinje svakodnevno suočavaju u najvećem gradu Srpske.

– Bilo je i slučajeva sljepila, jer pojedinci drže životinje u podrumima, u tamnim prostorijama – priča Milojević.

Nedostatak empatije

Svakodnevni primjeri zlostavljanja ovih nedužnih bića dovode do pitanja – odakle potiče nedostatak empatije ljudi prema životinjama?

Psiholog Irena Đumić Jurić-Marijanović ukazuje na širok spektar uzroka koji dovode do bezosjećajnog ponašanja prema životinjama.

– Uzroci bezosjećajnog ponašanja prema životinjama mogu se naći, kao i većina osobina ličnosti, u spletu bioloških, psiholoških i socijalnih uslova u kojima osoba odrasta i formira svoju ličnost. Porodica i okruženje u kojima dete raste veoma je važna za formiranje empatije tj. saosjećanja prema drugim bićima I njihovim potrebama. Takođe, ukoliko dijete raste u porodici u kojoj je prisutno agresivno ponašanje, veće su šanse da i samo počne agresivno da se ponaša – objašnjava ona.

Osobe koje zlostavljaju životinje su, kaže ona, lišene saosjećanja prema svim živim bićima, ali i osjećaja krivice i griže savjesti. Bespomoćnost životinja je, objašnjava ona, glavni razlog što su baš one najčešće žrtve takvih osoba.

– Osobe koje zlostavljaju životinje nemaju neki poseban razlog zbog kojeg su prema životinjama agresivni, osim da im je tako lakše i jednostavnije ispoljiti svoje agresivne potrebe. Sa ljudima je to malo komplikovanije, jer su životinje bespomoćnije, ali nasilna osoba je nasilna osoba i kad-tad će postati agresivna i prema ljudima – smatra ona.

Znak za uzbunu

Ukoliko dijete u najranijem dobu pokaže agresivnost prema životinjama, ističe da je to znak za uzbunu i podloga za stručnu pomoć.

– Djeca iznad četiri, pet godina, koja ispoljavaju agresiju prema životinjama, pokazuju da imaju poteškoće sa kontrolisanjem svoje agresije. To je i te kako alarm, u psihologiji se svrstava pod poremećaj prilagođavanja i potrebno je potražiti stručnu pomoć kako bi se na vreme prevenirao razvoj antisocijalnog poremećaja ličnosti. S obzirom na to da su koreni takvog ponašanja najčešće u porodičnoj dinamici, preporučljivo je da se radi sa cijelom porodicom – zaključila je Đumić Jurić-Marijanović.

Pozitivni primjeri

Iako većina građana žmuri i ćuti na nasilje nad životinjama, ima i onih koji povremeno svojom sviješću nadjačaju tu tišinu.

– Ljudi koji imaju kuću u naselju u kojem živim, a u koju dolaze jednom do dva puta mjesečno, jer žive na selu, ostavili su dva psa u boksu, bez slobode i bez hrane. Nisam mogla ćutati na njihov lavež i bespomoćnost, pa sam slučaj prijavila nadležnima koji su izašli na teren i odveli pse – priča Banjalučanka, čije je ime poznato redakciji.

Kazne

Krivično djelo zlostavljanja i mučenja životinja propisano je Krivičnim zakonom RS.

Prva stavka ovog zakona kaže da će se onaj, ko životinje teško zlostavlja ili ih izlaže nepotrebnim ili dugotrajnim patnjama ili stradanjima ili ih suprotno propisima ubija, razara njihova staništa u većoj mjeri ili na širem prostoru, kazniti novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dve godine.

Ako je došlo do uginuća većeg broja životinja koje pripadaju posebno zaštićenim životinjskim vrstama, druga stavka zakona propisuje da se učinilac kazni kaznom zatvora od šest mjeseci pet godina.

Ako su navedena dela učinjena nehatno, učinilac će se kazniti za djelo iz stava 1. ovog člana kaznom zatvora do šest mjeseci, a za djelo iz stava 2. ovog člana, kazniće se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine.

(SB)