Nerazumljiva “nezainteresovanost” i simptomatično derogiranje
PIŠE: Marko Romić
Odgovor generalnog sekretara UN Antonija Guteresa na pismo predsjedavajuće i članice Predsjedništva BiH Željke Cvijanović ostavio je bez teksta i najupornije entuzijaste koji su vjerovali u ulogu koju de facto ima funkcija generalnog sekretara.
Iznevjerena je i stručna javnost koja je očekivala od najsnažnije inokosne funkcije UN da bude, ako ne detaljno, a onda sigurno pravilno obavještena o prilikama u državama članicama.
Izjava generalnog sekretara da je Savjet za implementaciju mira “jedini nadležan” za imenovanje visokog predstavnika odraz je opšte neinformisanosti i indolentnosti članova kabineta generalnog sekretara i uvreda svjetskoj javnosti.
Da podsjetimo sve čitaoce da Savjet za implementaciju mira (PIC) nije dejtonska ustanova, da je nastao na diplomatskoj (dakle političkoj) konferenciji, te da se u punom kapacitetu (pre)dugo nije sastao.
Svoje odluke PIC je donosio u formatu Upravnog odbora kojim predsjedava visoki predstavnik ex officio, te do danas ni jedna od njih nije doprinijela unutrašnjem pomirenju i razvijanju dijaloga, na šta su se obavezali u Londonu 1995. godine.
Takođe, za generalnog sekretara važno je napomenuti – PIC nema nikakve veze sa imenovanjem visokih predstavnika. A to saznajemo ukoliko bacimo letimičan pogled na Aneks X Dejtonskog sporazuma i na Zaključke diplomatske konferencije u Londonu, kojom je konstituisan PIC i određena njegova nadležnost.
Nije na odmet podsjetiti generalnog sekretara na obavezu koju je preuzeo njegov prethodnik Butros Butros-Gali na Londonskoj mirovnoj konferenciji decembra 1995. godine, a tiče se uloge generalnog sekretara UN u BiH koji će “predložiti Savjetu bezbjednosti UN prijedloge u vezi uloge Ujedinjenih nacija u pogledu civilne implementacije” Dejtonskog sporazuma.
Nerazumljiva je trenutna “nezainteresovanost” generalnog sekretara za sprovođenje Dejtonskog sporazuma, a simptomatična nam je i težnja za njegovim derogiranjem.
Oznake: Marko Romić