Nikoletina Bursać heroju dao vječni život

Heroj Drugog svjetskog rata, po kojem je nastao i glavni lik Ćopićevog romana “Doživljaji Nikoletine Bursaća”, Banjalučanin Rade Kević ostavio je neizbrisiv trag u srpskoj istoriji, zbog čega bi bar jedna ulica u Srpskoj trebalo da nosi njegovo ime.

Rekao je to njegov dugogodišnji prijatelj i rođak Slobodan Radulj, ne krijući da ga je Radetova smrt, koja je došla u 93. godini, mnogo pogodila. Mitraljezac golubijeg srca učestvovao je u bitkama na Kozari, Grmeču, Sutjesci, Neretvi, kao i u oslobađanju Beograda i Smedereva.

Prisjećajući se svog prijatelja, Radulj je istakao da je Kević sa 16 godina pristupio partizanskim odredima i sa njima prošao Kozaru, Grmeč, Sutjesku i Neretvu, a sa crvenoarmejcima oslobodio Smederevo i Beograd. Od prvog dana rata, 1941. godine, kaže, učestvovao je u formiranju treće brigade u Jugoslaviji – Prve krajiške brigade.

– Ranjen je pet puta, a isto toliko i odlikovan. Bio je poznat i kao prvi partizan koji je imao “šarca” – zarobljeni njemački MG-42, najpopularniji mitraljez u istoriji ratovanja – rekao je Radulj i dodao da mu je pričao da su taj čuveni mitraljez zvali “Zorka”, jer je “preo kao Zorka vunu”.

Tužno je, kaže, to što ovako veliki borac nije proglašen za narodnog heroja, samo zato što nikad nije bio član Saveza komunista.

– Od njega se može učiti istorija. Uprkos tome, bio je veoma skroman. Dovoljno je reći da se nikad nije hvalio da je Branko Ćopić, njegov ratni drug, po njemu napisao roman “Doživljaji Nikoletine Bursaća”, niti da je snimljen film u Rajlovcu – kazao je Radulj, ističući da stanovnici Srpske malo o njemu znaju jer je cijeli život proveo u Novom Sadu.

Dodao je da je njegov prijatelj u poznatom napadu na sarajevski aerodrom Rajlovac 1943. godine sa saborcima uništio 42 njemačka aviona.

– Jednom mi je kazao da će mi predati sav ratni materijal koji ima, jer mu je bila želja da to ostane pod Kozarom. To me ganulo, jer je od svih  baš mene odabrao – kazao je Radulj.

Kević je taj doživljaj opisao kao pakao, kada su svi u trku bacali bombe, dok ih je dim, od vatre koja je gorjela na sve strane, gutao.

– Bila je mrkla noć. Prvi sam preskočio bodljikavu ogradu i svojim mitraljezom i svijetlećim mecima zapalio avion, nakon čega je krenuo juriš – ispričao je tada Kević.

Kevićeva velika zasluga se ogleda i u knjizi “Fratri i ustaše kolju”, autora Lazara Lukajića, u kojoj je opisan 12. februar 1942. u Potkozarju i Piskavici, gdje je na isti način kao u Drakuliću ubijeno 520 civila, samo šest dana kasnije. Ovaj ratni veteran preminuo je u petak u Novom Sadu. Komemoracija povodom njegove smrti u organizaciji SUBNOR-a biće održana danas u Domu boraca u Novom Sadu.

Heroj Kević biće sahranjen sutra na groblju u rodnoj Donjoj Piskavici kod Banjaluke.

Parada

Rade Kević privukao je pažnju Novosađana u Vojnoj paradi povodom oslobođenja Novog Sada u Drugom svjetskom ratu prošle godine, kada je u invalidskim kolicima sjedio na Keju pred novinarima, preko puta ulice i lože sa zvanicama.

– Nije mi žao što nisam bio u loži. Poslije je došao predsjednik Tomislav Nikolić sa generalima da se pozdravi sa mnom i to mi je drago. Na manifestaciju su me zvali drugovi iz SUBNOR-a, a ja kao vojnik uvijek volim da posjetim ovakve događaje – izjavio je tada Kević.

(glassrpske.com)