Nevjerovatna ideja: Siriju podijeliti kao Bosnu i Jugoslaviju

Planovi o podjeli Sirije spominju se već nekoliko godina, više manje sramežljivo. Sada je, međutim, tekst o tome u Foreign policy magazinu napisao James Stavridis, američki general mornarice u penziji koji je do 2013. bio glavni vojni komandir NATO snaga.

Podjela te zemlje, kako je on zamišlja, slijedila bi trenutnu ratnu situaciju u toj zemlji i ne bi se obazirala na etničku i vjersku situaciju prije rata.

Ako je takav prijedlog nekoga na nešto podsjetio, Stavridis je otvoreno usporedio rat u Siriji s raspadom Jugoslavije, te je kao jedno od rješenja spomenuo model po kojem su svjetske sile 1995. u američkom Daytonu organizirale podjelu Bosne i Hercegovine.

Razlog za takve stavove Stavridis nalazi u tome što rat u Siriji traje već više od tri godine, te prvenstveno u tome što se SAD i Rusija ne mogu dogovoriti o budućnosti predsjednika Sirije Bašara al-Asada.

Za Siriju ne vjeruje da bi više ikada kao jedinstvena država mogla pobjeći iz okvira promašene države, ali s se druge strane ne obazire na to da se dvije zemlje na čiju se podjelu poziva, Irak i BiH, takođe ne mogu drugačije doživjeti nego kao promašene odnosno nefunkcionalne države.

Podjela koju general Stavridis spominje značila bi osnivanje alavitskog entiteta koji bi obuhvatao sva sadašnja područja pod kontrolom sirijske vlade, znači potez od Dere na jugu, preko Damaska, Homsa, Hame, Alepa i cijele sirijske mediteranske obale. To što je od svih tih područja samo mediteranska obala izvorno alavitska, dok je ostalo vjerski pretežno sunitsko, on ne smatra problemom.

U alavitskom dijelu, takođe, svoje bi utočište u tom slučaju trebali pronaći i svi sirijski hrišćani. Slijedi manja enklava na jugu naseljena Druzima, Kurdski dio koji bi obuhvaćao cijeli istok i sjever Sirije, te središnji dio, kojim sada divlja ISIL, kao područje pod trenutno nepostojećom sunitskom umjerenom vladom.

Tu nastaje gadan problem zato što niti bi Turska, posebno ne pod Erdoganom koji protiv Kurda pomaže al Kaidu, a navodno i ISIL, pristao na tako nešto, a i pokazalo se da je svaka pobunjenička grupa sunita koja ima određenu dominantnu vjersku agendu, u stvari vjerski fundamentalistička.

Definitivni problem u takvoj jednoj podjeli UN-ove članice jest i to što je u sirijsku krizu uključeno nekoliko politički i vojno bitnih i moćnih država koje svaka u svojim okvirima ima problema s vlastitim secesionističkim pokretima; Velika Britanija, Rusija, Španjolska, Turska itd. Stavridis priznaje i to da takva podjela neumitno za sobom povlači i etničko čišćenje do juče multietničkih i multireligijskih područja, što je u velikom dijelu vijekovima bila jedna od najblistavijih odlika te bliskoistočne zemlje.

Od prije nekoliko dana u Siriji je na snazi primirje, vrlo složeno, vrlo osjetljivo, ali takvo koje se ipak u velikom dijelu uglavnom poštuje. Primirje se ne odnosi samo na terorističke grupe i pokrete poput ISIL-a i al-Kaide, kao i na sve one koji će se tokom tog primirja pokazati kao suradnici tih dviju grupacija jer će ga kršiti.

Primirje pokazuje već i svoje prve konkretne rezultate. U pokrajini Hami čak nekoliko stotina naselja pod pobunjenicima pristupilo je vladinom programu nacionalnog pomirenja, što znači brisanje odgovornosti zbog ratovanja protiv vlade, s izuzetkom onih koji su počinili zločine ili su učestvovali u terorističkim napadima.

Ipak, podjela, po svemu sudeći, i dalje ostaje temelj politike u sjeni SAD-a u Siriji. Prije nekoliko dana je portparol State Departmenta John Kirby izjavio da se ne slaže s tvrdnjama da primirje koje se uglavnom poštuje umanjuje mogućnost ili nužnost političke podjele te zemlje.

(Express.hr)